Drugi punski rat

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Drugi punski rat je rat između Kartage i Rimske Republike, koji se vodio od 218. p. n. e. do 202. p. n. e.. Bio je to jedan od ukupno tri velika Punska rata Naziv Punski rat potiče od latinskog imena za Kartaginjane: Punici ili Poenici (od imena njihovih predaka Feničana).

U Prvom punskom ratu Kartaga je izgubila Siciliju i taj gubitak kompenzira šireći svoje posjede na Iberijsko poluostrvo. Ovu politiku je započeo Hamilkar Barka, a nastavio njegov zet Hasdrubal, a kasnije njegov sin Hanibal Barka.

Sporazum između Kartage i Rimske Republike je nalagao da Kartažani ne smiju ići sjevernije od rijeke Ebro. Sagunt je bio ispod te linije. Sagunt je izazvao Kartaginjane napadajući okolna plemena pod protektoratom Kartage i ubijajući pripadnike propunske frakcije u gradu. Hanibal napada Sagunt (blizu sadašnje Valencije u Španiji) koji je bio pod specijalnom zaštitom Rima, ali taj zaštitni pakt nije bio dio ugovora sa Kartagom. Ipak, Rimljani zahtjevaju da im se preda Hanibal. Pošto je to Kartaga odbila, Rim proglašava rat.

Hanibalova armija imala je 90.000 pješadinaca i 12.000 konjanika ali izgleda da je to uključivalo u Hasdrubalove vojnike. Ekspediciona armija brojala je 75.000 pješadinaca i 9.000 konjanika. Hanibal kreće iz Nove Kartage u kasno proljeće 218. p. n. e.. Pretpostavio je da će se rimska armija kretati duž obale prema Iberijskom poluostrvu, pa se on kreće dalje od mora. Krajem juna dolazi do rijeke Ebro.

Tu odabira najpouzdanije dijelove velike armije sastavljene od libijskih i iberijskih plaćenika. Borio se do Pirineja pokoravajući tu sjeverna plemena. Na Pirinejima ostavlja 11.000 iberijskih vojnika koji nisu željeli da idu daleko od svoje domovine. Ti vojnici čuvaju novoosvojenu teritoriju. Hanibal prelazi u Galiju (današnju Francusku) sa 50.000 pešadinaca i 9.000 konjanika. Pokorovaju mu se galska plemena, pa dolazi do rijeke Rone do septembra, mnogo prije nego što su Rimljani mogli preduzeti protivmjere. Hanibalova armija je tu imala 38.000 pješadinaca i 8.000 konjanika i 37 ratnih slonova. Hanibal uspjeva da izbjegne Rimljane i njihove saveznike.

Nastavlja put duž jedne od pritoka Rone (vjerovatno Izer) i dolazi do Alpa. Na Alpima se suočava sa surovom klimom i terenom i gerilskim napadima lokalnih plemena. Ipak on uspješno prelazi Alpe, što je bilo jedno od najslavnijih dostignuća bilo koje vojne sile u antičko vrijeme. To je predstavljalo veliko iznenađenje za Rimljane. Spušta se sa brda u Sjevernu Italiju, ali sa duplo manje vojnika od onog broja koji je krenuo na dugi put. Preostalo je samo nekoliko slonova. Hanibal je putem izgubio 20.000 vojnika.

Hanibal je ušao na rimsku teritoriju i time je spriječio namjere Rima da se bitka odvija na stranom terenu. Hanibalova nagla pojava među Galima omogućila je da se relativno lako raskinu veze tih plemena sa Rimljanima jer Rimljani nisu imali vremena da reaguju.

Konzul Publije Kornelije Scipion komandovao je rimskim trupama koje su poslane da zaustave Hanibala. On nije očekivao da Hanibal pređe Alpe. Očekivao je borbe sa Hanibalom na Iberijskom poluostrvu. Sa malim snagama u Galiji pokušao je zaustaviti Hanibala. Šalje armiju u Italiju morem da bi sprječio Hanibalovo nadiranje.

