Ustaška vojnica

Ustaška vojnica je bila vojna grana Ustaškog pokreta, aktivna na prostoru Nezavisne države Hrvatske (danas Hrvatska i BiH) tokom drugog svjetskog rata. Iako je nastala kao ustaška stranačka vojska, Ustaška vojnica kasnije je postala regularni dio oružanih snaga NDH.

Historija

Svoje korijene UV ima u Ustaškoj vojsci koju je Ante Pavelić stvorio u emigraciji u Italiji od 1933. do 1937. godine. Naredbu o utemeljenju UV poglavnik Ante Pavelić izdao je 10. maja 1941. i do kraja 1941. ustrojeno je 12 djelatnih bojni. Početkom 1942. bojne su grupirane u djelatne stajaće sdrugove. Oko 30% ljudstva Ustaške vojnice činili su Bošnjaci.^{[nedostaje referenca]} Novačenje u tu organizaciju vršilo se prvenstveno na dobrovoljnom pristupanju. Muslimani su imali i svoje vjerske službenika od kojih je jedan bio u činu muftije-pukovnika u najelitnijoj postrojbi Ustaške vojnice - Poglavnikovom tjelesnom zdrugu, a trojica Bošnjaka dosegla su čin ustaškog generala^{[nedostaje referenca]}.

Sastav

Početak 1942.

Jedinica	Komanda	Brojno stanje
Poglavnikova tjelesna bojna	Zagreb	1000 ljudi
I. djelatna bojna	Sarajevo	1100 ljudi
II. djelatna bojna	Sarajevo	600 ljudi
III. djelatna bojna	Brčko	550 ljudi
IV. djelatna bojna	Jasenovac Bosanska Gradiška	500 ljudi
V. djelatna bojna	Glina	600 ljudi
VI. djelatna bojna	Bosanski Novi	900 ljudi
VII. djelatna bojna	Dvor na Uni	1000 ljudi
VIII. djelatna bojna	Banja Luka	700 ljudi
IX. djelatna bojna	Zagreb	600 ljudi
X. djelatna bojna	Slunj	700 ljudi
XI. djelatna bojna	Vrginmost	700 ljudi
XII. djelatna bojna	Kostajnica	600 ljudi
Crna legija	Istočna Bosna	1500 ljudi
Obrambena bojna	Jasenovac	600 ljudi
I. željeznička bojna	Zagreb	600 ljudi
II. željeznička bojna	Sarajevo
III. željeznička bojna	Osijek
Ustaško-domobranska pukovnija "Dr. Ante Pavelić"		1800 ljudi
Bojna ustaških domobrana	Zagreb
Pripremna ustaška bojna	Zagreb
Bojna Njemačke momčadi		800 ljudi

Sredina 1943.

Jedinica	Komandant	Sastav	Komanda
I. stajaći djelatni sdrug - Sarajevo	pukovnik Ivan Stipković	II. ustaška bojna Sarajevo XXII. ustaška bojna Vlasenica XXIV. ustaška bojna Sokolac	Sokolac
II. stajaći djelatni zdrug - Vinkovci	pukovnik Mihovil Sertić	Stožerna satnija Vinkovci IV. bojna Doboj VI. bojna Derventa XV. bojna Podravska Slatina XVI. bojna Našice XVIII. bojna Đurđenovac	Našice
III. stajaći djelatni sdrug - Karlovac	pukovnik Ante Magaš	V. bojna Švarča X. bojna Rečica XI. bojna Koprivnica XII. bojna Rovine XIII. bojna Samobor XXX. bojna Pisarovina XXXIII. bojna Ogulin XXXVII. bojna Đurđevac	Karlovac
IV. stajaći djelatni sdrug - Gospić	potpukovnik Delko Bogdanić	IX. bojna Gospić XVII. bojna Drniš XIX. bojna Senj XXXI. bojna Klanac XXXIV. bojna Smiljan	Gospić
V. stajaći djelatni sdrug - Livno	potpukovnik Rafael Boban	Stožerna satnija Livno Oklopna satnija Livno I. gorska stajaća bitnica Glamoč I. bojna Glamoč VII. bojna Livno XX. bojna Šuica XXV. bojna Ljubuški	Livno
I. prometni sdrug - Zagreb		I. bojna Zagreb Udarna bojna prometnih zdrugova Zagreb I. doknadna bojna Zagreb II. doknadna bojna Zagreb Posadna bojna Sveti Ivan Zelina	Zagreb
II. prometni sdrug - Sarajevo
I. novačka bojna			Hrvatski Karlovci
II. novačka bojna			Osijek
I. željezničko-stražarska bojna			Nova Gradiška
Samovozna satnija			Zagreb
Stražarski vod			Kerestinec
Zagrebačka ustaška posadna bojna			Zagreb
Sarajevska posadna satnija			Sarajevo

Paravojne ustaške postrojbe

Tokom NDH postojale su i paravojne ustaške postrojbe, tj. postrojbe koje su se nazivale ustaškima ali nisu bile pod kontrolom Vrhovnog zapovjedništva Ustaške vojnice. Bile su poznate i kao divlji ustaše ili seoske straže. Često su radile nerede u krajevima sa mješanim hrvatsko-srpskim ili muslimansko-srpskim stanovništvom i bile su na zlu glasu zbog zločina i pljačke. Formalno su prevedene u sastav Ustaške vojnice krajem 1941.

Vojnica Njemačke narodne skupine - Einsatzstaffel

Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft (ES) bila je oružana jedinica njemačke manjine sa prostora NDH. Jedinica je bila veličine bojne od 3 satnije. Većina vojnika ES-a bili su iz Slavonije i Srijema. Komanda jedinice bila je u Osijeku. Prvi komandant ove jedinice bio je Jakob Lichtenberger, imenovan od strane Volksgruppenführera Branimira Altgayera, vođe etničkih Nijemaca u Hrvatskoj. ES je bio pod komandom Glavnog stožera Ustaške vojnice. Vojnici ES-a su isprva nosili uniforme Hrvatskog domobranstva, no početkom 1942. uvedene su uniforme u stilu Waffen SS-a. Pripadnici postrojbe polagali su zakletvu odanosti Adolfu Hitleru i Anti Paveliću.