Idi na sadržaj

Angelmanov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Angelmanov sindrom
(Angelman sindom)
Petogodišnja djevojčica sa Angelmanovim sindromom: Prikazana obilježja osobito uključuju telekantus, bilateralne epikanusne nabore, malu glavu, široka usta i naizgled ozareno držanje, šake sa suženim prstima, abnormalnim naborima i širokim palčevima
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q93.5
ICD-9759.89
OMIM105830
DiseasesDB712
MedlinePlus007616
MeSHD017204
GeneReviewsAngelman Syndrome

Definicija

[uredi | uredi izvor]

Angelmanov sindrom ili Angelman sindrom (AS) je genetički poremećaj koji uglavnom utiče na nervni sistem.[1] Simptomi uključuju malu glavu i specifičan izgled lica, tešku intelektualna ometenost, poteškoće u razvoju, ograničenost na funkcionalnog govora, probleme s ravnotežom i kretanjem, napade i probleme sa spavanjem. Djeca obično imaju sretnu ličnost i imaju poseban interes za vodu. Simptomi općenito postaju uočljivi do jedne godine života.

AS pogađa 1/12.000 do 1/20.000 ljudi. Muškarci i žene su pogođeni jednakom učestalošću.[2] Imenovan je po britanskom pedijatru Harryju Angelmanu, koji prvi put opisao sindrom 1965. godine.[2][3] Stariji naziv, "sindrom sretne lutke'', općenito se smatra pežorativnim.[4] Prader-Willijev sindrom je zasebno stanje, uzrokovano sličnim gubitkom očevog hromosoma 15.[5]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Sljedeći tekst navodi znakove i simptome Angelmanovog sindroma i njihovu relativnu učestalost kod oboljelih osoba.[6]

Dosljedni (100%)

[uredi | uredi izvor]
  • Zaostajanje u razvoju, teško funkcionira
  • Oštećenje u govoru, nema ili minimalna upotreba riječi; receptivne i neverbalne komunikacijske vještine veće od verbalnih
  • Poremećaj pokreta ili ravnoteže, obično ataksija hoda i/ili drhtavog pokreta udova
  • Karakteristike ponašanja sljedećih tipova: bilo koja kombinacija netipskog učestalog smijanja/smijeha; netipsko ozareno držanje; lahko uzbudljiva ličnost, često sa pokretima mahanja rukama, hipermotorno ponašanje, kratak raspon pažnje

Česti (više od 80%)

[uredi | uredi izvor]
  • Odloženi, neproporcionalni rast obima glave, koji obično rezultira mikrocefalijom (apsolutnom ili relativnom) do dvije godine
  • Napadi, koji se obično javljaju mlađim od tri godine
  • Abnormalni EEG, karakterističan obrazac sa velikim amplitudama sporih talasa

Povezani (20–80%)

[uredi | uredi izvor]
  • Strabizam
  • Hipopigmentirana koža i oči
  • Potiskivanje jezika, poremećaji sisanja/gutanja
  • Hiperaktivni tetivni refleksi
  • Problemi s hranjenjem tokom djetinjstva
  • Uzdignute, savijene ruke tokom hodanja
  • Istaknuta mandibula
  • Povećana osetljivost na toplotu
  • Široka usta, široko razmaknuti zubi
  • Poremećaj spavanja
  • Često slinjenje, izbočen jezik
  • Privlačnost/fascinacija vodom
  • Pretjerano žvakanje/zijevanje
  • Ravan potiljak
  • Glatki dlanovi

Uzrok i patofiziologija

[uredi | uredi izvor]
Hromosome 15

Angelmanov sindrom uzrokovan je nedostatkom ekspresije gena poznatog kao UBE3A, tokom razvoja.[7] Ovaj gen nalazi se unutar regije hromosoma 15, poznatog kao regija 15q11-q13 i kodira dio ubikvitinskog puta. U stvari, UBE3A kodira vrlo selektivnu E6-AP ubikvitin-ligazu za koju su, kao mete ubikvitinacije, identifikovani MAPK1, PRMT5, CDK1, CDK4, β-katenin i UBXD8.[8]

Tipski, fetus nasljeđuje majčinu kopiju UBE3A i očevu kopiju UBE3A. U određenim područjima mozga u razvoju, očinska kopija UBE3A inaktivira se u procesu poznatom kao imprinting i fetus se oslanja na funkcionalnu majčinu kopiju UBE3A, kako bi se normalno razvijao. Međutim, kod osobe sa AS, majčin gen UBE3A je odsutan ili ne funkcioniše normalno. Ovo može biti zbog genetičkih grešaka kao što su delecija ili strukturna mutacija segmenta hromosoma 15, jednoroditeljska disomija ili translokacija. Iako Angelmanov sindrom može biti uzrokovan jednom mutacijom u genu UBE3A, najčešći genetički defekt koji dovodi do ovog sindroma je delecija od ~4Mb (megabaza) kod majke u hromosomskom regionu 15q11-13.

Konkretno, poznato je da je očinska kopija UBE3A utiskana u hipokampus, korteks, talamus, mirisni bulbus i mali mozak.[9] Stoga je u ovim područjima mozga funkcionalna majčina kopija UBE3A neophodna za pravilan razvoj.

Regija 15q11-13 uključena je i u Angelmanov i u Prader-Willijev sindrom (PWS). Dok je AS posljedica gubitka gena UBE3A unutar ovog regiona na majčinom hromosomu, gubitak drugačije grupe gena unutar istog regiona na očevom hromozomu uzrokuje PWS.[10]

Test metilacije koji se izvodi za Angelmanov sindrom traži metilaciju na susjednom genu SRPN, koji je utišan metilacijom na majčinoj kopiji gena.[11]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza Angelmanovog sindroma zasniva se na podacima kao što su:

  • Historija odloženih motorinih prekretnica, a zatim kašnjenja u općem razvoju, posebno govora
  • Neuobičajeni pokreti uključujući fino drhtanje, trzave pokrete udova, mahanje rukama i široki hod ukočenih nogu
  • Karakterističan izgled lica (ali ne u svim slučajevima)
  • Hstorija epilepsije i abnormalnog EEG
  • Razdragano raspoloženje sa čestim smijehom
  • Delecija ili neaktivnost na hromosomu 15 utvrđeni komparativnom genomskom hibridizacijom (aCGH) ili tehnologijom BACs-on-Beads.

Dijagnostički kriteriji za poremećaj su prvobitno uspostavljeni 1995. Godine, u saradnji sa Fondacijom za Angelmanov sindrom (SAD);[12] these criteria underwent revision in 2005.[13]

Posljedica su napadi, ali i pretierani smijeh i ozarenost,[14] što je velika prepreka ranoj dijagnozi.

Diferencijalna dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Ostali uslovi koji mogu izgledati slično uključuju:[2]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]
Melatonin

Do sada ne postoji dostupan lijek. Epilepsija se može kontrolirati upotrebom jedne ili više tipova antikonvulzivnih lijekova. Međutim, postoje poteškoće u utvrđivanju nivoa i vrsta antikonvulzivnih lijekova potrebnih za uspostavljanje kontrole, jer osobe sa AS često imaju više oblika napada.[15] Mnoge porodice koriste melatonin za podstcanje sna u stanju koje često utiče na obrasce spavanja. Mnoge osobe s Angelmanovim sindromom spavaju najviše pet sati u bilo kojem razdoblju. Blagi laksativi se također često koriste za podsticanje redovnog pražnjenja crijeva. Rana intervencija sa fizioterapijom koristi se ponekad za podsticanje pokretljivosti i sprečavanje ukočenosti zglobova. Govorna i jezička terapija se obično koristi za pomoć osobama u vedzi s njihovim problemima u komunikaciji.

Radni terapeuti mogu doprinijeti razvoju i povećanju vještina neverbalne komunikacije, baveći se temeljnim vještinama kao što su izolacija prstiju, motorno planiranje, koordinacija ruku i očiju, prostorna svijest i rafiniranje gestova.[16] Ovo je važno jer neki s Angelmanovim sindromom koji već posjeduju određeni oblik neverbalne komunikacije mnogo teže se prilagode promjenama u novom ili postojećem AAC uređaju, jer svoje potrebe mogu puno brže prenijeti neverbalno.[16]

Radni terapeuti mogu pomoći osobama s Angelmanovim sindromom i mnogim drugim vještinama.[17] Mnoge pogođene osobe s također imaju poteškoća s obradom senzornih informacija i odgovarajućim odgovorom na senzorne podražaje.[18] Radni terapeuti mogu djelovati zajedno s ovim osobama kako bi poboljšali njihove vizualne perceptivne vještine i povećali njihovu senzornu svijest.[18]

Oni sa sindromom su općenito razdragani i zadovoljni ljudi koji vole ljudski kontakt i igru. Osobe sa AS pokazuju duboku želju za ličnom interakcijom s drugima. Komunikacija u početku može biti teška, ali kako se dijete razvija, postoji određeni karakter i sposobnost da se razumije. Osobe sa AS imaju tendenciju da razviju jake neverbalne vještine, kako bi kompenzirale ograničenu upotrebu govora. Općeprihvaćeno je da je njihovo razumijevanje komunikacije usmjerene na njih mnogo veće od sposobnosti da uzvrate razgovor. Većina pogođenih ljudi neće savladati više od 5-10 riječi, ako ih uopće zna.[19]

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Ozbiljnost simptoma povezanih s Angelmanovim sindromom značajno varira među oboljelima. Izvjesna govorna komunikacija i veći stepen brige o sebi mogući su među najmanje pogođenim. Hodanje i upotreba jednostavnog znakovnog jezika mogu biti izvan dosega onih koji su dublje pogođeni. Vjeruje se da rano i kontinuirano sudjelovanje u fizičkim, profesionalnim (vezanim za razvoj vještina kontrole fine motorike) i komunikacijskim (govornim) terapijama značajno poboljšava prognozu (u područjima spoznaje i komunikacije) pogođenih osoba. Nadalje, smatra se da je specifični genetićki mehanizam koji je u osnovi ovog stanja u korelaciji s općom prognozom oboljele osobe. Na jednom kraju spektra, smatra se da mutacijagena UBE3A korelira sa najmanje pogođenim, dok se smatra da veće delecije na hromozomu 15 odgovaraju najugroženijim.

Klinička obilježja Angelmanovog sindroma mijenjaju se s godinama. Kako se odrasla dob približava, hiperaktivnost i loši obrasci spavanja se poboljšavaju. Napadi su manje učestali i često potpuno prestaju, a abnormalnosti EEG-a su manje očigledne. Lijekovi se obično savjetuju osobama s napadima. Često se zanemaruje doprinos loših obrazaca spavanja učestalosti i/ili težini napada. Lijekovi mogu biti vrijedni da pomognu u rješavanju ovog problema i poboljšaju prognozu u pogledu napada i sna. Također su vrijedni pažnje izvještaji da učestalost i težina napadaja privremeno eskaliraju kod pubertetskih djevojčica s Angelmanovim sindromom, ali izgleda da ne utiču na dugoročno zdravlje.

Pubertet i menstruacija počinju otprilike u prosječnoj dobi. Smatra se da seksualni razvoj ne utiče na to, o čemu svjedoči jedan prijavljeni slučaj žene sa Angelmanovim sindromom koja je zatrudnjela žensko dijete koje je također imalo Angelmanov sindrom.[20]

Većina onih sa AS-om postiže kontinencija danju, a neki noću. Angelmanov sindrom nije degenerativni sindrom i stoga pogođene osobe mogu poboljšati svoje životne vještine uz podršku.[20]