Hanibal prelazi Alpe i osigurava pozadinu zauzimajući Taurini (današnji Torino). Krećući se dolinom rijeke Po nailazi na rimsku vojsku i pobeđuje u bici kod Ticina. Pobjedio je zahvaljujući superiornijoj konjici. Rimljani se povlače iz cijele Lombardije. Ta pobjeda je bitno oslabila Rimljane, jer sada se Gali potpuno pridružuju Kartagi, a cijela sjeverna Italija je neslužbeni saveznik. Time Hanibalova armija od 40.000 ljudi dobija galske i druge trupe kao pomoć i značajno pojačanje i prijeti invazijom cijele Italije. Scipion je bio povrjeđen u bici i povukao se sa armijom preko rijeke Trebije i čekao je pojačanja.

Čak i prije nego što je u Rim stigla vijest o porazu kod Ticina, senat naređuje da se konzul Sempronije Long povuče sa armijom sa Sicilije i pomogne Scipionu. Hanibal se vještim manevrima postavlja na drum kojim je trebao Sempronije Long doći sa pojačanjima u pomoć Scipionu. Hanibal pri tome osvaja jedan grad čime obezbjeđuje snabdjevanje svoje vojske. Ali Sempronije Long uspjeva da se provuče oko Hanibalovih pozicija do Scipiona.

Tako u decembru 218. p. n. e.. Hanibal pokazuje izuzetnu vojničku vještinu briljantnom pobjedom protiv Rimljana u bici kod Trebije. Rimljani su u toj bici pretrpjeli teške gubitke.

,

Osiguravši pobjedu u sjevernoj Italiji, Hanibal je tu prezimio zajedno sa Galima. U proljeće 217. p. n. e. odlučuje da ide dalje južnije. Rim je bio alarmiran teškim porazom i senat pravi planove kako da se suoči sa opasnošću. Vrše se izbori novih konzula. Novi konzuli su Gnej Servilije i Gaj Flaminije. Očekujući Hanibalovo napredovanje dva konzula raspoređuju svoje armije na dva moguća pravca Hanibalovog pohoda. Servilije se postavlja u Arimin na Jadranskom moru, a Flaminije u Aretijum, blizu apeninskih planinskih prelaza.

Jedini preostali put je bio kraj Arnoa. To je bila velika močvara, a baš tada su bile poplave. Hanibal je znao da je taj pravac pun poteškoća, ali bio je najsigurniji i najbliži put u centralnu Italiju. Kako Polibije tvrdi, ostali putevi su bili duži i dobro poznati neprijatelju, a ovaj kroz močvare je bio kraći i njime bi iznenadio Flaminija. Hanibalova vojska je marširala 4 dana i 3 noći kroz močvare, što je iscrpilo vojsku . Hanibal je prešao Apenine bez otpora, ali u močvarama je izgubio dosta vojnika i preostale slonove.

Stigavši u Etruriju u proljeće 217. p. n. e.., Hanibal odlučuje da navuče Flaminija u odlučnu bitku. Sprovodi strategiju spržene zemlje. Počeo je uništavati, rušiti i spaljivati po okolini, smatrajući da Flaminije to neće moći pasivno gledati, jer trebalo je da ta je područja štiti. U isto vrijeme pokušava razbiti savezništva Rima sa mnogim regionima, dokazujući im da je Rim nemoćan da ih zaštiti.

Uprkos svemu, Flaminije ne ulazi u sukob sa Hanibalom, pa Hanibal maršira oko Flaminijevog lijevog krila i odsjeca Flaminija od Rima. Napredujući brdima Etrurije Hanibal je izazvao Flaminija i u bici kod Trazimenskog jezera uništava Flaminijevu armiju. Flaminije je također ubijen u toj bici. Ta bitka predstavlja najveću zasjedu u historiji ratovanja i u bici su uništene dvije rimske armije. Ubijeno je 15.000 vojnika u a još toliko je zarobljeno.

Hanibal je imao otvoren put prema Rimu. Njegovi generali su insistirali da se opsjeda Rim, ali Hanibal je to odbio. Nije imao dovoljno opsadnih sprava, a nije imao ni bazu u centralnoj Italiji. Odlučuje da krene južno, da bi potakao pobunu Grka protiv Rima.

Rim je bio u stanju panike nakon teškog poraza u bici kod Trazimenskog jezera. Hanibalu je bio otvoren put na sam Rim. U trenucima takvih kriza bilo je nužno da se proglasi diktator, kome bi se dale sve ovlašćenja na 6 mjeseci. Za diktatora je odabran Kvint Fabije Maksim zvan Kunktaktor (čovjek koji odgađa).

