Datulja (lat. Phoenix dactilyfera) je jedina vrsta roda Phoenix čiji plodovi imaju komercijalnu upotrebu. Zbog svojih jestivih plodova - datulja koji izgledom i okusom podsjećaju na voće mnogo se, često na velikim plantažama, uzgaja u bliskoistočnim zemljama i naročito u sjevernoj Africi. Jedina plantaža datulja Europi nalazi se kod španjolskog grada Elche a ova palma je također uvezena u Ameriku te se i u južnoj Kaliforniji nalaze plantaže ove vrste.

Ova palma srodna je Phoenix canariensisu i dobro trpi niske temperature ali je na našoj obali slabo raširena. Podnosi u suhoj klimi temperature do -10°C, a po nekim izvorima čak i -15C. U Hrvatskoj se u nešto značajnijim količinama nalazi u Splitu i okolici te na Hvaru. Na talijanskoj je obali ova palma jedna od najraširenijih.

Porijeklo

Smatra se da ova vrsta potječe iz sjeverne Afrike te je poznata u stotinjak formi i kultivara. Do danas se raširila u svim suptropskim predjelima, prvenstveno iz komercijalnih razloga. Također se uzgaja i u tropskim krajevima ali tamo plodovi ne sazrijevaju dobro zbog visoke vlažnosti.

Stablo joj je uže nego kod Phoenix canariensisa, svake godine stvara bočne izdanke pri osnovi debla ali i na deblu koji je usporavaju u rastu. Ti se izdanci obično skidaju zbog razmnožavanja zakorjenjivanjem pa tako palma doseže svoju punu visinu od 20–30 m. Na deblu ima izražene pravilne usjeke u obliku horizontalnih romboida. Ostaci peteljki su pri vrhu pretvoreni u bodlje koje se nalaze i na bazi samih peteljki. Krošnja joj je rjeđa sa listovima dugim 5–6 m, zelenoplave ili zelenosive boje. Lisni segmenti su poredani u obliku slova V.

Plodovi sadrže mnogo šećera i veoma su važni u prehrani lokalnog stanovništva. Ponegdje se može pročitati da je ova vrsta otpornija od Phoenix canariensisa što treba uzeti s rezervom jer se njena otpornost očituje u uvjetima vrlo suhe klime. Postoji i varijanta Phoenix atlantica koju u zadnje vrijeme izdvajaju kao posebnu vrstu jer se vjeruje da je prirodni hibrid Phoenix dactylifere i Phoenix reclinate (senegalske datulje). Ova vrsta raste na Zelenortskim otocima i na planini Atlas u Maroku te je ova druga varijanta otpornija.

Proizvodnja

Prvih deset proizvođača urmi u 2007. godini (1000 tona)
Egipat	1313,69
Iran	1000,00
Saudijska Arabija	982,54
Ujedinjeni Arapski Emirati	755,00
Pakistan	557,52
Alžir	526,92
Irak	440,00
Sudan	332,00
Kina	255,87
Libija	175,00
Ukupno u svijetu	6338,54
Izvor: UN Organizacija za hranu i poljoprivredu [1]

Nematerijalna svjetska baština

Datulja, znanja, vještine, tradicije i običaji
	Nematerijalna svjetska baština
	Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein, Egipat, Irak, Jordan, Kuvajt, Mauritanija, Maroko, Oman, Palestina, Katar, Saudijska Arabija, Sudan, Tunis, Jemen
Regija:	Azija
Godina upisa:	2022.
ID:	01902
Ugroženost:
Poveznica:	UNESCO

Datulja
	Datuljina palma, Maroko
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Magnoliophyta;
Razred:	Liliopsida;
Red:	Arecales;
Porodica:	Arecaceae;
Rod:	Phoenix;
Vrsta:	P. dactylifera;
Dvojni naziv
	Phoenix dactylifera; L.

Datulja i odgovarajuća znanja, vještine, tradicije i običaji upisani su na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Ujedinjinih Arapskih Aparata, Bahreina, Egipta, Iraka, Jordana, Kuvajta, Mauritanije, Maroka, Omana, Palestine, Katara, Saudijske Republike, Sudana, Tunisa i Jemena.^[1]

Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 17. zasjedanju koje je održano od 5. do 8. decembra 2023. god. u Rabatu, Maroko.^[2]

Vanjske veze

Ostali projekti

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak o temi: Datulja
	U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi: Datulja
	Wikivrste imaju podatke o taksonu Datulja

Izvori =

[1] UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u Iraku - ich.unesco.org, Pristupljeno, 7.12.2024(en)

[2] UNESCO – Datulja - 7.12.2024(en)

[1]