Prijeđi na sadržaj

Kijūrō Shidehara

Izvor: Wikipedija
Ovo je japansko ime; porodično ime je Shidehara.
Kijūrō Shidehara
幣原 喜重郎
31. premijer Japana
Na položaju
9. oktobar 1945 – 22. maj 1946
MonarhShōwa
GuvernerDouglas MacArthur
PrethodiNaruhiko Higashikuni
SlijediShigeru Yoshida
Na položaju
14. novembar 1930 – 10. mart 1931
v.d.
MonarhShōwa
PrethodiOsachi Hamaguchi
SlijediOsachi Hamaguchi
Lični detalji
Rođenje(1872-09-13)13. 9. 1872.
Kadoma, Japan
Smrt10. 3. 1951. (dob: 78)
Tokyo, Japan
Politička strankanezavisni
Alma materTokijski carski univerzitet

Baron Kijūrō Shidehara (幣原 喜重郎 Shidehara Kijūrō?, 13. septembar 1872 – 10. mart 1951) bio je japanski diplomat i liberalni političar, koji je u dva navrata - 1931. te od 1945. do 1946. godine - služio kao premijer Japana, postavši jedina ličnost koja je na toj dužnosti bila prije i poslije Drugog svjetskog rata.

Kijuro Shidehara je karijeru započeo nakon diplome na Tokijskom carskom univerzitetu, gdje mu je profesor bio ugledni pravnik Hozumi Nobushige. Priključio se Ministarstvu vanjskih poslova, te je obavljao diplomatske dužnosti u Londonu, Antwerpenu i Washingtonu prije nego što je postao japanski ambasador u Nizozemskoj. Godine 1919. je imenovan za ambasadora u SAD, te se istakao prilikom Washingtonske pomorske konferencije.

Godine 1924. je imenovan za ministra vanjskih poslova u vladi Katoa Takaakija, a koji će imati i u kasnijim vladama Wakatskukija Reijira i Oscahija Hamaguchija. Istekao se kao vatreni zagovornik razoružanja i Lige naroda, te je inzistirao da Japan održi dobre odnose sa Velikom Britanijom i SAD. No, sa druge strane se od ostatka japanske političke elite isticao i blagonaklonošću prema Kini, pa čak i stao na njenu stranu u sporovima sa zapadnim državama. To je posebno došlo do izražaja kod Nankinškog incidenta 1927. godine, kada se odbio priključiti zapadnim državama u kratkotrajnoj vojnoj intervenciji protiv nacionalističkih revolucionara koji su tada preuzimali vlast nad zemljom. Njegov pacifistički kurs se, međutim, sudario sa nacionalističkom desnicom, posebno jakom u vojnim krugovima. Njima nije bio u stanju nametnuti autoritet ni kada je 1930. nakratko preuzeo premijersku dužnost nakon ranjavanja Osachija Hamaguchija. Mukdenski incident i invazija Mandžurije, koju je vojska bila izvela manje-više na svoju ruku, su natjerali Shideharu da iste godine podnese ostavku i umjesto toga sjedi u gornjem domu Parlamenta.

Shidehara je bio na margini japanske politike sve do završetka Drugog svjetskog rata. Njegovi pacifistički, a prije svega pro-američki stavovi, su pak bili najvažniji razlog zašto je uz blagoslov američkih okupacijskih vlasti imenovale za drugog poratnog premijera u jesen 1945. godine. Na tom se mjestu Shidehara istakao kao jedan od autora modernog japanskog ustava, pri čemu je posebno inzistirao na čl. 9 koji je izričito rat kao sredstvo rješavanja sporova. Shidehara je, međutim, zbog svoje ekonomske politike postao nepopularan, prije svega u ljevičarskim krugovima. Nakon prvih poratnih izbora je njegova vlada podnijela ostavku, a on mjesto prepustio Shigeruu Yoshidi. Priključio se Liberalnoj stranci i pred smrt nakratko sudjelovao u koalicijskoj vladi sa socijalistima.


Vanjske veze

[uredi | uredi kod]