Odstupajući od uobičajenih rimskih strategija, Fabije usvaja Fabijansku strategiju — izbjegavanje otvorene bitke sa neprijateljem, a ipak ograničavajući kretanje neprijatelja pomoću nekoliko rimskih armija u blizini Hanibalovih trupa. Fabije je malim jedinicama napadao Hanibalovo snabdjevanje i uvjek je nastojao da manevriše po planinskom terenu, gdje nije dolazila do izražaja Hanibalova konjica. Ohrabrivao je osmatračnice i sakupljanje u utvrđene gradove.

Hanibal je krenuo taktikom uništavanja, najpre Apulije, pa onda najbogatijih dijelova Italije, Kampanije. Hanibal je svjesno uništavao izazivajući Fabija. Fabije je sve to pratio, ali nije ulazio u odlučnu bitku. Takvo veliko uništavanje počelo je izazivati bjes i kod vojske i u Rimskom senatu. Fabije postaje veoma nepopularan ne samo u Senatu i među vojnicima nego u narodu. Svi su želeli da brzo vide kraj rata, a videli su samo Hanibalovu paljevinu i uništavanje. Dalje, vladao je strah da ako Hanibal tako dalje nastavi uništavati bez otpora mnogi rimski saveznici bi mogli napustiti Rim i preći na stranu Kartage s obzirom da ih Rim ne može odbraniti.

Pred dolazak zime Hanibal odlučuje da mora prezimiti na drugom području, jer Kampanija u kojoj se nalazio je bila uništena. Ali Fabije je zatvorio sve prolaze iz Kampanije. Jedan kartaginjanski general je smislio varku. Po noći je skupio svu stoku i zavezao joj baklje za rogove. Rimljani, koji su čuvali prolaz pomislili su da Kartaginjani namjeravaju da prođu noću kroz šumu pomoću baklji. Rimljani su krenuli za stokom, a Hanibal zauzima prolaz. Koristeći osvojeni prolaz Hanibal je prešao u Apuliju, gde je prezimio.

To je bio teški poraz za Fabija i usljed nezadovoljstva naroda i senata nakon 6 mjeseci vlasti Fabije je smjenjen. Fabije je bio nepopularan jer njegova taktika nije vodila brzom završetku rata. Izabrana su dva nova konzula Gnej Servilije Gemin i Marko Atil Regul s ciljem da se vodi ofanzivniji pohod.

Tokom pohoda 217. p. n. e. Hanibal nije uspio da pridobije saveznike među Italijanima, ali sljedeće godine se već pojavila mogućnost da to i ostvari. U proljeće 216. p. n. e. Hanibal preuzima inicijativu i zauzima velika skladišta u Kani u Apuliji. Zauzimajući Kanu, Hanibal se postavlja između Rimljana i izvora snabdjevanja.

Rimski senat postavlja dva konzula: Kaja Terentija Vera i Lucija Emilija Paula. Neke procjene govore da su Rimljani imali 100.000 vojnika. Rimske i savezničke legije pod vođstvom dva konzula odmarširale su u Apuliju da se sukobe sa Hanibalom. Poslije dva dana marša, susreli su se Hanibalovim snagama na lijevoj obali rijeke Audif udaljenoj 10 kilometara.

Hanibal koristi jaku želju Rimljana za okršajem. Rimljane je uvukao u zamku koristeći taktiku obuhvatanja, kojom je eliminisao rimsku brojčanu nadmoć. Taktikom obuhvatanja smanjio je površinu, na kojoj se odvija bitka, što daje prednost manjoj armiji. U centar polukruga Hanibal postavlja svoje najmanje pouzdane trupe, a na krila polukruga postavlja galsku i numidijsku konjicu, i libijske plaćenike.

