Crkveni raskol

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija. Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o jezičkim i stilskim standardima Wikipedije. Ako niste sigurni kako bi članak trebao izgledati, pogledajte neke od dobrih članaka.

Crkveni raskol je događaj u historiji kršćanstva koji je razdvojio do tada jedinstveno halkedonsko kršćanstvo na zapadno katoličanstvo i istočno pravoslavlje. Mada se za datum uzima 1054, godina u kojoj su rimski Papa Leo IX i konstantinopoljski Patrijarh Mihael I ekskomunicirali jedan drugog, istočno-zapadni raskol je u stvari bio proizvod dugog perioda međusobnog otuđivanja i zahlađivanja odnosa između dviju crkava, rimske i bizantijske.

Glavni razlog raskola je bio u neslaganju oko papskog autoriteta - rimski papa je polagao pravo na četiri istočna patrijarhata, koji su zajedno s Rimom činili pet ranih crkava, dok su četiri istočna patrijarha tvrdili da je prvenstvo Patrijarha Rimskog, tj. pape, samo u smislu časti, te da papa ima pravo polaganja samo na zapadne kršćane. Ovaj stav je do danas ostao nepromijenjen među pravoslavnim crkvama. Drugi značajan razlog je bio u filioque klauzuli koju je zapadna crkva uvrstila u svoj Nikejski kredo.

Rimski car Konstantin Veliki prebacuje sjedište carstva u Byzantion 330. g. (u balkanskim krajevima poznat i kao Carigarad). 395. g. označava konačnu podjelu Rimskoga Carstva na dva dijela kada car još uvijek jedinstvenoga carstva Teodozije I daruje svojim sinovima Arkadiju-Istok,a Honoriju-Zapad. Zapadni dio carstva će u relativno kratko historijsko vrijeme nestati (150 godina) pod najezdom raznoraznih naroda iz potlačenih rimskih provincija. Istočni dio je postao "pandan" nekadašnjem moćnom carstvu. Pokušaji revitalizacije "staroga" su postali bezuspješni naročito za vrijeme Justinijana I koji je uspio vratiti mnoge provincije pod "orlovski plašt". Carstvo je nakon toga potresla velika epidemija koja je desetkovala stanovništvo slično srednjovjekovnoj kugi. Uzroci raskola između "zapadne" i "istočne" crkve leže upravo u ovim antičkim korijenima. Zapadno Rimsko Carstvo ili ono koje je neko preuzeo kao takvo oslanjalo se na latinski jezik i njega je uvijek stavljalo u prvi plan radi lakše manipulacije vjernicima odnosno ostatcima ostataka nekadašnjeg carstva. Carigrad je uveo narodne jezike u neke svoje regije, ali je međutim u druge vršio nasilno pokrštavanje i grčku doktrinu kao svemoguću što je rezultiralo pobunom Arapa i osvajanjem Bliskog Istoka. Napadi muslimana na Evropu nikako nisu odvojeni događaji od crkvenog raskola 1054.g.

Nedovršeni članak Crkveni raskol koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.