Sigebert III

Sigebert III (cca. 630–656/660) je bio franački kralj Austrazije iz Merovinške dinastije, koji je vladao od 634. do smrti.

Bio je najstariji sin franačkog kralja Dagoberta I koji je nakon očeve smrti dobio vlast nad Austrazijom. S obzirom da je bio dijete, pravu vlast je na početku imao majordom Pipin Landenski. Iako je imao deset godina, pokušao je na čelu austrazijske vojske 640. pokoriti susjednu Tiringiju; međutim, u tom pohodu ga je porazio tirinški kralj vojvoda Radulph. Fredegarova kronika navodi da je plakao na bojištu. Tradicionalno se smatra da je taj poraz - koji je jasno pokazao da djeca-kraljevi ne mogu voditi vojsku - vlast nad franačkim zemljama stavio u ruke moćnih majordoma.

Pipina Landenskog je, pak, na mjestu majordoma naslijedio njegov sin Grimoald Stariji. On je iskoristio činjenicu da mladi kralj nema svog sina, te ga nagovorio da posvoji njegovog sina Hildeberta, učinivši ga tako prijestonasljednikom. Kada je Sigebert dobio svog biološkog sina Dagoberta, Grimoald ga je dao protjerati sa dvora.

Iako je ostao upamćen kao neodlučan i slab vladar, odnosno prvi od roi fainéant - "lijenih kraljeva" koji će obilježiti ostatak postojanja Merovinške dinastije, srednjovjekovne kronike su također navele da je obilato financijski i na drugi način pomagao samostane i Crkvu. Zbog toga je proglašen svecem, odnosno zaštitnikom grada Nancyja ^[1] U tamošnjoj katedrali se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, koji su bili oskrnavljeni za vrijeme Francuske revolucije.

• R.P. Vincent, Histoire fidelle de st Sigisbert: XII roy d'Austrasie et III du nom; avec un abrégé de la vie du roy Dagobert, son fils: le tout tiré des antiquités austrasiennes (Nancy: R. Charlot et P. Deschamps, 1702)

Sigebert III na Wikimedijinoj ostavi