El Greco

El Greco
manirizam
Autoportret iz 1604. god., 52.7 × 46.7 cm, Metropolitan, New York.
Rođenje	oko 1541. Fodelos, Kreta
Smrt	7. travnja, 1614. Toledo, Španjolska
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - crtež - arhitektura - kiparstvo
Praksa	Kreta, Venecija, Rim, Toledo
Utjecao	Diego Velazquez, Pablo Picasso, itd.
Utjecali	Michelangelo, Tizian, Tintoretto, Julije Klović
Poznata djela	Pogreb grofa Orgaze Pogled na Toledo Rođenje Kristovo (El Greco) Uskrsnuće Kristovo (El Greco) Laokont (El Greco) Molitva na maslinskoj gori (El Greco)
Portal o životopisima

El Greco (na španjolskom znači jednostavno Grk) rođen kao Dominikos Theotokópulos (Δομίνικος Θεοτοκόπουλος) (Fodelos na Kreti, 1541. – Toledo, 7. travnja, 1614.). Iako podrijetlom Grk, većinu svog stvaralaštva (a koje obuhvaća slikarstvo, kiparstvo i arhitekturu i književnost) ostvario je u Španjolskoj, poglavito u Toledu, te se smatra španjolskim slikarom.

Na Kreti (koja je još bila pod mletačkom vlašću) je bio slikar ikona u stilu posljednje faze bizantske umjetnosti, ali je u dobi od 26 godina krenuo u Veneciju kako bi naučio zapadnjački stil slikanja. Bio je učenik Tiziana i Tintoretta, ali je na njega utjecala i maniristička slikarska škola, osobito Tintoretto i Jacopo Bassano. Kasnije (oko 1570. – 72.) je otišao u Rim (gdje su ga dojmila Michelangelova djela) i ponovno se vraća u Venciju (1572. – 76.).

Slikar i povjesničar umjetnosti, F. Pacheco, spominje da je El Greco bio i veliki filozof, no njegove je spise zamelo vrijeme, kao što je i prekrivalo zaboravom njegovo značajno likovno djelo gotovo do polovice 19. stoljeća kad je 1833. god. A. Ronchini u Rimu objavio, kao prvi autentični dokument o postojanju El Greca, pismo hrvatskog minijaturista J. Klovića (čiji je portret naslikao 1570.) kardinalu Alessandru Farneseu (Rim, 16. studenog 1570.).^[1]

Godine 1577., u 36 godini života, otputovao je u Toledo, pradavno španjolsko središte (još od Vizigota) a tada najvažnije katoličko mjesto, gdje je ostao sve do smrti. Po dolasku je za crkvu Santo Domingo el Antiguo izradio prvu sliku u Španjolskoj. Taj samotar, melankolik i okorjela svađalica je postao pravim Španjolcem i zaljubljenikom u Toledo kojeg slika u oluji, zabilježivši tako mistični i nestvarni duh ekstatične protureformatorske Španjolske toga doba.

Pokopan je u kapeli toledske crkve Santo Domingo el Antiguo, a nakon njegove smrti je u njegovoj radionici pronađeno 115 slika, 15 započetih skica, 4 grisaillea i oko 150 crteža. El Greco nije držao slikarsku školu, a neke je njegove slike dovršio njegov sin Jorge Manuel, a druge vješto kopirao. Inspirirao je i jednog od najvećih slikara 20. stoljeća - Pabla Picassa.

Na El Greca su najprije utjecali kršćanski motivi bizantske ikonografije, koje je on kasnio upotpunio manirističkim oblicima od Michelangela i neprirodnim Tintorettovim bojama. Dakle, njegova djela sumračnih tonova, mističnog ugođaja, izduženih lica i vijugavih figura predstavljaju spoj bizantskog ikonopisa i zapadnjačke kasne renesanse tvoreći jedinstven maniristički stil.

El Greco je po venecijanskom receptu miješao boje s mliječi smokvina lista, i s tom je smjesom postizao azurne boje (otrovne i bolesne, ali i opojne i omamljive nijanse), hladne poput odsjaja u starim zrcalima. Uz njih koristio je i slabašne zemljane boje, i bogati raspon od crvenog purpura do duboke ljubičaste u snažnom tamnom okviru. Takva paleta je bila svaršena za njegove uskovitlane melankolične kompozicije.

Prva njegova utvrđena slika je Poklonstvo pastira u crkvi Santo Domingo el Antiguo u Toledu, a kasnije postaje jedan od najznačajnijih slikara oltara u Španjolskoj. U novom dvorcu Filipa II., Escorialu kod Madrida, slikao je slike za palaču i samostan San Lorenzo. Često je slikao prizore iz Kristova života, krajolike Toleda, brojne portrete (Juraj Klović, Veliki inkvizitor Don Fernando Niño de Guevara), i teme iz Apokalipse, a ostvario je i varijantu teme o Laokontu. Njegova su djela izložena u više muzeja, od kojih treba navesti Muzej Prado u Madridu i Muzej i kuća El Greca u Toledu. Spomenimo neka od njih: Navještenje, Pogreb grofa Orgaze, Uznesenje Djevice, Laokont, Sveti Franjo u molitvi, i dr.

Slika u kojoj se najbolje odražava njegov nestvarni slikarski stil je Pogreb grofa Orgaze u maloj crkvi San Tomé u Toledu. Na toj slici bizantskog rasporeda, svjetlo je potpuno nestvarno; ono ne samo da isijava uokolo svih likova, već postaje fluidni glavni element izražavanja. To je svjetlo prozirno i stakleno u gornjem dijelu, gdje nagi grof d’Orgaz ulazi u nebo, dok je na donjem zemaljskom dijelu odsjeva, lijeska se po ukrasima i pojedinim licima pogrebne pratnje (jedno od njih je i umjentikov autoportret) i rukama. Ljudska lica su izduljena i nalik jedno na drugo poput braće. Stavovi su im ponegdje nemogući, a njihove ukočene i svečane kretnje su veličajne i hijerarhijske.

• 
  Navještenje, oko 1578., ulje na platnu, 26 × 19 cm, Prado, Madrid.
• 
  Sveta obitelj, oko 1590.-95., ulje na platnu, 127 x 102 cm, Hospital de Tavera.
• 
  Krštenje Kristovo, oko 1597., ulje na platnu, 26 × 19 cm, Prado, Madrid.
• 
  Pogled na Toledo, 1597. - 1607., ulje na paltnu, 121 x 109 cm, Metropolitan, New York.
• 
  Krist izbacuje trgovce iz hrama, oko 1600., ulje na paltnu, 350 x 144 cm, Nacionalna galerija, London.
• 
  Sveti Ivan Evanđelist, oko 1600., ulje na platnu, 102 × 177 cm, Prado, Madrid.
• 
  Poklonstvo pastira, oko 1600., ulje na platnu, 319 × 180 cm, Prado, Madrid.
• 
  Don Fernando Niño de Guevara, oko 1601., ulje na platnu, 171 × 108 cm, Metropolitan, New York.
• 
  Otvaranje petog pečata (Apokalipsa), oko 1608., ulje na platnu, Metropolitan, New York.
• 
  Raspeće, ulje na platnu, 95.5 x 61 cm, muzej Getty, Los Angeles.

• manirizam

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi El Greco

• Izbor iz njegovih slika
• El Greco