FK Rudar Prijedor

FK Rudar Prijedor
Puno ime	Fudbalski klub Rudar-Prijedor
Nadimak	Rudari
Osnovan	23. maj 1928.[1]
Adresa	Milana Tepića 10 79100 Prijedor BiH
Boje
Stadion	Gradski stadion
Kapacitet	3.540[2]
Predsjednik	Aleksandar Topić
Trener	Vule Trivunović
Liga	Prva liga RS
Federacija	N/FS BIH
Konfederacija	UEFA
Pozicija (2023/24.)	3. mjesto
Domaći Gostujući
Veb-sajt	rudarprijedor.com

FK Rudar Prijedor je nogometni klub iz Prijedora, Bosna i Hercegovina. Klub je osnovan 23. ma]a 1928.. Trenutno se takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske.

Prvu nogometnu loptu su u Prijedor donijeli 1918. Sveto Radetić, Stevan Mitrinović i Pero Čanak, nakon što su je kupili u Austriji. 1919. službeno je osnovan "PNK - Prijedorski nogometni klub", koji je 1925. preimenovan u "Slavija". Prvu zvaničnu utakmicu fudbaleri "Prijedorskog nogometnog kluba" su odigrali protiv FK Slobode Bosanski Novi i izgubili su rezultatom 10:0. Ova utakmica odigrana je kao uslov da bi se klub mogao registrovati u podsavezu i tako uključiti u redovna takmičenja. 1922. u Prijedoru je osnovan još jedan klub pod imenom FK Građanski, a 1925. izgrađen je i prvi stadion sa tribinama.

1925. osnovan je i klub FK Borac, koji je imao igralište u Lukavici. 23. maja 1928. u Ljubiji osnovan je Fudbalski klub Rudar Ljubija, koji je prethodnik današnjeg FK Rudara. Pored navedenih klubova prije Drugog svjetskog rata postojali su i u Prijedoru FK Hajduk, a u Kozarcu FK Zmaj.

Nakon rata, oživljavanju nogometa posebno su dali doprinos Fabrika celuloze u Prijedoru i Rudnik željezne rude "Ljubija" u Ljubiji. U Prijedoru su osnovani nogometni klubovi "Grmeč", "Željezničar", "Jedinstvo" i "Mladost". 1954. osnovan je FK Celuloza, da bi se 1958. spojili "Mladost" i FK Celuloza u FK Radnički. FK Željezničar se 1965. ujedinio sa FK Radničkim u OFK Prijedor. U narednim decenijama OFK Prijedor i FK Rudar Ljubija imali su više nego dobru saradnju što je dovelo do potpisivanja ugovora o zajedničkom radu. Saradnja je dovela do spajanja nogometnih klubova FK Rudar Ljubija i OFK Prijedor 2005. u nogometni klub FK Rudar Prijedor.

Prva zvanični nastup FK Rudara Ljubija bila je prijateljska utakmica u Ljubiji početkom 1929. sa Fudbalskim klubom Hajduk iz Prijedora. Utakmica je završna pobjedom 2-1 FK Rudara, a prema sačuvaim podacima dres Rudara na prvoj utakmici su nosili: Branko Bjekić, Sadik Burazerović, Milan Prerad, Ivan Sedlaček, Toni Hribar, Drago Nedić, Poldek Mastinjak, Jovo Gvozden, Tone Vikić, Josip Brečević i Božidar Veslić. Među najboljim nogometašima toga vremena bili su još Ivica Sedlaček, Božo Jelisić i Nikola Lukić.

FK Rudar Ljubija je uspostavio mnoge bliske veze sa ostalim radničkim nogometnim klubovima, posebno sa klubovima iz Bosanske krajine, ali i dalje, kao što su: FK Borac Banja Luka, FK Mladost Prijedor, NK Jedinstvo Bihać, FK Sloboda Bosanski Novi, FK Borac Drvar, FK Borac Bosanska Dubica, FK Velež Mostar, RNK Split, FK Borac Čačak, FK Radnički Kragujevac i drugi.

Klub se nije takmičio u periodu teške ekonomske krize od 1931-1933. kada Rudnik Ljubija gotovo da nije radio. Mnogi rudari su ostali bez posla i sredstava za život. Privredno stanje popravilo se tokom 1934. i 1935], i prva utakmica je odigrana 26. jula 1936. protiv FK Zmaja iz Kozarca, s rezultatom 6-1 za Rudar. U historiji FK Rudara Ljubija značajan je doprinos doktora Mladena Stojanovića, koji je bio dugogodišnji doktor u Rudniku, vođa kozarskih partizana. 1936, doktor Mladen je svojim sredstvima kupio kompletnu opremu za FK Rudar Ljubija, a igračima koji su odlazili na utakmice davao je džeparac za troškove putovanja. U augustu i septembru 1940, u poznatom štrajku ljubijskih rudara aktivno su učestvovali i igrači Fudbalskog kluba Rudar Ljubija. Za vrijeme Drugog svjetskog rata FK Rudar Ljubija prekinuo je rad. Mnogi igrači su kao borci partizanskih jedinica učestvovali u NOB-u, tako da su mnogi u toj borbi poginuli za slobodu.

Ljubija i Prijedor definitivno su oslobođeni 7. septembra 1944. U julu 1945. rudari su odigrali prvu fudbalsku utakmicu na starom igralištu u Ljubiji sa partizanskom jedinicom koja je tu bila stacionirana. Do kraja te, a zatim kroz cijelu 1946. godinu odigrano je više prijateljskih utakmica, kroz koje je postepeno formiran i izgrađivan prvi zvanični tim poslijeratnog “Rudara”.

U 1947. FK “Rudar” je registrovan u Fudbalskom podsavezu Banja Luka. Prvu zvaničnu poslijeratnu prijateljsku utakmicu FK “Rudar” Ljubija je odigrao 1947. u Sanskom Mostu sa ekipom FK “Podgrmeč”.

Godine 1948. u Ljubiji je izgrađen stadion normalnih dimenzija, što je omogućilo uključivanje u zvanična takmičenja. Već 1948. FK “Rudar” je učestvovao u takmičenju za Kup Maršala Tita.

FK Rudar je prvi veći uspjeh postigao 1952 godine osvajanjem drugog mjesta u Oblasnoj ligi. Bio mu je potreban samo neriješen rezultat sa FK Borac u Banjaluci, pa da uđe u tada veoma Republičku ligu Bosne i Hercegovine. FK Borac je pobijedio sa 4:2. Deset godina kasnije, 1962., “Zeleno-crni” su ušli u Međuzonsku ligu.

Nakon tri bezuspješna pokušaja u tadašnjoj Krajiškoj zonskoj ligi FK Rudar je 1967. prvi put ušao u savezni rang, u Zapadnu skupinu Druge lige. Za ulazak u Drugu ligu FK Rudar je igrao kvalifikacije sa “Slavenom” iz Živinica i “GOŠK-om” iz Dubrovnika. U Dubrovniku je FK Rudar Ljubija igrao neriješeno 1:1 i tako je postao drugoligaš. I u Donjoj i u Gornjoj Ljubiji navijači su oduševljeno dočekali fudbalere i na rukama ih iznijeli iz autobusa i unijeli u Radnički dom. Ulazak u Drugu saveznu ligu izborio je tim u sastavu: Izetagić, Bevandić, Baškot, Mustedanagić, Miljević, Radinović, Dervić, Bećarević, Bekan, Porobić i Gombović.

U Prijedor se preselila uprava Rudnika i Prijedor je postao centar proizvodnje željezne rude. 1967. u Prijedor se preselio i FK Rudar, jer za takmičenje u Drugoj ligi bio je potreban veći stadion.

Godine 1970. FK Rudar je u šesnaestini finala Fudbalskog kupa Jugoslavije igrao u Beogradu sa prvoligašem OFK Beograd,U ovom susretu „Rudar“ je poražen sa 2:0. Utakmicu je direktno prenosila TV Jugoslavije. Za FK Rudar su igrali: Janković, Omerbašić, Porobić, Talić, Milijević, Okanović, Ličina, Damjanović, Torić, Bevandić i Gombović.

U sezoni 1970/71 FK Rudar je izborio pravo učešća u kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu fudbalsku ligu. U prvom kvalifikacionom susretu u Zrenjaninu 1971, FK Proleter Zrenjanin - FK Rudar” Ljubija 5:0. U utakmici u Prijedoru ,, FK Rudar je pobijedio sa 1:0. Igrali su: Porobić, Janković, Škondro, Talić, Baškarada, Mandić, Hidić, Damjanović, Ličina, Crnkić, Radinović i Gombović. Trener je bio Radoslav Zubanović.

U sezoni 1971/72. FK Rudar je ponovo učestvovao u kvalifikacijama za ulazak u Prvu ligu. Protivnik mu je bio Spartak iz Subotice. U Subotici FK Rudar je prikazao brilijantnu igru i igrao neriješeno 2:2. Za uzvratnu utakmicu u Prijedoru na stadionu se okupilo preko 10.000 navijača. Utakmicu su izgubili su na svom terenu sa 1:3. U ovoj uspješnoj generaciji igrali su: Janković (Hidić), Vukelja, A. Bašić, Porobić, Škondro, Gombović, Vidović, Ličina, Mandić, Bevandić, Damjanović(Crnkić). Trener je bio Radoslav Zubanović.

Poraz je imao dalekosežne posljedice. Takmičenje u sezoni 1971/72. FK Rudar je završio na dnu tabele i prešao u niži rang takmičenja - Republičku ligu.

Godine 1974. FK Rudar je u Jugokupu stigao do četvrtfinala.

Godine 1976. Rudar se ponovo vratio u Drugu Saveznu ligu, Zapad. U sezoni 1976/1977. Rudar je zauzeo 13. mjestio, a u sezoni 1977/78. vrlo dobro šesto mjesto, a u sezoni 1978/79. ponovo je izgubio drugoligaški status.

U decembru 1979. oproštajnu utakmicu odigrala je cijela generacija fudbalera koji su dali značajan doprinos fudbalu i svome klubu: golman Miroslav Janković, Ivo Baškarada, Omer Bašić, Kemal Porobić, Ante Gombović, Nikola Bevandić, Simo Damjanović, Slobodan Ličina, Aki Bašić, Emsud Ramulić i Ibrahim Okanović-Špico.

Na kraju sezone 1980/81. FK Rudar je 21. juna odigrao posljednju utakmicu u Republičkoj ligi i ispao u Regionalnu ligu, grupa Sjever. Povratak počinje 1983. Osvajanjem prvog mjesta u Regionalnoj ligi Rudar je stekao pravo da se bori za ulazak u viši rang takmičenja. Iz dvije utakmice sa Podrinjem iz Janje Rudar je bio bolji, tako da je 1983. ponovo postao član Republičke lige.

U sezoni 1984/85. Rudar je bio najbolji u Republičkoj ligi i trijumfalno se po treći put vratio u Drugu saveznu ligu. Povratak u Drugu ligu izborila je ekipa u sastavu: Sead Rešić, Vitomir Samardžija, Muhamed Cerić, Sabid Sadiković, Vinko Škondro, Mladen Parhamov, Vinko Samardžija, Goran Pekija, Zoran Vuković, Mirzet Bejzurić, Zlatko Abdulović, Fahrudin Bihorac, Edin Begović, Mladen Ćulum, Ilija Marin, Žarko Mandić, Bajram Zgog, Novo Bešević, rezerve: Panić, Hrvat, Duratović, trener Nikola Bevandić.

U sezoni 1987/88. FK Rudaru je nedostajala bolja gol razlika, ili samo jedan bod, pa da se plasiraja u novostvorenu Jedinstvenu drugu ligu Jugoslavije.

