Franjo Šanjek

O. dr. Franjo Šanjek (Poljana Biškupečka, 1. travnja 1939. – Zagreb, 27. srpnja 2019.), hrvatski povjesničar, teolog, rimokatolički prezbiter, redovnik dominikanac.

Franjo Šanjek rođen je u Poljani (Varaždin), diplomirao 1962. godine u Dubrovniku, magistrirao teološke znanosti u Zagrebu 1966. godine, i pomoćne povijesne znanosti u Vatikanu 1968. godine. Doktorirao je na Sorbonni (Pariz) 1971. godine.

Od 1971. godine profesor je crkvene povijesti, metodologije i pomoćnih povijesnih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također je profesor srednjovjekovne povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti na Hrvatskim studijima od 1994. godine. Predavač je na poslijediplomskome studiju iz sociologije od 1996., i pedagodije od 1998. godine, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Predsjednik je Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti (1992. – 1999.) i Nacionalnog odbora za komparativnu crkvenu povijest (1995.). Jedan je od utemeljitelja i glavni urednik časopisa Croatica christiana periodica. Član je uredničkog odbora časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine u Zagrebu, Starine HAZU (Zagreb) i Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU (Zadar). Član je Područnog vijeća za humanističke znanosti (1994.), Matične komisije za filozofiju i teologiju (1999.) i Povjerenstva za dodjelu godišnje nagrade. Predaje kao gostujući profesor na sveučilištima u Fribourgu (Švicarska) i Ottawi (Kanada).

Za redovnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 30. siječnja 1997. godine.

Sudjelovao je na više znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Suradnik je enciklopedijskih i leksičkih izdanja u Hrvatskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i Poljskoj.

U znanstveno-istraživačkom radu usmjeren je na proučavanje europskog i hrvatskog srednjovjekovlja: religiozno-socijalni pokreti od 12. do 15. stoljeća; Hrvati na Pariškom i europskim sveučilištima; Hrvati u europskoj znanosti (radovi i studije o Hermanu Dalmatinu, Augustinu Kažotiću, Ivanu Stojkoviću, Andriji Jamometiću, Martinu Zadraninu itd.); Hrvati i ljudska prava (Vinko Paletin); stoljetne veze Hrvata s Apostolskom Stolicom; Hrvati i povijesna znanost (Matija Vlačić Ilirik, Antun Vramec, Mavro Orbini) itd. Posebno polje njegova istraživanja predstavlja Crkva bosanska, o kojoj je napisao više knjiga i članaka.

1996. primio je odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića,^[1] a 2004. Državnu nagradu za znanost za životno djelo.^[2]

• Bosansko-humski krstjani, Zagreb 1975., str. 1-216;
• Les chrétiens bosniaques et le mouvement cathare au Moyen âge, Paris-Louvain 1976., str. 1-260;
• Bartolomé de Las Casas. Kratko izvješće o uništenju Indijâ, Zagreb 1982., str. 1-185
• Iohannes Stojković de Ragusio. Tractatus de Ecclesia, Zagreb 1983, str. I-XXII + 1-335 (u suradnji s M. Biškupom i A. Krchnakom);
• Crkva i kršćanstvo u Hrvata. Srednji vijek, Zagreb 1988. i 1993., str. I-XLIII + 1-629;
• Herman Dalmatin. Rasprava o bitima, Pula 1990. (str. 7-100: biobibliografska studija o Hermanu Dalmatinu);
• Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozne povijesti Hrvata 7. – 20. stoljeća, Zagreb 1991. i 1996., str. 1-613 + 1*-200*;
• Vinko Paletin. Rasprava o pravu i opravdanosti rata, Zagreb 1994, str. 1-303 (u suradnji s M. Polić-Bobić);
• Ivan Pavao II. i Hrvati, Zagreb 1995, str. 1-248 (u suradnji s B. Petračem);
• Mavro Orbini. Kraljevstvo Slavena, Zagreb 1999. (uvod i literatura o Orbiniju str. 7-54; Orbinijeva vrela str. 535-576 u suradnji s M. Šiškom).