Beringov prolaz

Beringov prolaz je moreuz između Rta Dežnjov (Čukotskog poluoostrva, Rusija), najistočnije tačke (169º44'W) Azije i rta Princ od Velsa (Aljaska, SAD), najzapadnijeg mjesta Amerike (168° 05' W).

Ovaj moreuz kao i Beringovo more južno od njega dobili su ime po Vitusu Beringu, danskom istraživaču koji je živio u Rusiji i preplovio tjesnac 1728. godine.

Od 2012, ruska obala Beringovog prolaza je zatvorena vojna zona. Neovlašteni putnici koji pri prolazu kroz tjesnac dođu na obalu, čak ako posjeduju i regularne vize, mogu biti uhvaćeni, zatvoreni i deportovani.^[1]

Prolaz je širok oko 83 km a dubina varira od 30 do 49 m.^[2] Spaja Čukotsko more na sjeveru (rubno more Arktičkog okeana) s Beringovim morem (najsjevernije rubno more Tihog okeana). Krajnja tačka Azije na zapadu je rt Dežnjov, a na istoku to je rt Princ od Velsa na Aljasci.

Kroz Beringov prolaz, u kojem se nalaze Diomedova ostrva, prolazi međunarodna datumska granica. Tjesnac se zaledi samo ponekad, kad se temperatura spusti ispod -70 °C.

Prije još oko 10.000 godina, u razdoblju ledenog doba, Beringov prolaz je bio kopneni most - nazvan Beringija - između ova dva kontinenta koja sad razdvaja. Prema danas važećim naučnim teorijama, smatra se da su upravo ovim putem prvi ljudi došli u Sjevernu Ameriku.^[3]

Još pred kraj vladavine Petra Velikog cijeli Sibir je bio u ruskom posjedu. Još se nije znalo, da li postoji kopnena povezanost Sibira s Amerikom. Car je dao zadatak Vitusu Beringu, danskom mornaru, da razjasni to pitanje.

Bering je 1725. kopnom prešao Sibir do poluostrva Kamčatke, odakle je 1728. morskim putem jedreći prema sjeveru, stigao do Arktičkog okeana. Pri tome nije nigdje naišao na kopno. Augusta 1728. godine, Bering zbog vrlo lošeg vremena na 67°18´ sjeverne širine okreće ekspediciju i vraća se na jug. Prošao je prolazom koji je kasnije po njenu dobio ime, no konačan dokaz da ne postoji kopnena veza između dvaju kontinenata time nije dobijen. Zbog toga, 5 godina kasnije Bering kreće na drugu ekspediciju.

Kasnije je (tek 1736.) u Jakutskom arhivu pronađen izvještaj o putu ruskog Kozaka Semjona Dežnjeva, trgovca i lovca na krzna, koji je 1645. s družinom na brodicama krenuo od rijeke Kolime na istok. Ekspediciji je cilj bio doći morskim putem do rijeke Anadir na jugu Čukotskog poluostrva. Zbog lošeg vremena, vratili su se na polazište, i tek 1648. Dežnjov otkriva najistočniju tačku Azije koja kasnije dobiva ime po njemu, rt Dežnjov.

Time je on bio prvi koji je dokazao odvojenost kopna Azije i Amerike 80 godina prije Beringa i 130 godina prije Cooka.

Za vrijeme hladnog rata, Beringov prolaz je obilježio granicu između Sovjetskog Saveza i SAD-a. Veliki Diomedov otok u Rusiji je samo 3,9 km od malog Diomedovog otoka u SAD-u. Tradicionalno, autohtoni narodi u ovom području često su prelazili granicu tokom rutinskih posjeta, sezonskih festivala i egzistencijalne trgovine, ali su u tome spriječeni tokom Hladnog rata.^[4] Granica je postala poznata kao "Hladna zavjesa".^[5] Za vrijeme hladnog rata prolaz je bio potpuno zatvoren, i nije bilo redovnih putničkih ili brodskih linija. Godine 1987. američki plivač Lynne Cox je pomogao u ublažavanju napetosti koje su postojale između ove dvije zemlje i to simboličnim kupanjem i prelaskom preko granice.^[6] Od 1990. postoje redovne turističke avio i brodske linije između dvije strane Beringovog prolaza.

Commons ima datoteke na temu: Beringov prolaz

• Video snimak otoka St. Lawrence u Beringovom prolazu