Ekbert II od Meissena

Ekbert II (Egbert; cca. 1060 – 3. jul 1090) bio je grof Brunswicka i markgrof Meissena od 1068. do smrti. Bio je najstariji sin makrgrofa Ekberta I iz porodice Brunonen.

Oca je naslijedio kao dijete nakon njegove smrti 11. januara 1068. Kasnije se oženio za Odu, kćer grofa Otta od Meissen-Orlamündea; preko braka je naslijedio njegove zemlje, uključujućii zamak Wanderslebener Gleichen.

Godine 1073. su Saksonci na čelu sa vojvodom Magnus, vojvoda SaksonijeMagnusom i Ottom od Nordheima, digli ustanak protiv rimsko-njemačkog kralja Heinricha IV. Ustanak je 1075. nakon bitke kod Langesalze ugušen, pri čemu je važne zasluge imao češki knez Vratislav II. Historijski izvori su nejasni oko toga da li je Ekbert sudjelovao u ustanku ili ne; u svakom slučaju je Vratislav preuzeo njegove zemlje u Meissenu. Ekbert je, međutim, sljedeće godine uspio otjerati Vratislava iz Meissena; car je na to reagirao osudivši ga; za kaznu mu je oduzeta grofovija u Friziji koju je preuzeo biskup Utrechta.

Za vrijeme borbe za investituru Ekbert je ispočetka podržavao protivkralja Rudolf od Rheinfeldena, ali se kasnije, poput mnogih drugih saksonskih plemića, od njega ogradio. Kada je 1083. umro Otto od Nordheima, Ekbert je postao najvažniji, ali ne i najpouzdaniji, vođa opozicije Heinrichu u Saksoniji. Godine 1085. su se kralj i on nakratko pomirili, pa je u julu Ekbert čak ugostio Heinricha. Međutim, već u septembru su obnovljena neprijateljstva. Godine 1087. je ponovno sklopljen mir.

Prema nekim izvorima, nakon što je umro drugi protivkralj Herman od Salma, biskupi Hartwig od Magdeburga i Burchard od Halberstadta su nakraktko nagovorili Ekberta da podigne novi ustanak, obećavši mu da će on sam dobiti krunu. Međutim, savez s biskupima nije dugo potrajao, između ostalog i zbog Hartwigovog prelaska na stranu Heinricha. Godine 1088. je Heinrich zamak Gleichen stavio pod opsadu; ona je potrajala četiri mjeseca prije nego što je Ekbert na Badnju večer uspio pobjeći sa svojom vojskom. Još jednom je stavljen izvan zakona, te su mu odlukom plemićke skupštine u Quedlinburgu, a potom kasnije u Ratisbonu, oduzeti Meissen i frizijski posjedi. Ekbert je bio u bijegu prije nego što je poginuo u borbi 1090.

Njegove posjede je naslijedila sestra Gertrude zajedno sa mužem Heinrichom Debelim od Frizije; njihova kćer i Ekbertova nećaka Richenza se poslije udala za Lotara od Supplinburga, kasnijeg vojvodu i cara.