Prijeđi na sadržaj

Grašak

Izvor: Wikipedija
Grašak
Grašak
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fabales
Porodica: Fabaceae
Potporodica: Faboideae
Rod: Pisum
Vrsta: P. sativum
Dvojni naziv
Pisum sativum
L.

Grašak (lat. Pisum sativum) jednogodišnja je biljka iz porodice mahunarki, a kao povrtlarska kultura pripada zrnastim mahunarkama.

Opis biljke

[uredi | uredi kod]

Stabiljka je zeljasta, jednogodišnja, može se granati, ali i biti nerazgranata. Nema dovoljno mehaničkih elemenata pa je polegla ili se povija. Listovi su perasto složeni, s 1-3 para listića. Cvijetovi su skupljeni u grozdaste cvatove, dvopolni su i zigomorfni. Leptirastog su izgleda sa zvonastom čašicom koja ima jajasto lancetaste zupce (gornji su kraći od donjih). Krunicu čine zastavica, krilce i čunić. Zastavica je crvenkasta, ljubičasta ili bijela, široka je i obrnuto srcasta. Krila su tamnocrvena ili bijela, a čunić ružičasr ili je blijedozelen. Od deset prašnika, devet ih je sraslo, a jedan je slobodan. Plodnik je skoro sjedeći i sadrži više sjemenih zametaka. Plod je mahuna, uglavnom prava i na krajevima zašiljena, 4-11 cm dugačka.

Povijest

[uredi | uredi kod]

Čovjek za hranu nije koristio divlji samonikli grašak, iako se najstarija nalazišta graška javljaju u neolitu. Grašak je pronađen u starogrčkim grobovima 6000 godina pr. Kr., a u južnoj Rusiji u 5000 godina starim arheološkim slojevima. U Europu je grašak stigao početkom srednjeg vijeka s Istoka u vrijeme velikih seoba naroda. Europljani su u 17. stoljeću rado pripremali jela od graška.

Uzgoj

[uredi | uredi kod]

Grašak se danas uzgaja u cijelom svijetu, a najviše u Rusiji, Kini, Indiji i SAD-u, što upućuje da grašak dobro uspijeva u krajevima s prohladnom i vlažnom klimom. To je biljka koja je jako ekonomična budući da daje relativno visoke prinose, a plodovi se mogu jednostavno konzervirati i tako koristiti tokom cijele godine.

Energetska vrijednost

[uredi | uredi kod]

S obzirom da spada u mahunarke, grašak je povrće s bogatom hranljivom vrijednošću. U 100 grama ima 81 kcal/339 kЈ. Bogat je izvor ugljikohidrata (14,46%) i vlakana u obliku galaktana, fruktoze i dr. Visok sadržaj proteina (5,42%) ima zahvaljujući čvorićima u korijenu u kojima se nalaze bakterije (Bacterium radicicola) koje vežu dušik iz zraka i pretvaraju ga u vrijedne aminokiseline, a tako i u proteine. Uz proteine i ugljikohidrate, treba spomenuti i masti i lecitin, koji su prilično važni za živčani sustav.

Za vrijeme klijanja graška, nastaju vitamini C i E. Plod je odličan izvor vitamina C (50% preporučenog dnevnog unosa), ali ga u osušenim plodovima ima samo u tragovima. Vitamin E sadrži u maloj količini, ali je postojan tokom kuhanja. Vitamina A ima u tragovima. Grašak je i odličan izvor tiamina (vitamin B1) u suhim plodovima, a dobar izvor riboflavina (vitamin B2), i niacina koji ima ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, proteina i masti.

Galerija

[uredi | uredi kod]