Gaza (grad)

Ime „Gaza“ poslije arapskog Ġazza, dolazi od hebrejske riječi jak, (ʕZZ), iako je točan hebrejski naziv toga grada ʕazzā, što znači uporište, tvrđava. Hebrejski aza, arapski gaza, a Grci su preuzeli kao Gaza.

Grad Gaza leži na 31° 31′ S, 34° 27′ I. Proteže se preko 46 km². Pripadao je među pet filistejskih gradova u Palestini: Aškelonu, Ašdodu, Ekronu i Gatu. Smješten je na obali Sredozemnoga mora, između Sjeverne Afrike i zemalja Levanta.

Današnja Gaza izgrađena je na temelju antičkog grada i katkad je bila opisana kao jedan od najstarijih gradova na Zemlji.^{[nedostaje izvor]} U antici, Gaza je bila važna kao lučki grad između Afrike, Azije i Europe. Prostor staroga grada proteže se u kvadratnom obliku na 1km². Bio je osiguran položajem na brdu, kao i gradskim zidom s vratima na četiri strane svijeta. Od Tutmozisa lll. do Ramsesa lV. Gaza je bila središte egipatske uprave u južnom Kanaanu, dok je u 12 st. pr. Kr. nisu osvojili Filistejci u naletu tzv. „naroda s mora". Na temelju svojega povoljnog položaja Gaza je bila krajnja točka puta tamjana. U 8 st. pr. Kr. uzdigla se do najvažnijeg grada u Filistejaca u Pentapolisu. U 8. i 7 st. pr. Kr. grad je više puta promijenio vladara. 734. pr. Kr. grad su osvojili Asirci pod vodstvom Tiglat Pilesara III. Sami su Asirci Gazu nazvali: „grad na egipatskom potoku“ (Nahal Mušur). U Nimrud –Prismi proslavio se i Sargon II. Hanunu od Gaze pobunio se 720. g. pr. Kr. protiv Sargona II. Svrgnut je, ali grad nije razoren. 609. pr. Kr. Gaza je ponovo postala egipatska. 605./4. pr. Kr. priključila se Novobabilonskom carstvu. Pod perzijskim Ahemenidima uživala je, zbog svoje važnosti kod trgovine s Arabijom, vrlo veliku autonomiju. Nakon propasti Aleksandrijskog carstva, oko Gaze su se sukobljavali Dijadosi, Ptolomejevići i Seleukidi, dok 200. pr. Kr. konačno nije prešla u seleukidske ruke. Upravo u to vrijeme počeo je gospodarski slom grada, dok konačno nije izgubio ulogu trgovačke metropole, kojom tada postaje Aleksandrija. 98. pr. Kr. Aleksandar Janej u potpunosti je uništio grad. Rimljani, posebno prokonzul Gabinije, sredinom će 1. st. pr. Kr. južno od starog gradskog brda ponovno sagraditi Gazu. U rimsko vrijeme bila je prije svega poznata po svojoj školi govorništva.

U 5. st. grad je u velikoj većini kršćanski, ali postoji i židovska zajednica (ostatci sinagoge datirane u 508./9. s grčkim i hebrejskim natpisima). Svoju važnost za trgovinu više nije zadržala. Tek u 7. st., nakon propasti Bizantinaca zbog Arapa, trgovina s Mekom dobila je maha po putu tamjana. Križari pod Baldovinom I., kraljem Jeruzalema (1100.), opljačkali su grad Gadres.^{[nedostaje izvor]} 1152. Baldovin III. izgradio je utvrdu, a 1170. Saladin je opljačkao grad.^{[nedostaje izvor]} Pod vladavinom egipatske dinastije Mameluka, Gaza je postala sjedište uprave obalnog pojasa oko sjevera Cezareje Primorske. Od 15. st. nalaze se izvještaji o brojnom židovskom stanovništvu uz arapsko.

1799. Napoleon Bonaparte opljačkao je grad.^{[nedostaje izvor]}

U I. svjetskom ratu Turci su ondje izgradili prvu liniju obrane protiv Britanaca. Nakon neuspješnog napada u ožujku 1917. Britanci su 7. studenog 1917. zauzeli grad. Po završetku rata, bila je, kao i cijeli Pojas Gaze, dio britanskog mandata Palestine. 1948. zaposjeli su je Egipćani, 1956. opljačkali Izraelci i od tada je pod upravom Egipćana, dok ju je u Šestodnevnom ratu osvojio Izrael. Od studenog 1956. do lipnja 1967. Gaza je bila glavno sjedište UNEF I-a.

Od srpnja 2007. pod političkom je kontrolom Hamasa.

