Vjesnik

Prvi broj izašao je 24. lipnja 1940. godine, a list se zvao Politički vjesnik. Zapravo, u tisku je načinjena pravopisna greška, pa je stajalo pogrešno "vijesnik" umjesto "vjesnik". List je, u ilegali, pokrenuo Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Početkom 1941. godine list dobiva naziv Vjesnik radnog naroda.

Početkom Drugoga svjetskog rata izlazi kao mjesečnik, sada nazvan Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte, preselivši u jesen 1941. na Kordun, pa 1942. u zaselak Tomići kraj Drežnice. Zanimljivo je da u zaglavlju lista od kolovoza 1941. stoji parola "Smrt fašizmu – Sloboda narodu!" koju prihvaća cijeli oslobodilački pokret. Od 1943. tiska se na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se, shodno tijeku rata, nastavlja seliti, a u siječnju 1945. stiže u Split.

Od 11. svibnja 1945., pod današnjim imenom, Vjesnik izlazi kao dnevnik. Tek se tada i službeno u impresumu navodi ime glavnog urednika; bio je to Šerif Šehović. Prve poratne godine Vjesnika protječu u službi novom režimu. Šezdesetih godina širi se dopisnička mreža, list se sadržajno osvježava, a naklada raste. Vjesnikova kuća tada izdaje časopise i revije, od kojih su najpoznatiji bili Vjesnik u srijedu (VUS) i Start. Pokreće se akcija "Plava vrpca Vjesnika", nagrada za pothvate spašavanja na moru. 1960-ih u Vjesniku svoj prvi posao stječe kasnija "najveća živuća enciklopedija hrvatskog kazališta" Dalibor Foretić.

Uoči "Hrvatskoga proljeća", list dostiže nakladu od preko 100.000 primjeraka. Godine 1990. dolazi u interesnu sferu nove, HDZ-ove vlade. Kraće vrijeme, 1992. i 1993. godine, list nosi naziv Novi vjesnik. Od 1998. Vjesnik kao prve hrvatske dnevne novine izlazi i na internetu.

Nakon 72 godine Vjesnik je ugašen kad se njegov vlasnik Narodne novine i zainteresirani kupac britanski fond OAK Investment nisu dogovorili o preuzimanju.^[2][3] Prodana naklada je dotad već dulje bila veoma niska i nije nipošto mogla pokriti troškove.

Posljednji tiskani broj izašao je 20. travnja 2012. Nakon toga je do 26. travnja 2012. izlazio u elektronskom obliku (e-novine), a zatim samo kao internetski portal Vjesnik.hr. Od dana 12. lipnja 2012. prestaje ažuriranje portala Vjesnik.hr.

Hrvatsko kulturno vijeće gašenje Vjesnika označilo je "gašenjem atributa državnosti", a kao razloge toga navelo je neovisnost i nepodobnost vladajućim elitama kao i promicanje kulturnih, športskih i umjetničkih dostignuća.^[4]

• Mladen Iveković (1940.)
• Josip Gjergja (1941.)
• Šime Balen (1943.)
• Šerif Šehović (1945.)
• Branko Priselac (1946.)
• Josip Kirigin (1946.)
• Branko Škrinjar (1947. – 1948.)
• Zvane Črnja
• Franko Franulović
• Živko Vnuk (1950.)
• Frane Barbieri (1951. – 1953.)
• Joško Palavršić (1953. – 1955.)
• Božidar Novak (1955. – 1963.)
• Milan Beslać (1963. – 1966.)
• Mirko Peršen (1966. – 1968.)
• Josip Vrhovec (1968. – 1969.)
• Milovan Baletić (1970. – 1971.)
• Drago Auguštin (1972. – 1975.)
• Pero Pletikosa (1975. – 1983.)
• Davor Šošić (1984. – 1986.)
• Uroš Šoškić (1986. – 1987.)
• Stevo Maoduš (1987. – 1990.)
• Hido Biščević (1990. – 1992.)
• Radovan Stipetić (1992. – 1993.)
• Božidar Petrač (1993.)
• Krešimir Fijačko (1993. – 1994.)
• Ante Ivković (1994. – 1996.)
• Nenad Ivanković (1996. – 2000.)
• Igor Mandić (2000.)
• Zlatko Herljević (2000. – 2001.)
• Krešimir Fijačko (2001. – 2004.)
• Andrea Latinović (2004. – 2005.)
• Darko Đuretek (2005. – 2010.)
• Bruno Lopandić, (2010. – 2012.)
• Mirela Lilek, glavna urednica portala Vjesnik.hr, (2011. – 2012.)

U vrijeme dok je u Vjesnikovoj kulturnoj rubrici radio Dražen Vukov Colić kao kazališni kritičar, prema tvrdnji samog Colića, ta je rubrika ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja te vrste u ondašnjoj Hrvatskoj. Njegovi kolege koji su surađivali s njime u toj rubrici su bili osobama koji su "odredili hrvatsku kulturnu povijest" (abecedno): kazališni kritičar i teatrolog Dalibor Foretić, likovni kritičar i "duhovni otac" i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Vladimir Maleković, kritičar, kolumnist, polemičar i esejist Igor Mandić, novinar i književni kritičar Josip Pavičić, Veselko Tenžera "kao jedini pravi Matošev nasljednik" te televizijski i filmski kritičar Ivan Starčević.^[5]

• Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte (1941. – 29. rujna 1945.) – tjednik
• Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (30. rujna 1945. – 26. veljače 1953.) – dnevnik
• Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (27. veljače 1953. – 31. prosinca 1961.) – dnevnik
• Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (3. siječnja 1962. – 9. ožujka 1990.) – Zagrebačko izdanje ISSN 0350-3305, Pokrajinska izdanja ISSN 1331-8179
• Vjesnik (10. ožujka 1990. – 30. travnja/1. svibnja 1992.) – ISSN 0350-3305
• Novi vjesnik : dnevnik za demokratsku Hrvatsku (2. svibnja 1992. – br. 16282 iz 1993.), ISSN 1331-8187
• Vjesnik : hrvatski politički dnevnik od br. 16283 (1993. – danas), ISSN 0350-3305

• Sportske novosti, dnevni sportski list (od 1945)
• Vjesnik u srijedu (VUS), informativni tjednik (1952-1977)
• Plavi vjesnik : informativni tjednik mladih za društvena pitanja (1. listopada 1954. – 1973.) – ISSN 0032-1435 – tjednik
• Večernji vjesnik (3. lipnja 1957. – 30. lipnja 1959.) – ISSN 1332-0300 – dnevnik (osim nedjelje)
• Arena, dvotjednik za filmsku kulturu, od 1961. obiteljski tjednik (od 1959)
• Studio, tjednik za radio i televiziju (od 1964)
• Start, dvotjednik o automobilima i motorima, pa za muškarce, pa orijentiran ka društvenim fenomenima (1969-1990)
• i još pedesetak periodičnih izdanja

Vjesnikove nagrade za umjetnička dostignuća^[6]:

• nagrada "Ivan Goran Kovačić", nagrada za književnost
• nagrada Josip Račić, za likovnu umjetnost
• nagrada Josip Štolcer Slavenski, za glazbenu umjetnost
• nagrada Dubravko Dujšin, za kazališnu umjetnost
• nagrada Krešo Golik, za životni doprinos filmskoj umjetnosti

Vjesnikova nagrada za pothvate na moru:

• Plava vrpca Vjesnika

• Vjesnik.hr - Sužbene stranice  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2012. (Wayback Machine)
• Feljton povodom 60. godišnjice Vjesnika
• Vjesnik d. d. Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK