Alessandro Volta
| Alessandro Volta | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 18. februar 1745. Como, Milansko Vojvodstvo |
| Smrt | 5. mart 1827 (82 godine) Como, Kraljevina Lombardija-Venecija |
| Polje | Fizika i hemija |
| Poznat(a) po | Izum električne ćelije Otkriće metana Volt Električni napon Voltmetar |
| Istaknute nagrade | Copleyjeva medalja (1794) Legija časti[1] Red željezne krune[1] |
Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta (18. februar 1745 – 5. mart 1827) bio je italijanski fizičar i hemičar, izumitelj elektriciteta i električne baterije i pronalazač metana.[2] Izumio je elektrostatički stub 1799. godine kada je rezultate svojih pokusa u dvodijelnom pismu podnio predsjedniku Kraljevskog društva. Ovim izumom je dokazao da se električna energija može proizvoditi hemijskim putem razotkrivajući prevladavajuću teoriju da električnu energiju proizvode isključivo živa bića. Njegov izum je izazvao veliku količinu naučnog uzbuđenja i natjerao ostale na sprovođenje sličnih eksperimenata što je na kraju dovelo do razvoja elektrohemije. Međunarodna jedinica električnog potencijala nazvana je u njegovu čast kao volt.
Rani život
[uredi | uredi izvor]Voltini roditelji, Filippo Volta i Maria Maddalena poslali su ga na školovanje u Jezuitsku školu s ciljem da postane advokat. Međutim, mladi Volta se više interesirao za električne pojave, pa je tako još kao mladi student napisao pjesmu na latinskom De vi attractiva ignis electrici ac phaenomenis inde pendentibus, u kojoj je opisao svoje oduševljenje električnim pojavama.
Godine 1774. postao je profesor fizike u svom rodnom gradu, a 1779. imenovan je profesorom na Univerzitetu u Paviji.[3] Godine 1791. bio je primljen u Royal Society Club u Londonu. Godine 1794. oženio se Teresom Pelegrini, kćerkom grofa Ludovica Pelegrinija.
Volta je vršio mnogo eksperimenata, pa je tako 1775. godine izradio Elektrophor, napravu koja proizvodi statički elektricitet, a 1776. i 1777. posvećuje se hemiji plinova i otkriva metan.[4]
Negdje oko 1800. godine napravio je tzv. Voltin elektrostatički stub, preteču moderne baterije.[5] Voltin elektrostatički stub jest baterija, koja se sastoji od izmjenično poredanih ploča bakra i cinka. Između ploča se nalazila krpica koja ih je međusobno dijelila. Pošto je kroz stub stalno prolazila stuja, Voltin elektrostatički stub je bio najupotrebljiviji izvor električne energije.
Napoleon proglasio ga je grofom 1810. godine. Godine 1897. po njemu je nazvana jedinica za napon (volt).
Pokopan je u gradu Comu u Italiji. Blizu jezera Como danas se nalazi muzej posvećen njemu, Templo Voltiano, u kojem se čuvaju njegove bilješke i njegovi originalni instrumenti. Do uvođenja eura, na italijanskoj novčanici od 10.000 lira nalazio se njegov lik.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Munro, John (1902). Pioneers of Electricity; Or, Short Lives of the Great Electricians. London: The Religious Tract Society. str. 89–102.
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 30. 4. 2013. Pristupljeno 6. 12. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://www.vias.org/encyclopedia/curriculum_volta.html
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 20. 7. 2014. Pristupljeno 6. 12. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://www.klassenarbeiten.de/referate/physik/alessandrovolta/alessandrovolta_10.htm
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]