Alieta Monas Plejić

Alieta Monas Plejić (Pazin, 5. studenog 1951. – Rijeka, 12. ožujka 2022.) bila je hrvatska slikarica i likovna pedagoginja. Njezino djelovanje na kulturno-umjetničkom području zabilježeno je u Splitu i Pazinu. Početkom 1990-ih započinje jedinstvenu seriju izvedbi i svjetlosnih instalacija u javnom prostoru Splita, započinjući specifično umjetničko istraživanje pojma svjetlosti. Njezin je rad višestruko nagrađivan.

Alieta Monas Plejić rodila se u Pazinu 5. studenog 1951. godine ocu Vjekoslavu Monasu, zvanom Điđi, i majci Letiziji, rođ. Otocchian.^[1] U Pazinu je završila osnovnu školu te Hrvatsku gimnaziju 1970. godine. Diplomirala je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji 1972. godine, a 1977. godine završila je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Nikole Reisera.^[1]

Posvećena radu s djecom, Monas Plejić je 1990-ih godina osnovala dječji bijenale Ujedinjeni svijetli svijet. U Splitu je u Školi likovnih umjetnosti sve do mirovine 2013. godine predavala slikarstvo i crtanje. Bila je članica Hrvatskog društva umjetnika – Split.^[1] Umrla je 12. ožujka 2022. godine.^[1]

Glavni motiv slikarstva Monas Plejić je svjetlost. Motivu se okreće početkom rata devedesetih godina kada je započela cikluse posvećene svjetlosti koji su se odrazili u izložbama i ambijentalnim instalacijama: Svjetlosni Peristil, u Dioklecijanovoj palači na Božić 1991. i 1997. godine,^[2] te Svjetlehem II. projektiran 2017. godine kojim je planirala osvijetliti dijelove Pazinske jame.^[1] Ciklusi vezani uz motiv svjetla su: Zidovi svjetlosti, Eppur e luce sopra d'ogni luce – Ipak je svjetlost, Eppur e luce sopra d'ogni luce – Ipak je svjetlost nad svjetlostima.^[3]

Glavne figure umjetničinog slikarstva bili su aktovi i portreti. Njezinu umjetnost inspirirali su Einstein, Dante i Dostojevski, a slike je posvetila pojedinim velikanima književnosti i umjetnosti: Tolstojeva soba, Tinova soba, Vidovićev atelje.^[4][1]

Značajnijim joj djelima pripadaju Žena na propuhu (1981.), Judita II. (1984.), Svijetli (2010.) te Sloboda vodi narod (2017.).

Monas Plejić sudjelovala je na skupnim i samostalnim izložbama. Prvu samostalnu izložbu održala je u Pazinu 1979. godine. Samostalno je izlagala u Salonu Galić u Splitu 1982. godine^[5] i Galeriji Nova u Zagrebu gdje je izložila svoje radove osamdesetih.^[1][4]

U okviru 41. Splitskog salona „Ne posve izgubljeni jedni za druge” afirmirali su se vizualni radovi umjetnica koja promiču kompleksnosti feminističkih genealogija, produktivne dijaloge te uključivanje zelene i lokalne sadašnjosti.^[6] Izložba se održavala na više lokacija u Splitu među kojima su Salon Galić i Multimedijalni kulturni centar Split. Otvoreni postav Monas Plejić nalazio se pri samome ulazu u Multimedijalni kulturni centar. Uz četiri izložene slike ostavljena su četiri prazna uokvirena mjesta za radove kojima tek treba nadopuniti arhiv Monas Plejić.^[7]

Rad Monas Plejić bio je predstavljen u sklopu izložbe Vidljive 2023. i 2024. godine. Cilj je projekta osvijestiti nužnost na rodnu ravnopravnost te zastupljenost žena u umjetnosti.^[8] Od umjetničinih radova bili su izloženi Judita II., 1984. te Žena na propuhu, 1981. Oba umjetnička djela nastala su kombiniranom tehnikom.

Monas Plejić osvojila je nekoliko nagrada. Prvu nagradu, Povelja Ars Histriae VIII, dobila je u Rovinju 1982. godine.^[9] Slijedila je Nagrada Splitskog salona iste godine u Splitu.^[3] Godine 1984. u Rovinju osvojila je Diplomu Ars Histriae IX te Nagradu Grisia.^[3]

Nedovršeni članak Alieta Monas Plejić koji govori o likovnom umjetniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.