Ante Miše
| Ante Miše | ||
|---|---|---|
| Država |  Hrvatska
| |
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Ante Miše | |
| Nadimak | Mister 100 posto | |
| Rođenje | 14. lipnja 1967. Vukovar, Hrvatska | |
| Klub | ||
| Trenutačni klub | Al-Salmiya SC | |
| Pozicija | trener, kao igrač vezni | |
| Mlađi uzrasti | ||
| NK Borovo | ||
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1985. – 1994. 1989. – 1990. 1994. – 1997. 1997. – 2003. 2003. – 2005. |
HNK Hajduk Split → FK Borac BL (pos.) Vitesse HNK Hajduk Split NK Mura Murska Sobota |
120 (18) 28 (4) 40 (1) 89 (0) 28 (1) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1992. – 1994. |  Hrvatska
|
7 (0) |
| Trenerska karijera | ||
2008. 2008. – 2009. 2010. 2011. 2011. – 2012. 2013. – 2014. 2014. – 2015. 2015. – 2017. 2018. 2019. – 2020. 2020. – 2022. 2022. – 2023. 2023. 2024. – danas |
NK Dugopolje NK Mosor HNK Trogir HNK Hajduk Split NK Istra 1961 HNK Hajduk Split NK Dugopolje NK Vitez NK Vitez Hrvatska (pom. trener)HŠK Zrinjski Mostar  TurkmenistanAl-Arabi Al-Faisaly Al-Adalah Al-Salmiya SC | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 31. siječnja 2024. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o nogometu | ||
Ante Miše (Vukovar, 14. lipnja 1967.) bivši je hrvatski nogometaš i sadašnji trener. Trenutačno je trener kuvajtskog kluba Al-Salmiya SC.
Igrao je u prvoligaškim natjecanjima od polovice 1980-ih do konca 1990-ih. Među ostalim klubovima, igrao je u NK Borovu (gdje je i počeo igračku karijeru) i Hajduku iz Splita. Igrao je na položaju veznog igrača. Igrao je i za nizozemskog prvoligaša Vitesse iz Arnhema.
- Statistika u Hajduku[1]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 226 | 18 |
| Kup | 44 | 5 |
| Superkup | 1 | 0 |
| Međunarodne | 26 | 0 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 297 | 23
|
| Prijateljske | 102 | 20 |
| Sveukupno | 399 | 43 |
Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je 7 puta u razdoblju između 1992. i 1994. godine, sve u prijateljskim utakmicama.[2]
Prije preuzimanja klupe splitskog Hajduka trenersko iskustvo stjecao je u nižerazrednim klubovima Dugopolju, Mosoru i Trogiru. Pomoćni trener Gorana Vučevića postao je tijekom ljeta 2008. godine, a njegovim odlaskom u jesen iste godine prvi puta postaje i glavni trener splitske momčadi. Neopozivu ostavku podnio je 2. kolovoza 2009. godine nakon poraza od Zadra na Poljudu (0:1).[3]
Od svibnja 2010. godine trener je nogometnog kluba Istre 1961 iz Pule.[4] Tamo se zadržao samo 2 kola jer je ubilježio dva teška poraza s razlikom pogodaka 1:8 te je u srpnju napustio klub.[5]
Nakon otkaza Goranu Vučeviću, 18. travnja 2011. godine po drugi puta postaje trenerom splitskog Hajduka. Prije početka sezone 2011./12. preuzima drugoligaša NK Dugopolje. Od studenoga 2013. pa do 2014. godine bio je trener bosanskohercegovačkog premijerligaša Viteza.[6] Nakon samo par mjeseci ponovno je, u rujnu 2014. godine, preuzeo NK Vitez[7] koji je vodio do travnja 2015. godine.[8] U rujnu 2015. godine imenovan je pomoćnim trenerom izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Ante Čačića[9] do listopada 2017. godine.
