Svi kraljevi ljudi (1949)

Svi kraljevi ljudi
Originalni poster za film
Režiser	Robert Rossen
Producent	Robert Rossen
Scenarist(i)	Robert Rossen (prema istoimenom romanu Roberta Penna Warrena)
Uloge	Broderick Crawford John Ireland Joanne Dru John Derek Mercedes McCambridge Anne Seymour Shepperd Strudwick
Muzika	Louis Gruenberg
Žanr	Drama
Kinematografija	Burnett Guffey
Montaža	Al Clark
Produkcija	Columbia Pictures
Distributer	Columbia Pictures
Premijera	8. novembar 1949.
Trajanje	110 minuta
Zemlja	SAD
Jezik	Engleski
Zarada	2,4 miliona $

Svi kraljevi ljudi američki je politički dramski film snimljen 1949. koji je režirao Robert Rossen. Scenarij je napisao također Rossen, a zasnovan je na istoimenom romanu Roberta Penna Warrena. Glavne uloge tumače Broderick Crawford, John Derek, Joanne Dru, John Ireland, Mercedes McCambridge i Shepperd Strudwick. Film je imao sedam nominacija za Oscara, a osvojio ih je tri, uključujući i onaj za najbolji film.^[1]

• Broderick Crawford – Willie Stark
• John Ireland – Jack Burden
• Joanne Dru – Anne Stanton
• John Derek – Tom Stark
• Mercedes McCambridge – Sadie Burke
• Shepperd Strudwick – Adam Stanton
• Ralph Dumke - Tiny Duffy
• Anne Seymour – gđa Lucy Stark
• Katherine Warren – gđa Burden
• Raymond Greenleaf – sudija Monte Stanton
• Walter Burke – Sugar Boy
• Will Wright – Dolph Pillsbury
• Grandon Rhodes – Floyd McEvoy

• Oscar za najbolji film
• Broderick Crawford – Oscar za najbolju glavnu mušku ulogu
• Mercedes McCambridge – Oscar za najbolju sporednu žensku ulogu

• Najbolji film
• Broderick Crawford – najbolji glumac
• Robert Rossen – najbolji režiser
• Mercedes McCambridge – najbolja sporedna glumica

Ovaj odlomak potrebno je proširiti.

• Robert Rossen – najbolji režiser – nagrada Udruženja američkih režisera
• Najbolji film – nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Broderick Crawford – najbolji glumac – nagrada Udruženja filmskih kritičara New Yorka
• Robert Rossen – najbolji scenarist – nagrada Udruženja američkih pisaca^[1]

• Stanovnici područja oko Stocktona) (Kalifornija) koristili su se kao statisti u filmu, a režiser Rossen često bi im davao da govore dijelove iz filma, a "probe" bi snimao kako bi dobio spontaniji efekat.
• Da bi se pripremio za ulogu Willieja Starka, Crawford je gledao filmske žurnale o Hueyju Longu, bivšem senatoru i guverneru Louisiane, na čijem je životu roman djelomično utemeljen.
• McCambridge je dobila ulogu nakon što se posvađala s producentima. Ona i ostale glumice bile su ostavljene da čekaju u kancelariji u New Yorku tokom otvorenih audicija. McCambridge se izgalamila na producente i izjurila iz kancelarije. Oni su je zvali nazad i na kraju su joj dodijelili ulogu, jer je upravo njena narav odgovarala ulozi Sadie.
• U izvornom rukopisu, Willie se preziva Talos, a ne Stark. Kad je roman prvi put objavljen, prezime je bilo Stark. Kad je roman ponovo objavljen 2001, Starkovo prezime vraćeno je na Talos, kao jedna među ostalim promjenama.
• Producent-režiser Robert Rossen ponudio je ulogu Willieja Starka Johnu Wayneu. Rossen je poslao kopiju scenarija Wayneovom agentu, Charlesu K. Feldmanu, koji prosljeđuje tu kopiju Wayneu. Nakon što je pročitao scenarij, Wayne ga je poslao nazad zajedno sa svojim gnjevnim pismom. U njemu je kazao Feldmanu da prije nego što pošalje skriptu bilo kojim drugim kandidatima, trebao bi ih pitati da ako hoće da glume u filmu koji "bez potrebe kleveće mašineriju vlasti samo radi humora ili prosvjećivanja", koji "degradira sve odnose", te da u njemu preovladavaju" pijane majke, neodgovorni očevi, nevjerne ljubavnice, loši, loši, bogati ljudi i loši, loši, siromašni, koji ne žele krenuti naprijed". On je optužio Rossena da želi napraviti film koji bi bacio kiselinu na "američki način života." Ako Feldman ima takvih kandidata, Wayne je napisao da agent treba "požuriti da ovaj scenarij pošalje njima." Ironično, Crawford je bio nominiran za Oscara za ulogu Starka i našao se kao rival Wayneu, koji je bio nominiran iste godine za film Pijesak Iwo Jime. Crawford je osvojio Oscara, dajući Rossenu priliku da se posljednji smije.
• Prva filmska uloga za McCambridge.
• Roman Roberta Penna Warrena, na kojem se film temelji, objavljen je 1946. i osvojio je Pulitzerovu nagradu. Scenarist i režiser Robert Rossen lično je otkupio filmska prava i uspio sklopiti ugovor s Columbia Picturesom. On je pomjerio fokus romana s lika Jacka Burdena (koga glumi John Ireland) na Willieja Starka.
• Montažu kampanje snimao je Don Siegel.
• Prema Brodericku Crawfordu: "Tokom snimanja nikad se nije spominjalo ime Hueyja Longa. To je bio nepisani zakon u studiju."
• Rossen je snimao na neobičan način. Niko u ekipi nije imao scenarij. Rossen bi dozvolio da se pročita samo jednom i onda bi ga uzeo nazad. Prema Crawfordu, "morali smo to sve izdržati."^[1]

Dokle god je bilo politike, bilo je i prljavih političara. Film se osvrće na izmišljenu američku političku scenu tokom Velike depresije. Na temelju istoimenog romana Roberta Penna Warrena, Svi kraljevi ljudi priča je o Willieju Starku (Broderick Crawford) i njegovoj borbi da pobijedi korupciju u vladi i napravi bolji život za svoje kolege poljoprivrednike. Crawfordova duhovita izvedba kao inače često opsjednuti Stark je privlačna. Nije teško uvidjeti zašto ga ljudi odobravaju. On je tip čovjeka za kojeg se svako nada da će ući u vladu što bi mu omogućilo da učiniti nešto dobro, kao što je to bilo u filmu Gospodin Smith ide u Washington. Svi kraljevi ljudi stoji oštro kao pravi primjer odvratne prirode politike. Posebni interesi žele dobiti sve što mogu i oni nisu iznad mita i ucjene. Godine 1949. film je služio kao podsjetnik. Danas stoji kao uzbudljiv prikaz stanja savremene politike. Svete dvorane Kongresa ukaljane su skandalima i lobistima čiji je posao lažirati proračunske stavke i zaustaviti zakone koji bi mogli naškoditi pokušajima njihovih poslodavaca da zarade više novca nego što je potrebno. Vrlo je uznemirujuće kako sažeto filmska priča odražava današnju političku klimu. Međutim, priča je vječna kao i sama historija. Od Brutove izdaje pa sve do ugovora bez natječaja za Halliburton, nema sumnje da je politika prljav posao, a Svi kraljevi ljudi jednostavno podiže tepih i pokazuje nam sve prljavštine za koje ne želimo priznati da su bile zametene ispod njega.

– Wesley Lovell^[2]

• Svi kraljevi ljudi na IMDb-ju