Vještine odijevanja su promjenjive i obično su ograničene na odjevne predmete bez dugmadi ili patent zatvarača. Većina odraslih može jesti nožem ili kašikom i viljuškom i može naučiti obavljati jednostavne kućne poslove. Posebni problemi koji su se javili kod odraslih su sklonost gojaznosti (više kod žena) i pogoršanje skolioze[21] ako je imaju. Razdragana priroda može se zadržati i u odraslom dobu, gdje može predstavljati društveni problem, koji nije nepremostiv. Čini se da ljudi s Angelmanovim sindromom imaju smanjen, ali skoro normalan životni vijek, umiru u prosjeku 10 do 15 godina ranije od opće populacije.[22]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Iako prevalencija Angelmanovog sindroma nije precizno poznata, postoje neke procjene. Najbolji dostupni podaci su iz istraživanja djece školskog uzrasta, u dobi 6-13 godina, koja žive u Švedskoj i iz Danske, gdje je dijagnoza djece sa AS u medicinskim klinikama upoređena sa 8-godišnjim periodom od oko 45.000 porođaja. Švedska studija je pokazala učestalost AS od oko 1/20,000[23] a danska studija pokazala je minimalnu prevalenciju od oko 1/10.000.[24]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Reference, Genetics Home (maj 2015). "Angelman syndrome". Genetics Home Reference. Arhivirano s originala, 27. 8. 2016. Pristupljeno 28. 4. 2017.
  2. ^ a b c "Angelman Syndrome – NORD (National Organization for Rare Disorders)". NORD (National Organization for Rare Disorders). 2015. Arhivirano s originala, 13. 11. 2016. Pristupljeno 28. 4. 2017.
  3. ^ Angelman, Harry (1965). "'Puppet' Children: A report of three cases". Dev Med Child Neurol. 7 (6): 681–688. doi:10.1111/j.1469-8749.1965.tb07844.x. S2CID 53730099.
  4. ^ Wilson, Golder N.; Cooley, W. Carl (2000). Preventive Management of Children with Congenital Anomalies and Syndromes. Cambridge University Press. str. 193. ISBN 9780521776738. Arhivirano s originala, 5. 11. 2017.
  5. ^ Kumar, Vinay; Abbas, Abul K.; Aster, Jon C. (2013). Robbins Basic Pathology. Elsevier Health Sciences. str. 244. ISBN 978-1437717815. Arhivirano s originala, 5. 11. 2017.
  6. ^ Facts about Angelman syndrome (PDF) Arhivirano 27. 5. 2013. na Wayback Machine. Anonymous. Angelman syndrome Foundation (US) website. Retrieved September 29, 2012.
  7. ^ Weeber E, Levenson J, Sweatt J (2002). "Molecular genetics of human cognition". Molecular Interventions. 2 (6): 376–91, 339. doi:10.1124/mi.2.6.376. PMID 14993414.
  8. ^ Wang, Yiyang, et al. (2017). "Identifying the ubiquitination targets of E6AP by orthogonal ubiquitin transfer". Nature Communications. 8 (1): 2232. Bibcode:2017NatCo...8.2232W. doi:10.1038/s41467-017-01974-7. PMC 5738348. PMID 29263404.
  9. ^ Mabb, AM; Judson, MC; Zylka, MJ; Philpot, BD (maj 2011). "Angelman Syndrome: Insights into Genomic Imprinting and Neurodevelopmental Phenotypes". Trends Neurosci. 34 (6): 293–303. doi:10.1016/j.tins.2011.04.001. PMC 3116240. PMID 21592595.
  10. ^ Cassidy, SB; Dykens, E (2000). "Prader–Willi and Angelman syndromes: sister imprinted disorders". Am J Med Genet. 97 (2): 136–146. doi:10.1002/1096-8628(200022)97:2<136::aid-ajmg5>3.0.co;2-v. PMID 11180221.
  11. ^ White HE, Durston VJ, Harvey JF, Cross NC (2006). "Quantitative analysis of SNRPN(correction of SRNPN) gene methylation by pyrosequencing as a diagnostic test for Prader–Willi syndrome and Angelman syndrome". Clin. Chem. 52 (6): 1005–13. doi:10.1373/clinchem.2005.065086. PMID 16574761.