U sezoni 1988/89. FK Rudar se takmičio u Medjurepubličkoj ligi grupa Zapad. Na kraju prvenstva FK Rudar je zauzeo prvo mjesto u ovoj ligi i plasirao se u Jedinstvenu drugu ligu Jugoslavije.

U Kupu Jugoslavije FK Rudar je 1989. stigao do polufinala. Do polufinala Rudar je izbacio iz Kupa dva prvoligaša: FK Vardar i FK Vojvodinu, a u polufinalu je igrao sa FK Velež, koji su u prvom polufinalnom susretu zabilježili minimalnu pobjedu od 1:0. Revanš utakmica na Gradskom stadionu u Prijedoru pred više od 6.000 gledalaca. Rezultat je bio 1:0 za Rudar, a strijelac je bio Bijeljac u 86 minutu. U izvođenju penala pobijedio je Velež. Za FK Rudar su igrali: Rešić, Madžo, Drljača, Lukić, Ostojić, Bihorac, Kevrić, Mušić (Karaman) Vojkić, Kaltak, (Zdjelar) i Bjeljac. Trener je bio Radoslav Zubanović.

Formiran je novi FK Rudar Prijedor, kojeg sačinjavaju dotadašnji FK Rudar Ljubija i OFK Prijedor. Završetak rata, 1995, FK Rudar Prijedor je obilježio igranjem dvije utakmice u finalu Kupa Republike Srpske protiv banjalučkog FK Borac. Prvi susret u Prijedoru završen je remijem 2:2, pred oko 10.000 gledalaca, a u revanšu u Banjoj Luci pobijedio je FK Borac sa 3:2. Oba susreta direktno je prenosila Radiotelevizija Republike Srpske.

Od 1995. FK Rudar Prijedor se takmiči u ligi Republike Srpske. U dosadašnjih 14 prvenstava Republike Srpske 12 puta je igrao u Prvoj ligi Republike Srpske i 2 sezone je igrao u Drugoj ligi Republike Srpske.

Takmičarsku sezonu 2008/2009. završio je na prvom mjestu i plasirao se u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Ulazak u Premijer ligu izborio je tim u sastavu: Kondić, Despotović, Dobrijević, Muzgonja, Ilinčić, Kovačević, Brkić, Stijepić, Kantar, Golić, Kecman, Dašić, Kotoran. Trener Darko Nestorović, sportski direktor Mladen Zgonjanin, predsjednik Upravnog odbora kluba Branislav Rokvić, predsjednik Skupštine kluba Božo Grbić.

Nakon plasmana FK Rudar-Prijedor u Premijer ligu, 17. juna 2009. počela je rekonstrukcija Gradskog stadiona u Prijedoru, kako bi stadion zadovoljio propise Fudbalskog saveza BiH. Vrijednost radova prve faze iznosi oko 300.000 KM, a sredstva je obezbijedila Opština Prijedor.

Idućih sezona Rudar je uspio da zadrži mjesto u Premijer Ligi, završevši sezone u donjoj polovici tabele. Tako je bilo sve do 2014. kada je Rudar zajedno sa trebinjskim Leotarom ispao u Prvu ligu Republike Srpske.

U sezoni 2014/15. klub je uspio da se ponovo plasira u eltini rang, ali je sljedeće sezone ponovo ispao u entitetsku ligu.

U sezoni 2020/21. se još jednom uspjeva plasirati nazad u Premijer Ligu.

Klub svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Prijedoru. Kapacitet stadiona iznosi 3.540 mjesta. Zbog ulaska FK Rudara u Premijer ligu BiH u sezoni 2009/10, istočna tribina je rekonstruisana i stadion je dobilo 1.750 novih sjedećih mjesta, novu VIP ložu, svlačionice, kupatila, prostorije za sudije i delegate, te press-centar. Rekonstrukciju je finansirala Općina Prijedor u iznosu od 300.000 KM.^[3]

Ulaskom Rudara u Prvu ligu Republike Srpske 1995. dolazi do ponovnog buđenja navijača. Na finale lige u decembru 1995, koje je odigrano u Banjoj Luci, odlaze navijači Rudara, prvi put kao organizovana navijačka grupa "Alcohol boys". Tada je na stadion u Boriku otišlo više od 2.000 Prijedorčana. U godinama poslije rata dolazi do stagnacije fudbala u Prijedoru. Utakmice prati sve manje i manje navijača, da bi Alcohol boysi bili konačno rasformirani 1999.