Rimljani lako prodiru kroz slabi Hanibalov centar, ali libijski plaćenici udaraju sa krila u bokove rimske armije, koja je uletjela u Hanibalov centar. Napad Hanibalove konjice sa krila je izazvao pokolj rimskih vojnika. Hanibalov zet Hasdrubal komandovao je lijevim krilom i snažno je ušao u rimsko desno krilo, pokosio je pozadinu i napao Verovu konjicu na rimskom lijevom krilu. Zbog briljantne taktike Hanibal je sa daleko manjim brojem vojnika uspio da opkoli i uništi ogroman dio rimske vojske. U zavisnosti od izvora 50.000-70.000 rimskih vojnika je ubijeno ili zarobljeno u bici kod Kane. To je bio jedan od najkatastrofalnijih poraza u istoriji Antičkog Rima, a također i jedna od najkrvavijih bitaka u historiji.

Poslije bitke kod Kane dotad lojalni rimski saveznici gube vjeru i neki počinju prelaziti na stranu Kartage. Tokom te godine grčki gradovi Sicilije bune se protiv Rima. Makedonski kralj Filip V podržava Hanibala i izaziva Prvi makedonski rat protiv Rima. Hanibal osigurava savezništvo sa kraljem Sirakuze, a Tarent također prilazi. Drugi najveći grad U Italiji Kapu prelazi na stranu Hanibala i postaje nova Hanibalova baza.

Međutim, Hanibal nije dobio iz Kartage potrebna pojačanja da bi direktno napao Rim, tako da se zadovoljio sa pokušajima podjarmljivanja tvrđava, koje su još stajale protiv njega. Ipak na Hanibalovu stranu nije prešlo dovoljno gradova-država, nego samo nekoliko. Iako je dobio Makedoniju za saveznika, njena mornarica nije dorasla rimskoj, pa mu nije bila od pomoći.

Rat u Italiji ušao je u zastoj nakon bitke kod Kane. Rimljani su poslije tri uzastopna poraza i bezbroj manjih poraza morali promijeniti strategiju. Ponovo su počeli koristiti Fabijevu strategiju, jer to je bio jedini način da se pobjedi Hanibal. Fabije Maksim je ponovo izabran za konzula 215. p. n. e. i 214. p. n. e. Rimska armija je otada uvijek držala oko na Hanibalu, a borili su se samo tamo gdje su bili u prednosti. Tražili su način da Hanibalu učine štetu gdje god mogu, a sa druge strane smanjuju Hanibalovu mogućnost činjenja šteta.

Uprkos porazima i prebjezima Rimljani su još uvek imali veliku bazu i mogli su još uvjek skupiti mnogo veću armiju od Hanibala, zamjenjujući tako gubitke. Uvek su imali najmanje 80.000 vojnika na raspolaganju. Hanibalova armija je postajala sve gora, a brojno je bila duplo manja od rimske. Umesto da koriste jednu veliku armiju, Rimljani koriste mnoštvo manjih armija. Te manje armije su nastojale da zamaraju Hanibalovu armiju stalnim marševima, stalnim manjim okršajima i glađu. Sljedećih nekoliko godina Hanibal napušta politiku spržene zemlje i nastoji obezbjediti snabdevanje iz lokalnih izvora za neefikasne operacije duž južne Italije. Pošto nije mogao navući rimsku armiju u jednu veliku bitku, sve se svodilo na manje operacije, koje su uglavnom bile oko gradova Kampanije.

Kako se rat odugovlačio, Hanibal je tražio kartaginjansku oligarhiju da pošalju pojačanja. U to vrijeme dvije glavne frakcije su bile proratna frakcija i frakcija za mir sa Rimom. Hanon Veliki je bio vođa partije za mir i osuđivao je Hanibalove akcije. On je bio predstavnik kartaginjanskog plemstva i bio je protiv osvajanja, koja je sprovodio Hanibal. Hanon Veliki je na taj način svojim djelovanjem potkopavao Hanibalove napore u Italiji. U međuvremenu Rimljani su uspeli ostvariti neke uspjehe u Španiji, koja je bila najvrjednija kolonija i glavni izvor bogatstva Kartage.

To je uzrokovalo da se pojačanja ne šalju Hanibalu u Italiju, nego u Španiju. Pojačanja su se poslala i na Siciliju i na Sardiniju. U isto vreijme Hanibal ima velikih problema sa savezništvima u Italiji. Mnogo Hanibalovih saveznika je postalo saveznik pod uslovom da nisu prisiljeni da služe protiv svoje volje, tako da on nije mogao mnogo da računa na takva savezništva. Rimljani postaju sve snažniji i po broju i po iskustvu.

