Oton Franjo Austrijski

Oton je bio sin nadvojvode Karla Ludovika i njegove žene princeze Marije Anuncijate od Bourbon-Obiju Sicilija. Otonov otac, Karlo Ludovik, bio je mlađi brat cara Franje Josipa; te je Karlo Ludovik postao vjerojatni nasljednik austrougarskoga prijestolja kad je njegov nećak Rudolf, prijestolonasljednik Austro-Ugarske umro 1889. Iako je novinsko izvješće tvrdilo da se Karlo Ludovik odrekao svojih prava na prijestolje te iste godine (1889.) u korist svoga najstarijega sina, nadvojvode Franje Ferdinanda, ta priča nije istinita.

Nakon smrti Karla Ludovika u svibnju 1896., Otonov brat Franjo Ferdinand zaista je postao vjerojatni nasljednik austrougarskoga prijestolja. U vrijeme smrti njihova oca, Franjo je Ferdinand bolovao od tuberkuloze, i špekuliralo se da bi se Franjo Ferdinand mogao odreći svojih prava, što bi učinilo njegova brata, Otona, vjerojatnim nasljednikom. Međutim, to se nije dogodilo, i Oton nikada nije bio prvi u redu nasljedstva na prijestolje.

Godine 1914., Franjo Ferdinand ubijen je u Sarajevu, i Otonov je sin Karlo postao vjerojatni nasljednik. Karlo je naslijedio prijestolje dvije godine kasnije.

Otonova je majka umrla kad mu je bilo šest godina. Otona i njegova starijeg brata Franju Ferdinanda poučavao je Alfred Ludwig, barun von Degenfeld. Bio je očev miljenik, što je dovodilo do zategnutnih odnosa s njegovim bratom.^[1]

Pod pritiskom carskoga dvora, 2. listopada 1886. oženio je princezu Mariju Josipu Sasku, čiji je otac bio kralj Juraj I. Saski.^[2] Bečkom je dvoru žurno trebalo takvo vjenčanje kako bi popravili odnose sa saskom kraljevskom obitelju, nakon što su i prijestolonasljednik Rudolf, i Otonov brat Franjo Ferdinand odbili Marijinu stariju sestru Matildu.

Oton i Marija imali su dva sina:

• Nadvojvoda Karlo Franjo Austrijski (1887. – 1922.), koji je postao posljednji austrijski car; oženio je princezu Zitu od Bourbon-Parme, i imao potomstvo.
• Nadvojvoda Maksimilijan Eugen Austrijski (1895. – 1952.), oženio je princezu Francisku von Hohenlohe-Waldenburg-Schillingsfürst, i imao potomstvo.

Njihov je brak, međutim, bio nesretan, jer je nadvojvoda često bio nevjeran. Imao je dvoje djece s ljubavnicom.

Oko 1900. Oton je dobio sifilis, što mu je uzrokovalo teške bolove u posljednje dvije godine života. Povukao se iz javnoga života, i proveo godinu u Egiptu. Posljednjih nekoliko mjeseci života živio je u vili u bečkom predgrađu Währingu. Teško bolesnoga, njegovala ga je posljednja ljubavnica, Louise Robinson, pod pseudonimom Sestra Marta, i njegova maćeha, infanta Marija Tereza Portugalska. Umro je 1. studenoga 1906.^[3]