Pčelarica

Prosječno oko 28 cm duga žuta pčelarica je najšarenija ptica Europe, a jedini je član ove porodice koja živi i u Hrvatskoj. Teško je zamijeniti ju s bilo kojom drugom vrstom: trbuh i prsa su tirkizni, tjeme, zatiljak i gornji dio leđa su rđasto smeđi, krila u obje te boje. Niže, leđa kao i podvoljak su žuti, a iznad žutog podvoljka prolazi crna pruga preko očiju. Karakterističan im je relativno dug i blago savijen kljun kao i produžena strednja pera u repu. Mlade ptice su nešto bljeđe obojene i još uvijek nemaju produžena pera u repu.

Ove ptice tropskog izgleda daju prednost toploj klimi. Rasprostranjenost im je od Jugozapadne i Prednje Azije i Sjeverozapadne Afrike kao i u Južnoj i Jugoistočnoj Europi, na sjever sve do južne Poljske gdje se gnijezdi od 1960-ih. Povremeno ih se može sresti i mnogo sjevernije. Vole otvorena staništa s pojedinačnim drvećem i ponekim grmom. Česta je u Kopačkom ritu i na potezu od Kneževih vinograda do Batine.

Pčelarica se hrani kukcima koje - često u grupi od nekoliko ptica - lovi u letu. Pri tome se može vidjeti da je savršeno okretan i spretan letač. Kao što slijedi iz imena, glavna lovina su im opnokrilci kao što su pčele, ose i bumbari, no i drugi kukci koji lete. Prije nego što će ih progutati, udaraju ulovljenim kukcem po nekoj podlozi tako da ih ne mogu ubosti. Pokrilje i druge neprobavljive dijelove kukaca od hitina kasnije izbacuju. Kako su im plijen često i medonosne pčele, nisu omiljene kod pčelara.

Ove ptice su vrlo druželjubive i u pravilu se gnijezde u kolonijama. Više parova pravi tunele blizu jedan drugom. Ponekad se, naročito na rubu povoljnog staništa, mogu opaziti pojedinačni parovi. Kod takvog "pionirsko naselje" nakon nekog vremena se, ili vrlo brzo pove��a, ili brzo nestane.

Pčelarice polažu jaja u zemljanim tunelima. Za kopanje tunela biraju strme obronke, rado riječnu ili jezersku obalu, pješčano ili glineno tlo, no ponekad i na ravnom tlu. Nakon 2 do 3 tjedna, parovi završavaju s kopanjem. Tuneli su dugi 1 do 1,5 metra, ponekad i do 2,7 metara, promjera 4 do 5 cm. Uletna rupa je 8-10 cm. Tunel završava proširenom, balonastom komoricom koja služi za ležanje na jajima i podizanje mladih. Pored nastanjenih tunela, koji su najčešće udaljeni par metara jedan od drugog, postoje i nedovršeni tuneli.

Inkubacija jaja traje 20-22 dana. Počinje oko sredine svibnja, a zajedno s podizanjem mladunaca, proces traje do kraja lipnja. Nakon toga, ne pare se ponovo te godine. Oba partnera leže na jajima, ali mužjak nešto manje. Leglo broji 5 do 6 (ponekada i 4 do 7) gotovo kuglastih, potpuno bijelih, izraženo glatkih i sjajnih jaja veličine oko 25 x 20 milimetara. Jaja polažu na golo tlo komorice. Tijekom tog vremena, tlo komore prekrije gotovo 1 centimetar debeli sloj izbačenih neprobavljivih sastojaka kukaca, izmeta i ostalih otpadaka.

Pčelarice se često glasaju. Najčešće u letu ispuštaju promukli zvuk koji zvuči kao "prirr" ili "krik krik", što višekratno variraju. Ako se uplaši, glasa se s "pit-pit-pit".