Hanibalovi ljudi postaju sve slabiji. Njegovi podređeni više ne mogu da drže zaposjednuto, a niko ne pomaže pojačanjima, ni njegova vlada u Kartagi ni makedonski saveznik Filip V. Hanibalova pozicija u južnoj Italiji postaje sve gora, a šanse da zaposjedne Rim su sve manje. Rimljani 211. p. n. e. zauzimaju Kapuu, drugi grad po veličini iza Rima. Sirakuza je isto tada pala poslije dvogodišnje opsade. Sirakuza je bila poznata po odbrambenim spravama, koje je napravio Arhimed. Arhimeda ubijaju Rimljani kad su zauzeli grad. Rimljani 209. p. n. e. zauzimaju Tarent.

Hanibal još uvek dobija mnogo bitaka, potpuno uništavajući dvije rimske armije 212. p. n. e. , pa čak ubija dva konzula u bici 208. p. n. e. Jedan od tih konzula je bio Marko Klaudije Marcel. Međutim, bez pojačanja i bez sredstava od saveznika Hanibal nije mogao da učini značajniji napredak. Nedovoljno snabdjeven od saveznika, napušten od svoje vlade i bez mogućnosti da ima ni približne izvore kao Rim, Hanibal počinje polako gubiti tlo pod nogama, iako svuda pobjeđuje. Hanibal nastavlja da dobija bitke protiv Rimljana, ali nije mogao da im nanese odlučnu pobjedu, koja bi proizvela dugotrajan strateški efekt.

Dok se glavni pohod odvijao u Italiji, Rimljani su prenjeli rat na Iberijsko poluostrvo. Rim se postepeno širio obalom, dok nije 211. p. n. e. zauzeo Sagunt. To je sprječavalo Hasdrubala Barku da šalje Hanibalu bilo kakvu pomoć. Iberijsko poluostrvo je bilo Kartagi najvažniji izvor bogatstva, pa su je morali braniti. Zato Kartaga šalje pojačanja u Iberiju, a ne Hanibalu u Italiju.

Hasdrubal Barka pobjeđuje Rimljane u bici kod gornjeg Betisa. Pri tome su ubijena dva rimska komadanta Publije Kornelije Scipion i Gnaj Kornelije Scipion Kalvus. Ipak Hasdrubal nije uspeo istjerati rimsku armiju.

Sljedeće godine Rimljani šalju Publijevog sina Publija Kornelija Scipiona, zvanog još i Afrikanac. Želeći da osveti svog oca i ujaka krenuo je na centar punske Iberije na Novu Kartagu, koja pada 209. p. n. e. prije bitke kod Bekule. Hasdrubal je ostao bez luke, pa odlučuje da krene u Italiju ostavivši samo neke slabe garnizone u Španiji. Nastoji da preko Alpa dođe do Italije, ali to je ovoga puta bio potpun promašaj.

Rimljani su očekivali njegov dolazak. Dvije legije su čekale njegov silazak niz Alpe. U bici kod Metaura 207. p. n. e. Hasdrubal je poražen i ubijen. Hanibal za vijest o dolasku njegovog brata u Italiju saznaje kad je rimski konjanik bacio Hasdrubalovu glavu u Hanibalov logor.

Preostale kartaginjanske snage na Iberijskom poluostrvu poražene su 206. p. n. e. bici kod Ilipa. Iberijsko poluostrvo (zvano Iberija) tada postaje rimska provincija i dobija novi naziv - Hispanija.

Rimljani su tako loše vladali Tarentom da zavjerenici puštaju Hanibala u grad. Hanibal je sprječio da mu vojska vrši u to doba uobičajenu pljačku. Hanibal je poštovao slobodu Tarenta i dao je stanovnicima, da obilježe svoje kuće, tako da su se pljačkale samo rimske kuće. Grad ipak nije dozvoljavao Hanibalu da koristi luku. Hanibalov brat je pobjeđen u Beneventu, što dalje smanjuje snagu Kartage. Malo po malo ratna sreća se okreće sve više u korist Rimljana. Hanibal gubi Kampaniju, ne uspjevajući da spriječi koncentraciju tri rimske armije oko Kapue.

