Igor Mandić

Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živio je i radio u Zagrebu gdje je i preminuo 13. ožujka 2022. godine.^[1]

Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je Domovinski rat bio "građanski rat" te da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj.^[2] Protivi se neovisnosti Kosova jer je po njemu Kosmet srpska zemlja.^{[nedostaje izvor]} Također je izjavio kako se protivi neovisnosti Crne Gore. Smatra da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.^{[nedostaje izvor]}

Dio Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnom 26. lipnja 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."^[3]

• Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
• Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
• Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
• Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
• Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
• Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
• 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
• U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
• Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
• Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
• Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
• Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
• Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
• Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
• Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
• Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
• Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
• Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
• Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
• Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
• Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
• Prijapov problem, eseji (1999.)
• Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
• Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
• Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012.)
• Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005.)
• Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
• Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
• Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
• U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)

• Životni intervju - Večernji list^{[neaktivna poveznica]}