2009, FK Rudar Prijedor osvaja Prvu ligu Republike Srpske i time se plasira u Premijer ligu BiH. Dolazi do naglog interesa za navijanjem, tako da navijačka grupa Alcohol boys biva oformljena po drugi put. U skladu s tim, na prvoj utakmici protiv zeničkog Čelika, postavljen je transparent sa natpisom "Ponovo rođeni", i tada je na istočnoj tribini Gradskog stadiona bilo preko 500 Alcohol boysa.

• Prva liga Republike Srpske:
  • Pobjednici (3): 2008–09, 2014–15, 2020–21
  • Drugo mjesto (1): 1995–96
• Kup Republike Srpske:
  • Finalisti (2): 1994-95, 2005-06
• Druga liga Republike Srpske:
  • Pobjednici (2): 2001-02, 2007-08

Posljednja izmjena: 7. august 2015.

Br. Poz. Nacija Igrač 2 O Nebojša Šodić (kapiten) 3 O Boris Nišević 4 O Armin Mešić 5 O Nemanja Pekija 6 V Bojan Burazor 7 N Dejan Kojić 8 V Siniša Radoja 10 V Filip Arežina 11 O Stipe Miloš 12 G Dalibor Kozić 13 N Nemanja Marinović 14 O Čedomir Ćulum 15 O Edvin Hamzić 20 V Nebojša Pejić

Br. Poz. Nacija Igrač 22 G Nemanja Petrović 25 O Vladimir Petković 30 N Nebojša Mrkić — V Jasper Nimo Nartey — N George Owusu — V Njegoš Despotović — O Predrag Kovljen — G Željko Kuzmić — N Petar Kunić — V Igor Aničić — V Mirza Džafić — V Aleksandar Jovičić — V Stefan Gavranović — O Nemanja Marić

• Radoslav Zubanović
• Srboljub Markušević
• Mladen Zgonjanin
• Milko Gjurovski
• Vito Samardžija
• Mihajlo Bošnjak
• Darko Nestorović (2009–10)
• Zoran Bujić (privremeno) (19. mart 2010 – 25. mart 2010)
• Boris Gavran (26. mart 2010 – 13. juni 2011)
• Dragan Radović (13. juni 2011 – 25. mart 2012)
• Velimir Stojnić (26. mart 2012 – 23. mart 2013)
• Vlado Čapljić (25. mart 2013 – 31. maj 2013)
• Slobodan Starčević (11. juni 2013 – 18. septembar 2013)
• Boris Gavran (18. septembar 2013 – 3. februar 2014)
• Gorazd Mihajlov (3. februar 2014 – 19. mart 2014)
• Darko Nestorović (19. mart 2014 – januar 2015)
• Zoran Bujić (januar 2015 – juni 2015)
• Boris Gavran (18. juni 2015 – oktobar 2015)^[4]
• Zlatko Jelisavac (27. oktobar 2015 – 2 maj 2018)^[5]
• Nedžad Žerić (3. maj 2018 – 22. juni 2019)
• Igor Janković (22. juni 2019 – 12. maj 2020)
• Boris Savić (21. maj 2020 – 18. april 2021)
• Nikica Milenković (11. juni 2021 – 11. oktobar 2021)
• Marko Tešić (14. oktobar 2021 – 5. mart 2022)
• Srđan Marjanović (5. mart 2022 – 6. juni 2022)
• Zoran Bujić (7. juni 2022 – 6. oktobar 2022)
• Bojan Krulj (11. januar 2023 – 25. septembar 2023)
• Vule Trivunović (9. oktobar 2023 – danas)

• Službena stranica kluba
• FK Rudar Prijedor na FSRS