Rimljani su sa dvije armije držali Kapuu pod opsadom toliko dugo da Hanibal napada opsjedajuće armije. Dvije godine kasnije Rimljani opet opsjedaju Kapuu sa 3 armije. Hanibal maršira prema Rimu i dolazi na tri kilometra od Rima. Nadao se da će time odvući rimsku armiju od opsade Kapue i da će ih uništiti u otvorenoj bici. Opsada Kapue se nastavila i grad pada 211. p. n. e. U ljeto 211. p. n. e. Rimljani osvajaju Sirakuzu i uništavaju kartaginjansku armiju na Siciliji.

Ubrzo Rimljani umiruju Siciliju i ulaze u savez sa Etolskom ligom da bi se suprotstavili makedonskom kralju Filipu V. Filip V je iskoristio zauzetost Rimljana u Italiji, pa je zauzeo Ilirik (Iliriju). Ali sada Rimljani i njihovi grčki saveznici Etolskog saveza napadaju Makedonce i smiruju ih. U međuvremenu Hanibal pobjeđuje Fulvija kod Herdoneje u Apuliji, ali gubi Tarento sljedeće godine.

Hanibal ponovo dokazuje svoju superiornost u taktici velikom pobjedom 210. p. n. e. kod Herdoniaka u Apuliji nad prokonzularnom armijom. Isto tako uništava Rimljane, koji su opsjedali Lokri Epizefiri.

Međutim gubi Tarent 209. p. n. e., pa onda Rimljani ponovo zauzimaju Samnij i Lukaniju, tako da Hanibal gubi skoro sve posjede južne Italije. Jedno vrijeme se povlači u Apuliju, pa prelazi u Brutij. Hanibal ima sve manje šansi.

Poslije pobjeda na Iberijskom poluostrvu Scipion Afrikanac se vraća u Rim kao veliki heroj, tako da ga biraju za konzula 205. pne.. On odlučuje da završi rat napadom na samu Kartagu. Dobija dve legije i 7.000 dobrovoljaca, koje je sam regrutirao i iskrcava se u Sjevernoj Africi u Utiki, oko 35 kilometara od Kartage. Računao je da će dobiti podršku Numidijaca, koji nisu voljeli vlast Kartage, pa su se složili da pomognu Rimljane sa konjicom.

Posle Scipionove pobjede u bici kod Bagbrada 203. p. n. e. Hanibal je pozvan iz Italije da bi odbranio samu Kartagu.

Hanibal je pokušao da sklopi mir sa Scipionom, ali pošto je Scipion postavljao teške uslove do mira ne dolazi. Slijedi odlučna bitka drugog punskog rata, bitka kod Zame.

Za razliku od drugih biki drugog punskog rata, Rimljani su bili superiorniji u konjici, a Kartaginjani u pješadiji. Scipion Afrikanac je dobio konjicu od Numidije. Rimska armija je bila bolja od kartaginske, a Hanibal je bio zamoren i narušenog zdravlja poslije mnogo godina ratovanja u Italiji.

Rimska konjica se pokazala odmah na početku, a Scipion Afrikanac je smislio specijalnu taktiku borbe protiv slonova. Bitka je bila dugo neodlučena, čak je povremeno izgledalo da Hanibal pobjeđuje. Ipak Scipion sa konjicom i dijelom pješadije uspjeva da napadne Hanibalovu pozadinu, što je izazvalo kolaps kartaginskih formacija. Poslije bijega generala, Kartaginjani se predaju Rimu.

Najznačajnije posljedice po Rim, Kartagu i cijeli region su:

• Iberijsko poluostrvo više ne pripada Kartagi,
• Kartagi je nametnuta ratna odšteta u iznosu od 10.000 talenata,
• Mornarica Kartage je ograničena na 10 brodova i
• Kartagi je zabranjeno da ima ili regrutuje vojsku bez rimske dozvole.

Numidija koristi priliku i zauzima ili pljačka dio Kartage. Kada pola vijeka kasnije Kartaga stvara armiju da se odbrani od upada, Rim razara Kartagu u trećem punskom ratu.

Ovaj rat označava ključni korak u uzdizanju Rima do statusa najveće sile cijelog Mediterana.

• Antički Rim
• Rimska Republika
• Prvi punski rat

Commons ima datoteke na temu: Drugi punski rat