Prijeđi na sadržaj

Latvija

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Letonija)
Latvijas Republika
Republika Letonija
Himna: "Dievs, svētī Latviju"
Lokacija Letonije
Glavni gradRiga
Službeni jeziciletonski
Leaders
Egils Levits
• Premijer
Krišjānis Kariņš
UtemeljenjeOd Sovjetskog Saveza
21. kolovoza 1991.
Površina
• Vode (%)
1.5
Stanovništvo
• Popis iz 2024
1.871.882 (146.)
• Gustoća
37 /km2
Valutaeuro
Vremenska zona+2
UTC +3 ljeti
Pozivni broj371
ISO 3166 kod[[ISO 3166-2:Šablon:ISO 3166 kod|Šablon:ISO 3166 kod]]
Veb-domena.lv

Letonija ili Latvija (latvijski: Latvija [ˈlatvija]), službeno Republika Letonija ili Republika Latvija (latvijski: Latvijas Republika), pribaltička europska država. Graniči sa Estonijom na sjeveru, Rusijom na istoku, Litvom i Bjelorusijom na jugu. Na zapadu izlazi na Baltičko more.

U srpskohrvatskim izvorima, pored oblika Letonija i Latvija, nailazimo i na oblik Letonska.

Istorija

[uredi | uredi kod]

Letonci su na teritorij svoje današnje domovine došli već u 2. tisućljeću pne. U 12. st. organizirali su prve države, ali su one nakon nepunog stoljeća postojanja pale pod vlast Njemačkog viteškog reda koji je pokrstio baltičke države i osnovao niz gradova s njemačkim doseljenicima. Međutim, nije bilo njemačke kolonizacije sela tako da je u gradovima prevladavalo njemačko, a u selima letonsko stanovništvo. U 15. st. Poljska je preuzela većinu njemačkih posjeda, a u 17. st. dio današnje Letonije zaposjela je Švedska. Početkom 18. st. na ovaj prostor dolazi nova velesila čiji utjecaj traje gotovo do danas – Rusija. Krajem toga stoljeća pod njenom su vlašću bile obje povijesne pokrajine današnje Letonije: Livonija (sjeverno od rijeke Daugava) i Kurlandija (južno i zapadno od Daugava).

Težnje Letonaca za neovisnošću ostvarile su se u razdoblju između dva svjetska rata, od 1918. do 1940. kada je Letonija bila samostalna. Letonci se danas rado sjećaju tog vremena. No, već početkom Drugog svjetskog rata Letoniju je okupirao Sovjetski Savez. Raspadom te države Letonija je od 4. 5. 1990. ponovo samostalna država. Zanimljivo je da je tu samostalnost vrlo brzo (6. rujna 1991.) priznala i službena Moskva.

Vlada

[uredi | uredi kod]

Nakon proglašenja Letonije nezavisnom državom, na njenom čelu je bio Anatolijs Gorbunovs koji je na vlast došao još 1988. godine. Danas, na čelu Letonije je predsjednica Raimonds Vējonis. Važnije vladajuće letonske stranke su Demokratska radnička stranka Letonije, Nacionalni pokret za nezavisnost, Socijalno demokratska stranka Letonije, Letonska Liberalna stranka i druge. Izbori za letonski parlament, Saeima, održavaju se svake četiri godine. Od 1. svibnja 2004., Letonija je članica Europske unije.

Administrativna podjela (-2009)

[uredi | uredi kod]

Letonija je podijeljena na 26 upravnih jedinica, zvanih "rajons": Aizkraukles rajons, Aluksnes rajons, Balvu rajons, Bauskas rajons, Cesu rajons, Daugavpils rajons, Dobeles rajons, Gulbenes rajons, Jekabpils rajons, Jelgava rajons, Kraslavas rajons, Kuldigas rajons, Liepaja rajons, Limbazu rajons, Ludzas rajons, Madonas rajons, Ogres rajons, Ogres rajons, Preilu rajons, Preilu rajons, Rezekne rajons, Riga rajons, Saldus rajons, Talsu rajons, Tukuma rajons, Valkas rajons, Valmieras rajons, Ventspils rajons

Sedam letonskih gradova imaju poseban status:

Geografija

[uredi | uredi kod]

Letonija ima povoljan položaj, smještena između ostale dvije Baltičke države predstavlja križanje puteva između juga i sjevera, te od Baltika prema istoku. Na zapadu, Letonija izlazi na Baltičko more koje ima jako bitnu ulogu za privredu i ekonomiju čitave države. Obale su slabo razvedene. Na sjeverozapadu se nalazi Riški zaljev koji je ime dobio po glavnom gradu države.

