Kijaksar

Kijaksar (vladao od 625. do 585. pne.^[1]) je bio vladar iz iranske dinastije Medijaca, te najuspješniji vladar Medijske Monarhije^[2][3].

Značenje imena „Kijaksar“ i danas predstavlja nepoznanicu^[4], no poznato je kako se radi o grčkoj izvedenici (Kyaxárēs) perzijske riječi Uvakhšatara^[5]. Na akadskom jeziku spominje se kao Umakištar, na elamskom kao Ma-ak-iš-tar-ra, a na frigijskom Ksuwaksaros^[4].

Kijaksar je bio unuk Dejoka^[5] (osnivača Medijske Monarhije), odnosno sin Fraorta^[6] kojeg je naslijedio nakon njegove smrti 625. pne. Historičar Beros tvrdi kako se Kijaksar oženio kćeri Babilonijskog vladara Nabopolasara, no ne zna se je li to bila njegova prva ili jedina žena. Njegov sin i prijestolonasljednik bio je Astijag, inače posljednji medijski vladar. S obzirom na kontradiktorne kronološke podatke historičara Ktezija i Berosa, ne može se sa sigurnošću utvrditi je li princeza Amitis bila Kijaksarova kćer, ili pak unuka (Astijagova kćer)^[5]. Babilonijski historičar Beros spominje kako je nakon pada Novoasirske Monarhije 614. pne. sklopljen diplomatski brak između medijske princeze Amitis i babilonskog vladara Nabukodonosora II. (630. - 561. pne.), čime se želio učvrstiti medijsko-babilonski savez. Također, u doba Kijaksarove vladavine sklopljen je i diplomatski brak između njegovog sina Astijaga i Arijene, sestre lidijskog vladara Kreza.

Većina historijskih izvora o životu Kijaksara temelji se na djelima grčkog historičara Herodota. Drugi antički historičari koji su spominjali Kijaksara su Ktezije i Beros, no njihove informacije smatraju se manje pouzdanima posebice zbog neusklađene kronologije. Ostali historijski dokumenti uključuju kronike babilonskih vladara Nabopolasara^[7][8][9] i Nabukodonosora II.^[10], te biblijsku Knjigu o Nahumu koja detaljno opisuje pad Ninive^[4][11].

Kijaksar je započeo svoju vladavinu pod nepovoljnim uvjetima. Njegov otac Fraort poginuo je u pohodima protiv Novoasirske Monarhije^[12], pri čemu je medijska vojska doživjela je velike gubitke. Kijaksar je nakon očeve smrti okupio sve raspoložive vojne snage, te krenuo u odlučan osvetnički pohod protiv Asiraca^[6]. Zapamćen je kao vojskovođa iznimnih sposobnosti; bio je prvi vladar u historiji koji je vojsku podijelio na posebne jedinice pješaka-kopljanika, strijelaca i konjanika^[6], budući kako su pomiješani rodovi vojske prethodno dovodili do meteža na bojištu. Medijci predvođeni Kijaksarom pobijedili su Asirce u bitci, a potom su postavili opsadu oko asirske metropole Ninive^[6].

Ipak, dok je medijska vojska bila u Asiriji, golema vojska Skita predvođena Madijem napala je Medijsku Monarhiju i porazila Kijaksara koji im se pokušao suprostaviti^[6][13]. Grčki historičar Herodot tvrdi kako su Skiti tada ovladali većim dijelom (njemu poznate) Azije, a napredovanje prema Egiptu spriječio je faraon Psamtik I. koji im je poklonio pregršt darova^[14]. Nakon 28 godina^[15] skitske dominacije nad Medijskom Monarhijom koju su obilježili brutalnost i visoki porezi^[15], Kijaksar je podigao ustanak i porazio Skite. Herodot navodi kako je Kijaksar namamio skitske vođe na banket, napio ih a potom pogubio^[15]. Preživjeli su pobjegli u maloazijsku Lidiju^[16], što je dovelo do medijsko-lidijskih političkih tenzija.