  12. ^ Williams CA, Angelman H, Clayton-Smith J, et al. (1995). "Angelman syndrome: consensus for diagnostic criteria. Angelman syndrome Foundation". Am. J. Med. Genet. 56 (2): 237–8. doi:10.1002/ajmg.1320560224. PMID 7625452.
  13. ^ Williams CA, Beaudet AL, Clayton-Smith J, et al. (2006). "Angelman syndrome 2005: updated consensus for diagnostic criteria". Am. J. Med. Genet. A. 140 (5): 413–8. doi:10.1002/ajmg.a.31074. PMID 16470747. S2CID 2449346.
  14. ^ Buntinx IM, Hennekam RC, Brouwer OF, et al. (mart 1995). "Clinical profile of Angelman syndrome at different ages". American Journal of Medical Genetics. 56 (2): 176–83. doi:10.1002/ajmg.1320560213. PMID 7625442.
  15. ^ Leung, HT; Ring, H (januar 2013). "Epilepsy in four genetically determined syndromes of intellectual disability". Journal of Intellectual Disability Research. 57 (1): 3–20. doi:10.1111/j.1365-2788.2011.01505.x. PMID 22142420.
  16. ^ a b Pearson, Effie; Wilde, Lucy; Heald, Mary; Royston, Rachel; Oliver, Chris (novembar 2019). "Communication in Angelman syndrome: a scoping review". Developmental Medicine & Child Neurology (jezik: engleski). 61 (11): 1266–1274. doi:10.1111/dmcn.14257. ISSN 0012-1622. PMID 31074506. S2CID 149445749.
  17. ^ Walz, N. C.; Baranek, G. T. (1. 7. 2006). "Sensory Processing Patterns in Persons With Angelman Syndrome". American Journal of Occupational Therapy. 60 (4): 472–479. doi:10.5014/ajot.60.4.472. ISSN 0272-9490. PMID 16915878.
  18. ^ a b Heald, M.; Adams, D.; Oliver, C. (2020). "Profiles of atypical sensory processing in Angelman, Cornelia de Lange and Fragile X syndromes". Journal of Intellectual Disability Research (jezik: engleski). 64 (2): 117–130. doi:10.1111/jir.12702. ISSN 1365-2788. PMID 31828905.
  19. ^ Andersen WH, Rasmussen RK, Strømme P (2001). "Levels of cognitive and linguistic development in Angelman syndrome: a study of 20 children". Logopedics, Phoniatrics, Vocology. 26 (1): 2–9. doi:10.1080/140154301300109044. PMID 11432411.
  20. ^ a b Lossie A, Driscoll D (1999). "Transmission of Angelman syndrome by an affected mother". Genet Med. 1 (6): 262–6. doi:10.1097/00125817-199909000-00004. PMID 11258627.
  21. ^ Laan LA, den Boer AT, Hennekam RC, Renier WO, Brouwer OF (1996). "Angelman syndrome in adulthood". Am. J. Med. Genet. 66 (3): 356–60. doi:10.1002/(SICI)1096-8628(19961218)66:3<356::AID-AJMG21>3.0.CO;2-K. hdl:2066/22929. PMID 9072912.
  22. ^ Coppus, Antonia M.W. (2013). "People with intellectual disability: What do we know about adulthood and life expectancy?". Developmental Disabilities Research Reviews. 18 (1): 6–16. doi:10.1002/ddrr.1123. PMID 23949824.
  23. ^ Steffenburg S, Gillberg CL, Steffenburg U, Kyllerman M (1996). "Autism in Angelman syndrome: a population-based study". Pediatr. Neurol. 14 (2): 131–6. doi:10.1016/0887-8994(96)00011-2. PMID 8703225.
  24. ^ Petersen MB, Brøndum-Nielsen K, Hansen LK, Wulff K (1995). "Clinical, cytogenetic, and molecular diagnosis of Angelman syndrome: estimated prevalence rate in a Danish county; the disorder predominantly affects Anglo-Saxons". Am. J. Med. Genet. 60 (3): 261–2. doi:10.1002/ajmg.1320600317. PMID 7573182.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Angelmanov sindrom

Šablon:Poremećaji translacije posttranslacijske modifikacije

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Angelmanov_sindrom&oldid=3646208"