Didak Buntić

Didak Buntić
Didak Buntić u društvu Ise Kršnjavoga.
Rođen	9. listopada 1871. Paoča kod Čitluka
Umro	3. veljače 1922. Čitluk
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Fra Didak Buntić (Paoča kod Čitluka, 9. listopada 1871. – Čitluk, 3. veljače 1922.), krsnog imena Franjo, bio je prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar. Poznat je pod nadimkom hercegovački Mojsije.

Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890. – 1895.), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911. – 1919. ravnatelj), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti. Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.^[1]

U godinama gladi za I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914. – 1918.), Narodna sloboda (1919. – 1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno. U narodu je zvan »ocem Hercegovine«.^[1]

Na pjesme i skladbe Šimuna Šite Ćorića u aranžmanu Igora Tatarevića Ivan Leo Leme režirao je dokumentarno-glazbeni pastoral Didak – svjetlost iz Hercegovine, o njegovu životu i djelu.

• Humanitarna udruga Fra Didak Buntić^[2]
• Međunarodna kulturno-znanstveno-duhovna manifestacija „Didakovi dani”
  • prigodom dvadesetog izdanja u listopadu 2023. održana je svečana akademija u HNK-u u Zagrebu na kojoj su sudjelovali i predsjednik Vlade Andrej Plenković te predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović^[3]

Nepotpun popis

• Stipe Tadić, Marinko Šakota (uredili), Fra Didak Buntić - čovjek i djelo, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2009. (695 str.), ISBN 9789536666638 (elektronička inačica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. rujna 2022. (Wayback Machine))

• Spašavanje gladne hercegovačke djece u Prvom svjetskom ratu

Wikicitati imaju zbirke citata o temi Didak Buntić

Mrežna mjesta

• Fra Didak Buntić – čovjek i djelo
• Humanitarna udruga fra Didak Buntić
• Nedjeljni Jutarnji o fra Didaku Buntiću, 2. 3. 2008.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2013. (Wayback Machine)
• HRT-ov TV Kalendar o fra Didaku Buntiću, 9. 10. 2011.
• Govor fra Andrije Nikića o fra Didaku Buntiću, 8. 10. 2005.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2009. (Wayback Machine)
• Fra Didak Buntić – Hrvatski i crkveni velikan (1871. – 1922.)
• Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Fra Didak Buntić - učitelj i dobrotvor Hercegovine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), Glas Koncila, 25. rujna 2011., str. 25.