Godine 614. pne. Kijaksar je pokušao ostvariti naum svog oca i konačno ukloniti asirsku opasnost sa zapada^[17]. Medijska Monarhija sklopila je savez sa babilonskim vladarom Nabopolasarom te su zajedničkim snagama napali Novoasirsko Carstvo na dva fronta. Već krajem godine Medijci su prisvojili asirsku provinciju Arrapkhe (područje oko današnjeg grada Kirkuka)^[4], a potom i Tarbis koji se nalazio uz rijeku Tigris sjeverno od Ninive. Iste godine palo je i asirsko religijsko središte Asur^[17] što je Medijcima donijelo golema bogatstva i time ojačalo njihovu monarhiju. U međuvremenu su na jugu napredovali i Babilonci, koji nisu stigli sudjelovati u bitci za Asur a time ni u podijeli plijena. Ipak, diplomatske veze Medije i Babilonije ojačane su Kijaksarovom ženidbom Nabopolasarove kćeri (prema Berosu)^[4].

Medijci i Babilonci ponovo su udružili snage 612. pne. kada su krenuli u napad na asirski glavni grad Ninivu^[17], čiji je pad detaljno opisan u biblijskoj Knjizi o Nahumu. Ostaci asirske vojske predvođeni njihovim posljednjim vladarom Ašur-ubalitom II. uspjeli su se probiti kroz linije opsade i pobjeći u Harran^[4] gdje su poraženi 609. pne. Ova medijsko-babilonska pobjeda označila je konačan pad Novoasirske Monarhije, odnosno njegovu podijelu između dva osvajača^[18]. Nedugo nakon ratova protiv Asiraca Medijska Monarhija pripojila je i kraljevstvo Urartu na sjeveru, a granica između Medijske i Babilonske Monarhije određena je južno od Asura i Harrana^[4].

Krajem 7. vijeka pne. u Maloj Aziji raste utjecaj Lidije, koju su povoljan geostrateški položaj i trgovina pretvorili u jednu od najbogatijih država tog doba. Prema Herodotu, Kijaksar je pokrenuo rat protiv Lidije zato što je ta zemlja prihvatila skitske bjegunce koji su prevarili Medijce na način da su na jednom banketu umjesto lovine poslužili medijskog dječaka^[16]. Lidijski vladar Alijat II. odbio je izručiti bjegunce Kijaksaru^[19], što je dovelo do petogodišnjeg rata^[19].

Antički izvori govore kako se na dan odlučujuće bitke kod Halisa dogodila pomrčina Sunca^[19] što su i lidijske i medijske snage protumačile kao znak nadnaravne sile koja ih želi primiriti. Budući kako se datumi pomrčine astronomski mogu odrediti, bitka kod Halisa predstavlja jedan od najstarijih precizno određenih historijskih događaja (28. 5. 585. pne.). Mir je sklopljen uz posredništvo Babilonaca i Cilicijanaca^[19], a sklopljen je i diplomatski brak između Kijaksarovog sina Astijaga i Alijatove kćeri Arijene čime je ojačan njihov savez^[19]. Granica između dvije moćne države određena je rijekom Halis (Kizil)^[4]. Iste godine Kijaksar umire^[17], a na prijestolje dolazi njegov sin Astijag.

• 625. pne. - Kijaksar stupa na prijestolje Medijske Monarhije.
• 614. pne. - Medijski pohod protiv Novoasirske Monarhije; pad Asura.
• 612. pne. - Kijaksar i njegov babilonski saveznik Nabopolasar osvajaju Ninivu što je označilo kraj Novoasirske Monarhije.
• 609. pne. - Zadnji asirski vladar Ašur-ubalit II. pogiba pri opsadi Harrana.
• 610-e pne. - Medijska Monarhija pripaja kraljevstvo Urartu u Armeniji.
• 610-e pne. - rođenje Astijaga, Kijaksarovog sina.
• 585. pne. - nakon bitke pomrčine sklopljen medijsko-lidijski mirovni sporazum.
• 585. pne. - smrt Kijaksara.

• Medijska Monarhija
• Astijag

• Kijaksar (enciklopedija Iranica, I. M. Diakonoff)^{[mrtav link]}
• Kijaksar (Livius.org, Jona Lendering) Arhivirano 2013-09-13 na Wayback Machine-u
• Kijaksar (Cyaxares), AncientLibrary.com Arhivirano 2012-10-19 na Wayback Machine-u
• Kijaksar (Encarta enciklopedija) Arhivirano 2009-08-21 na Wayback Machine-u
• Kijaksar (enciklopedija Britannica)