Prijeđi na sadržaj

Božo Potočnik

Izvor: Wikipedija
Inačica za tiskanje nije više podržana i može sadržavati pogreške u prikazu. Molimo ažurirajte oznake u pregledniku i rabite funkciju ispisa u pregledniku.
Božo Potočnik
Rodno imeBožidar Potočnik
Ostala imenaBožo
Rođenje19. srpnja 1932.,
Zagreb, Hrvatska
Žanrovifolklor, narodna i zabavna glazba
Zanimanjeglazbenik, dirigent, skladatelj, glazbeni pedagog
Instrumentmandolina, tambura, narodna glazbala
Djelatno razdoblje1950-ih do danas
Producentska kućaJugoton
Aquarius Records
AngažmanAnsambl LADO
Radiotelevizija Zagreb
WWW
Nagrade
Dvije diskografske nagrade Porin

Božidar Potočnik (Zagreb, 19. srpnja 1932.), hrvatski je glazbenik, dirigent, skladatelj i glazbeni pedagog.

Glazbom se počinje baviti već u osmoj godini života, a od 1955. godine pristupa Ansamblu LADO u kojem svira više narodnih glazbala te vodi orkestar, a kasnije i zbor.[1] Godine 1966. zajedno s bratom Zlatkom utemeljuje vokalni nonet Ladarice,[2] a iste godine u sklopu tadašnje Televizije Zagreb osniva Redakciju narodne glazbe i običaja.[3]

Od 1974. godine okreće se stvaranju folklornog programa u zemlji i inozemstvu, a od 1985. godine u Zagrebu vodi Glazbeni ansambl "Tre��njevka", u kojem piše i obrađuje narodnu i zabavnu glazbu.

Božo Potočnik svojim je radom uvelike utjecao na vrednovanje narodne glazbe u hrvatskoj kulturi, kao i njezinu primjenu u ostalim glazbenim žanrovima.[4]

Životopis

Božo Potočnik rođen je 19. srpnja 1932. godine u Zagrebu. Godine 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij književnosti, a glazbom se počeo baviti u ranoj mladosti. U početku je bio samouk, a potkraj 2. svjetskog rata počinje sudjelovati u amaterskim tamburaškim i folklornim društvima.[5] Postaje članom novoosnovanog mandolinističkog orkestra u željezničarskom društvu "Vinko Jeđut", a zbog svog virtuoznog sviranja mandoline vrlo brzo pristupa omladinskom društvu "Joža Vlahović", u kojemu još svira i tambure. Kao gimnazijalac u željezničarskoj koloniji u Maksimiru osniva dječji mandolinistički orkestar i zbor. Na mandolini svira mnoge žanrove od jazza do izletničkih pjesama, ali zbog nedovoljne afirmacije toga glazbala prelazi na tamburu (bisernica).

Godine 1955. dolazi u folklorni ansambl "LADO", u kojemu svira više narodnih glazbala, te kasnije vodi orkestar i zbor. Još kao član ansambla "LADO" zajedno s bratom Zlatkom 1966. godine osniva vokalni nonet "Ladarice".[6] Za "Ladarice" obrađuje narodne popijevke i piše originalne skladbe, često s njima nastupa u radijskim i televizijskim emisijama, na festivalima i drugim priredbama te snima glazbene albume i glazbu za filmove.

Godine 1966. na Televiziji Zagreb osniva Redakciju narodne glazbe i običaja, te dugoročno koncipira njezin rad. U 25 godina vođenja te Redakcije okupio je veliki broj suradnika iz čitave Hrvatske i ostvario oko 5000 emitiranja hrvatskog folklora i narodne kulture na svim televizijskim postajama bivše Jugoslavije i mnogima u inozemstvu. Realizirao je i brojne studijske emisije uživo, kao i serije poput "Večer za tamburu", "Male priče", "Raspuća", "Susret na žici" i druge. U tom je razdoblju kao gost-dirigent nekoliko godina vodio Tamburaški orkestar Radio Zagreba, s kojim je snimio mnogobrojne obrade narodnih pjesama, ali i popularnih zabavnoglazbenih uspješnica.

Godine 1974. intenzivno se okreće inozemstvu i radu s hrvatskim iseljenicima. S ansamblom Duquesne University Tamburitzans iz Pittsburgha surađuje oko 20 godina. Više puta putuje u Australiju u Sydney, Melbourne, Perth, Wooloongong, Geelong i Adelaide, gdje pokreće nekoliko tamburaških orkestara i sviranju tambura podučava djecu hrvatskih iseljenika. Također kraće vrijeme djeluje u Mađarskoj i Kanadi (Toronto), dok je nekoliko desetljeća bio prisutan među Gradišćanskim Hrvatima u Austriji.

Od 1985. godine vodi Glazbeni ansambl "Trešnjevka" iz Zagreba, u kojemu nastoji proširiti izvedbene mogućnosti tambure.

U svojoj karijeri obradio je više od 800 napjeva iz starijeg i novijeg folklornog naslijeđa, te popularne i zabavne glazbe. Napisao je oko 150 originalnih skladbi (pretežno za tambure), te filmske i kazališne glazbe.

Član je Hrvatskog društva skladatelja.

Nagrade i priznanja

Božo Potočnik dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu za autorski i organizacijski rad na promicanju hrvatske narodne kulture i baštine. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića i 1999. Redom hrvatskog pletera.

  • 1998. – medijska nagrada KOR za životno djelo
  • 1998. – Zlatna plaketa STATUS povodom 45 godina umjetničkog rada[7]

Porin

  • 2003. – nagrada za najbolju izvedbu folklorne glazbe, album "Na zelenom travniki"
  • 2005. – nagrada za životno djelo i poseban doprinos vrednovanju narodne glazbe u hrvatskoj kulturi

Izvori

  1. ↑ Omladinsko kulturno-umjetničko društvo Trešnjevka  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. svibnja 2009. (Wayback Machine) - Božo Potočnik - životopis
  2. ↑ LADO / O nama – Branko Ivanković: »Ladarice«, pristupljeno 23. listopada 2014.
  3. ↑ Božidar Novak (gl. ur.): Leksikon radija i televizije, Zagreb: Masmedia/HRT 2006., str. 329, ISBN 953-157-483-9
  4. ↑ Tamburaški sastav "Svita"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2009. (Wayback Machine) - Božo Potočnik
  5. ↑ Institut hrvatske glazbene industrije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. svibnja 2009. (Wayback Machine) - Božo Potočnik - životopis
  6. ↑ LADO / O nama – Branko Ivanković: »Ladarice«, pristupljeno 23. listopada 2014.
  7. ↑ Hrvatska glazbena unija: Dobitnici nagrade STATUS 1998.

Vanjske poveznice

v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Božo_Potočnik&oldid=6627678"