Letonija je pretežno ravničarska zemlja, te je reljef uglavnom jednoličan. Idući prema istoku, teren se malo uzdiže. Najviši vrh Letonije je Gaiziņkalns visok svega 312 m. Letonija ima mnogo jezera – oko 3000. Većinom su ledenjačka, a najviše ih je na jugoistoku i u priobalnoj nizini. Najveći vodotok je Zapadna Dvina (letonski Daugava) koja teče s Valdajske uzvisine, istog uzvišenja u Rusiji s kojega teku i Volga, Dnjepar i Lovat. Najveći grad je Riga, koji je ujedno i glavni grad države. Još neki važniji gradovi su Liepaja i Daugavpils. Liepaja je značajna zbog najvećeg baltičkog brodogradilišta, pa se ovaj grad često naziva i Letonskim Liverpoolom. Poznata je i po svojoj glazbenoj tradiciji i koncertima.

Na klimu Letonije utječe više čimbenika; reljef, geografski položaj, otvorenost prema moru (blizina Atlantika) i dr. Zime su hladne, a ljeta umjereno topla. Prosječna godišnja temperatura izosi 26 °C.

Privreda

[uredi | uredi kod]

Letonija je u vrijeme SSSR, od baltičkih zemalja, najviše bila okrenuta industriji i to pretežno elektrotehničkoj i strojarskoj koje su proizvodile za potrebe sovjetske vojske. Raspadom Sovjetskog Saveza i odlaskom planskoga gospodarstva, pad su zabilježili svi privredni aspekti pa je standard osjetno pao. No već od 1994. prilike se znatno popravljaju – zbog širokih reformi i strane pomoći. Danas bruto društveni proizvod raste po stopi od dojmljivih 7.4% godišnje, a stopa nezaposlenosti iznosi relativno niskih 8.6% (2003.). Industrijska proizvodnja raste po stopi od čak 8% (2003.). Ipak, zbog višestruko većih primanja u zemljama Zapada velik broj mladih ljudi odlazi u inozemstvo na rad, od čega značajan dio u Irsku, pa bi Letonci rekli da je "Dublin postao letonski grad".

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]

Najbrojnije stanovništvo Letonije čine Letonci, 59,4%. Značajnu ulogu imaju i Rusi, njih 27,6%. Od ostalih naroda ovdje žive Bjelorusi, Litavci, Ukrajinci, Poljaci i dr. Zbog prisutnosti Nijemaca tijekom povijesti, Letonci se vjerski izjašnjavaju kao protestanti (po učenju Martina Luthera), odnosno katolici.

Jezik

[uredi | uredi kod]

Letonski jezik spada u grupu baltičkih jezika i službeni je jezik u Letoniji. Ipak, postoje nesuglasice. Dio ruske nacionalne manjine se ne slaže sa učenjem letonskog u školama, tvrdeći da je za vrijeme SSSR-a, u svim njegovim članicama, ruski bio službeni jezik. Bilo kako bilo, na ulicama možete čuti narod kako govori i letonskim i ruskim jezikom. Letonski je jako zanimljiv jezik. Ima 33 glasa i abeceda mu je slična našoj. Postoje glasovi slični našima, ali se drukčije pišu, npr. glas Ķ odgovara nasem glasu Ć itd. U letonskom jeziku moze se naći i dosta tuđica iz njemačkog, španjolskog i slavenskih jezika.

Kultura

[uredi | uredi kod]

Bitan utjecaj na letonsku kulturu imali su povijesni i društveni razlozi, što je najviše osjetno na arhitekturi građevina u većim gradovima, npr. u Rigi. Katedrale i crkve građene su u njemačkom stilu.

Kod glazbe, velika se pažnja posvećuje tradicionalnoj glazbi, ali ni moderna, zabavna glazba nije zapostavljena. Grad Lijepaja, naziva se još i gradom rockera jer iz njega potječu najpoznatiji letonski rockeri svih vremena: Fomins & Kleins, Livi i dr.

Gradovi

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Turizam
Televizija
Glazba
Politika