Ljudevit Vukotinović
| Ljudevit Vukotinović | |
|---|---|
 Ljudevit Vukotinović | |
| Rođenje | 13. siječnja 1813. |
| Smrt | 17. ožujka 1893. |
| Zanimanje | književnik i političar |
| Nacionalnost | Hrvat |
Ljudevit Farkaš Vukotinović (pravo ime Ljudevit Farkaš; Zagreb, 13. siječnja 1813. – Zagreb, 17. ožujka 1893.), hrvatski književnik, političar, državni činovnik, znanstvenik i gospodarstvenik.[1] Veliki župan križevački od 1861. do 1867.
Rođen je u Mletačkoj ulici br. 10 u Zagrebu. Jedan je od hrvatskih preporoditelja. Okušao se kao pjesnik, novelist i dramatičar, a bavio se i botanikom i mineralogijom. Zajedno s Josipom Kalasancijem Schlosserom objavljuje 1869. godine grandiozno djelo Flora Croatica, svojevrsni kompendij biljnih vrsta u Hrvatskoj. Zalagao se za otkup i objavljivanje radova Stjepana Schulzera Miggenburškog, tada najboljeg hrvatskog mikologa.
Također, bio je istaknuti istraživač na području prirodoslovlja. Pisao je o geološkim odnosima u Lici, Samoboru, Zagrebu i Moslavačkoj gori. Autor je prve hrvatske geološke karte. Bio je jasno oprijedjeljeni evolucionist.
Dana 1. siječnja 1867. izabran je među prvima za pravog člana JAZU.
O njegovim životnim postulatima govori misao koju je zabilježio u svojim memoarskim zapisima Mađaronstvo u Hrvatskoj:
Čim bude Hrvatska više učila i radila, tim će više znati, više valjati, i tim će si također prokrčiti put sigurniji za bolju budućnost svoju.
– Ljudevit Vukotinović[1]
- Golub: igrokaz vu chetireh zpeljavanjih, Zagreb, 1832.
- Pervi i zadnji kip: turobna igra v jednom zpelaju, Požun (Bratislava), 1833.
- Pěsme i pripovědka, Zagreb, 1840.
- Ruže i tarnje: pěsme, Zagreb, 1841.
- Pěsme domorodne (Pěsmarica), Sbirka 1, Zagreb, 1842.
