Jabuka (otok)
| Jabuka | |
|---|---|
| Otok • vulkanski otok | |
 Jabuka s jugozapadne strane | |
| Položaj | |
| Koordinate | 43°05′31″N 15°27′36″E / 43.0918139°N 15.4600989°E (WD) |
| Država | |
| More | Jadransko more |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0,022585 km2[1][2] |
| Duljina obale | 0,715 km[2][3] |
| Najviši vrh | 96 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
  Jabuka Jabuka na zemljovidu Hrvatske  | |
Jabuka je nenaseljeni vulkanski otočić čunjastog oblika u Jadranu, zapadno od Visa. Od Komiže na Visu udaljen je oko 70 km u pravcu zapad-sjeverozapad.
Jabuka je, uz otok Brusnik, jedini jadranski otok eruptivnog podrijetla. Kako se u njegovom crnom vulkanskom stijenju nalazi magnetit, čim se brod približi otoku, magnetska igla kompasa posve "poludi" pa kompas postaje suvišan.
Brodovi su u ovim vodama vrlo rijetki jer se otok nalazi daleko od svih morskih putova i izvan plovnih ruta, pa ga posjećuju samo oni kojima je on svrhom i razlogom putovanja, a u novije vrijeme postaje meta jedriličara.
Jabuka nema obale prikladne za pristajanje ni uvale koja bi bila sigurna od vjetra, velika strmina ne dozvoljava izgradnju ikakve nastambe, more uokolo vrlo je duboko (260 m) i gotovo da nema mogućnosti sidrenja, a stijene su glatke i bez prirodnih izbočina za koje bi se brodica mogla vezati. Jabuka je zapravo strma, mjestimice okomita, 96 metara visoka[1] klisura piramidalnog oblika, gola, surova i gotovo potpuno nepristupačna osim na malom području s jugozapadne strane, ali i to samo za mirnog mora što ovdje baš i nije čest slučaj. Naime, smještena u zoni najdubljeg mora, osamljena i udaljena od ostalih otoka i kanala, Jabuka je izložena svim vjetrovima, a kako na pučini čak i najslabiji vjetrovi dižu velike valove, potrebno je mnogo znanja i sreće želite li ovdje pristati. Strmih je obala i teško pristupačan i to tek za mirnog vremena s jugozapadne strane.
Rijetko posjećivano, more oko otoka bogato je ribom, a surovost njegove klime podnose tek dvije endemične vrste: crna gušterica i vrsta biljke po imenu ¨zečina¨, a do prije 50-ak godina tu je rastao i endemski karanfil koji je nažalost istrijebljen. Gnjezdilište je pučinskih ptica, sivog sokola (Falco peregrinus) i eleanorinog sokola (Falco eleonorae) i galeba klaukavca[4] (Larus michahellis). Na otoku se održala endemska vrsta crna gušterica Podarcis melisellensis pomoensis i biljni strogo zaštićeni endemi - jabučka zečina (Centaurea friderici subsp. jabukensis) i žljezdasta zečina (Centaurea crithmifolia). Obje pripadaju u porodici Asteraceae. Od 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode. Okolno more bogato je ribom, posebice zubatcom poznatim i kao "car o' rib". Područje oko Jabuke, poznato kao Jabučka kotlina prirodno je mrijestilište riba i ostalih vrsta: oslića, škampi, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine i sl.
- ↑ a b Franček Drenovec. Prosinac 2012. Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ Pregled, položaj i raspored malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića (PDF). Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 16. rujna 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.
- ↑ Otok Jabuka pristupljeno 1. srpnja 2019
- (engl.) Otok Jabuka (slike)
- (hrv.) Vječiti Izazov - Jabuka
- (hrv.) adriatica.net: Brusnik i Jabuka Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. lipnja 2006. (Wayback Machine)