Kaba
Kaba (arapski: الكعبة, "kocka" ili "utočište islama") je centralno svetilište islama. Građevina je u obliku kocke, dugačke oko 11 m, a visoke oko 17 m. Ona se danas nalazi u sredini velike džamije u Meki. Predstavlja kiblu, tj. posebnu tačku prema kojoj se muslimani okreću u vrijeme molitve. Kaba za muslimane predstavlja središte svijeta. Smatraju da je ona prvo što je Allah stvorio. Po islamskom vjerovanju, iznad zemaljske kabe nalazi se još sedam nebeskih kaba na sedam nebesa, i sve one stoje upravo ispod Allahovog prijestolja koji obilaze anđeli malaika, pa i ljudi na isti način obilaze oko ovog kamena.
U jugoistočnom dijelu građevine ugrađen je Crni kamen, i on je najsvetiji predmet u Kabi. Za njega smatraju da je "kamen temeljac", "desna ruka Božija na zemlji". Muslimani prema ovom kamenu iskazuju veliko poštovanje, ljube ga i dodiruju, naročito tokom hadždža. Muslimani se ne klanjaju kamenu, te insistiraju na tome da su molitve ovdje izgovorene upućene Allahu a ne kamenu.
Kaba ima samo jedna vrata ali je njen religijski značaj više u spoljašnjosti. Od crnog kamena se prostire 2 m dugačak zid – multzam koji se proteže do ulaznih vrata. Vjernici se na njega naslanjaju da bi dobili blagoslov. Kaba je najčešće pokrivena prekrivačem – kisvom – načinjenim od teškog crnog platna sa trakama na kojima su izvezeni stihovi iz Kur'ana. Oko Kabe se nalazi granitni pločnik koji se naziva matif. Nasuprot ugla u kome je ugrađen crni kamen, nalazi se zgrada u kojoj je sveti bunar Zemzem, dok se pred sjeveroistočnim dijelom nalazi kamen, za koji se tvrdi da predstavlja otisak stopala Ibrahima (Avrama), koga muslimani smatraju graditeljem kabe.
Uzvišeni Allah veli: "I kada smo kao utočište Ibrahimu, pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: "Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Moj Hram za one koji će ga obilaziti, klanjati i ruku ` i sedždu činiti. I oglasi ljudima hadž: Dolaziće pješke i na kamilama iznurenim i dolaziće iz dalekih mjesta' (Prijevod značenja Kur`ana, El-Hadždž: 26-27) Uzvišeni, također, veli: "'Prvi Hram sagrađen za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njima su očiti znakovi- mjesto na kom je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega, treba da bude bezbjedan. Hodočastiti Hram, Allaha radi, dužan je svako ko može do njega doći, a onaj ko neće da vjeruje- pa, zaista, Allah nije ovisan o svjetovima. (Prijevod značenja Kur`ana, Ali `Imran: 96-97)
Zatim Uzvišeni kaže: "I kada je Ibrahima njegov Gospodar s nekoliko riječi u iskušenje stavio , pa ih je on ispunio, Allah je rekao: "Učiniću te uzorom ljudima!" "I neke moje potomke!", zamoli on. "Moje obećanje ne obuhvaća nevjernike", reče On. "I učinili Smo Hram utočištem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor iza kojeg ćete namaz obavljati!"- i Ibrahimu i Ismailu smo naredili:"Hram Moj očistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali." I kad Ibrahim zamoli: "Gospodaru moj, učini ovo, mjesto sigurnim gradom, a opskrbi plodovima one njegove stanovnike koji budu u Allaha i onaj svijet vjerovali!" On reče: "Onome ko ne bude vjerovao daću da malo uživa, a zatim ga prisiliti da uđe u paklenu vatru, a grozno li je ona prebivalište!"
I dok su Ibrahim i Ismail podizali temelje Hrama, oni su molili: "Gospodaru naš, primi ovo od nas, jer Ti, zaista, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi predanim, i od naših potomaka učini narod Tebi predanim, i pokaži nam naše obrede i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im od njih Poslanika, koji će im učiniti Tvoje ajete, koji će ih Knjizi i mudrosti podučavati i očistiti ih, jer si Ti , zaista, Silni i Mudri." (Prijevod značenja Kur`ana, El-Bekare: 124-129)