Od lipnja do kolovoza 2018. godine bio je trenerom mostarskog Zrinjskog.[8]
Suradnjom Hrvatskog i Turkmenistanskog nogometnog saveza došlo je do uspostave suradnje Ante Miše i Turkmenistanskoga nogometnog saveza. Dana 21. ožujka 2019. godine objavljen je dogovor kako će Ante Miše preuzeti turkmenistanski A sastav, a Robert Grdović turkmenistansku reprezentaciju u futsalu.[8] Službeno je predstavljen kao novi izbornik 27. ožujka 2019. godine i suradnja je dogovorena na jednu godinu. U radu mu je pomagao trener vratara Sandro Tomić.[10]
Nakon toga 2020. godine preuzeo je treniranje kuvajtskoga kluba Al-Arabi s kojim je 2021. godine osvojio kuvajtsko prvenstvo bez poraza.[11]
U srpnju 2022. godine preuzeo je saudijskoarabijski klub Al Faisaly.[12] Krajem siječnje 2023. godine Miše i Al Faisaly sporazumno su raskinuli ugovor.[13]
- Hajdučko srce (1): 1993./94.
- Kup maršala Tita (1): 1990./91.
- Prva HNL (3): 1992., 1993./94., 2000./01.
- Hrvatski nogometni kup (3): 1993., 2000., 2003.
- Kuvajtsko prvenstvo (1): 2021.
- Kuvajtski Superkup (1): 2021.
- Kuvajtski Kup prijestolonasljednika (1): 2021./22.
Rodio se je u Vukovaru. Rodna kuća nalazila mu se na mjestu koje je u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku bila na prvoj crti obrane grada, na Trpinjskoj cesti. Mišinu kuću granatirao je i do temelja srušio prvi susjed. U istoj ulici stanovao je kasniji srbijanski reprezentativac Siniša Mihajlović s kojim je Miše zajedno odrastao, zajedno igrao nogomet, košarku, rukomet.[14]
- ↑ Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split.
- ↑ HNS stat., preuzeto 8. kolovoza 2010.
- ↑ HNK Hajduk, preuzeto 22. travnja 2011.
- ↑ Ante Miše i službeno novi trener Istre 1961. tportal.hr. Pristupljeno 25. svibnja 2010.
- ↑ NK Istra 1961 Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2010. (Wayback Machine), preuzeto 8. kolovoza 2010.
- ↑ Ante Miše novi trener BiH prvoligaša Viteza, preuzeto 3. studenoga 2013.
- ↑ Ante Miše ponovno na klupi prvoligaša Viteza, preuzeto 2. rujna 2014.
- ↑ a b c Nogomet+ T.R.: Ante Miše preuzeo reprezentaciju Turkmenistana , 21. ožujka 2019. (pristup stranicama 31. ožujka 2019.)
- ↑ HNS: Ante Čačić novi izbornik Hrvatske, HNS, 21. rujna 2015., pristupljeno 11. listopada 2015.
- ↑ Dalmatinski portal D.F.: Ante Miše danas je i službeno predstavljen kao novi izbornik Turkmenistana, 27. ožujka 2019. (pristup stranicama 31. ožujka 2019.)
- ↑ Slaven Alfirević, Miše i Kozniku slave: prvaci su bez poraza, na naslov se čekalo dugih 19 godina, slobodnadalmacija.hr, 18. svibnja 2021., pristupljeno 4. kolovoza 2022.
- ↑ Ante Miše je preuzeo Al-Faisaly kojeg su ranije vodili Zlatko Dalić, ali i Tomislav Ivković, sportske.jutarnji.hr, 13. srpnja 2022., pristupljeno 4. kolovoza 2022.
- ↑ Slaven Alfirević, Trener uvijek ima kufer spreman, Ante Miše javio se iz Saudijske Arabije: ‘Sporazumni je raskid, ostajemo prijatelji‘, slobodnadalmacija.hr, 21. siječnja 2023., pristupljeno 18. veljače 3023.
- ↑ Ante Miše: Hajdučko srce s Trpinjske ceste, Vukovarac u Čačićevu stožeru, Večernji list, 16. listopada 2015.
| ||||||||||||||||
| ||||||||||||||||
| ||||||||||||||||