Malobrojna kršćanska zajednica spominje se u doba Teodozija I. Velikog. Za križara je podignuta bazilika Ivana Krstitelja koju je Saladin nakon osvajanja pretvorio u džamiju koja stoji i danas. Danas je broj kršćana u Pojasu Gaze oko 2-3 tisuće. Katolička Crkva potpomaže tamošnju crkvu i školu. Škola, koju su vodile časne sestre i koja je imala 1250 učenika, uništena je u zračnome napadu izraleskih snaga u studenome 2023., kao i Pravoslavni kulturni centar.^[1] U gradu djeluje i Grčka pravoslavna Crkva. Jeruzalemska Anglikanska zajednica financira u Gazi bolnicu Al-Ahli-Arab, jedinu kršćansku bolnicu u Pojasu Gaze. Na zemljištu bolnice nalaze se crkva sv. Filipa, koja je tijekom II. Intifade bila pogođena izraelskom raketom. Međukonfesijsko radničko palestinsko biblijsko društvo, osnovano 1993., čije se glavno središte nalazi u istočnom dijelu Jeruzalema, financira podružnice u gradu Gazi i pokreće od 1999. zajednički projekt s misijskim društvom „otvorena vrata“. Jedina kršćanska knjižara/trgovina u Pojasu Gaze je 2006. i 2007. bila pod prijetnjama i ciljem dvaju bombaških atentata. U listopadu 2007. otet je poslovođa prodavaonice, a kasnije je ubijen. 2008. kršćanski centar mladih bio je napadnut i razoren.^{[nedostaje izvor]}

Pronađeni su mozaici sinagoge. Do uklanjanja židovskih naseobina u kolovozu 2005., živjelo je otprilike 8500 Židova u sklopu enklave u 21 židovskoj naseobini.^{[nedostaje izvor]}

Danas je Gaza većinom naseljena muslimanima, s manjinom od 3500 kršćana, a većina pripada Grčkoj pravoslavnoj Crkvi. U skladu s popisom stanovništva iz 1997. koje je proveo Palestinski središnji statistički ured (PCBS), Gaza i granični kamp al Shati imali su 353 115 stanovnika, od kojih je 50,9 % muškaraca i 49,1 % žena.^{[nedostaje izvor]} Gaza ima mnogo mladog stanovništva od kojih 50,3% ima do 14 godina, 25,7 % ima od 15 do 29 godina. Oko 13,6% je između 30 i 44, a 7,7% od 45 do 65 godina i 3,9 % ima više od 64 godine.^{[nedostaje izvor]} U Gazi se nalaze sveučilišta u kojima je zajedno upisano oko 28 500 studenata. Masovna navala Palestinskih izbjeglica povećala je stanovništvo Gaze nakon Arapsko-izraelskog rata 1948. 1967. bilo je šest puta više stanovnika nego 1948. 1997. 51-58 % stanovnika Gaze bili su izbjeglice i njihovi potomci.^{[nedostaje izvor]} Gradsko stanovništvo nastavilo se širiti do 406 680 2006.^{[nedostaje izvor]}, tako da je Gaza postala najveći grad na Palestinskom teritoriju. Stopa rođenja je visoka, a većina građana živi u siromaštvu.

Gaza je bila palestinsko gospodarsko središte, ali to se značajno promijenilo tijekom II. Intifade kad je izraelska vojska polja agruma u Gazi uništila buldožderima.^{[nedostaje izvor]} Mnogi Gažani radili su u izraelskoj servisnoj industriji dok je granica bila otvorena, ali dio Izraelskog unilateralnog osloboditeljskog plana zabranio im je dolaziti raditi u Izrael.^{[nedostaje izvor]} U gradu postoje tekstilna i prehrambena industrija. Raznovrsna roba prodaje se na uličnim tržnicama Gaze, uključujući sagove, keramiku, pleteni namještaj i pamučnu odjeću. U skladu s izvještajem OXFAM-a, klaonice su zatvorene zbog ekonomskog zatvaranja koje je nametnuo Izrael.^{[nedostaje izvor]} Gaza služi kao prometno čvorište za Pojas Gaze i ima malu luku koja služi za lokalne ribarske brodice. Rašireni su oskudica, nezaposlenost i siromašni životni uvjeti. Gaza ima ozbiljne poteškoće u stanovanju, obrazovanju, zdravstvu, infrastrukturi te neodgovarajući kanalizacijski sustav, što sve pridonosi ozbiljnim higijenskim i javnozdravstvenim problemima. Ekonomsko stanje Gaze bilo je dugoročno u stagnaciji i većina je razvojnih indikatora u nazadovanju. Oko 75% stanovnika trenutno je ovisno o donacijama Svjetske prehrambene organizacije (WEP-a).^{[nedostaje izvor]}

•   Tel Aviv, Izrael
•   Dunkerque, Francuska
•   Torino, Italija
•   Barcelona, Španjolska
•   Cascais, Portugal
•   Tromsø, Norveška

• Službene stranice Grada
• Sveučilište Al-Azhar iz Gaze  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. svibnja 2006. (Wayback Machine)