Trakošćan

Ovo je glavno značenje pojma Trakošćan. Za naselje u općini Bednja, v. Trakošćan (Bednja).

Trakošćan je srednjovjekovni zamak u Hrvatskoj. Nalazi se u Hrvatskom zagorju, 23 km sjeveroistočno od Krapine, 40 km jugozapadno od Varaždina, na nadmorskoj visini 250 m. Najbliža mjesta su Macelj i Strahinčica. Trakošćan godišnje posjećuje oko 40.000 turista.

Zamak je podignut u 13. stoljeću kao manji burg u sustavu utvrda Zagorske kneževine. U osnovi Trakošćana prepoznatljive su značajke jednostavnih romaničkih burgova 12.-13. st. Od mnogobrojnih se feudalnih gospodara ističu Celjski grofovi, Jan Vitovec, Korvini, a nakon raspada Zagorske kneževine kao posebno vlastelinstvo uživaju ga Gyulayi, a od 1568. Draškovići.

Više je puta proširivan i dograđivan. Znatnije dograđen 1592., kada Draškovići podižu topničke kule s krovištem (ploča s grbom i natpisom Ivana II. Petra Draškovića iz 1592. na zapadnoj kuli). U to se doba dograđuje kat, povisuje središnja kula i oblikuje dvorište s arkadama. Ponovno se dograđuje tijekom 18. st., kada kule dobivaju kruništa, glavna kula dobiva razvedenu lanternu, a oko tvrđave gradi se cinktura obrambenih objekata, zidova i kula.

Zapušteni zamak obnavlja 1850.-1860. podmaršal Juraj Drašković u vlastitu rezidenciju. Obnova je, u duhu romantizma, izvedena u neogotičkom stilu uz istodobnu obnovu čitava okoliša, gdje je uređen park-šuma s rijetkim drvećem, umjetnim jezerom i vrtnim objektima. Istaknuti su elementi obnovljena Trakošćana: ulazna kula s pokretnim mostom i grbom Drašković-Malatinski iz 18. st., viteška dvorana s cjelovitim viteškim oklopima iz 16. st. i zastavama Draškovićeva banderija iz 18. st., zbirka oružja s teškim bradaticama (Hackenbüchse), puškama i pištoljima na kolo te turskim oružjem, zbirka portreta Draškovića i njihovih rođaka (Nikola Zrinski) iz 16.-19. st., opus slikarice Julijane Erdödy-Drašković iz druge polovice 19. st., ciklus Četiri kontinenta M. Stroya, klavir C. Graffa, očuvana dvorska kuhinja, knjižnica. U parku je kapela sv. Ivana (»Januš«) iz 1752. s kasnobaroknim namještajem.

Novije generacije obitelji Drašković povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. godine kada se iseljavaju u Austriju. Ubrzo zatim Trakošćan je nacionaliziran.

Od 1953. u Trakošćanu je stalna muzejska postava, koja osim vjerne rekonstrukcije ambijenata iz razdoblja obnove sadrži vrijedne primjerke baroknoga namještaja i sitnih predmeta. Trakošćan je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Područje uz dvorac, kao i okolno šumovito područje oko Trakošćanskog jezera, proglašeno je 1955. god. zaštićenim područjem, kategorija park-šuma, površine 4,87 km2.^[1][2][3]

Parkovni prostor oko dvorca Trakošćan tipičan je primjer romantičarskog pejzaža iz sredine 19. stoljeća, koji se do danas očuvao u gotovo neizmjenjenom obliku. Pejzaž se dijelom razvio iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnog graba, od koje su do danas ostali sačuvani pojedinačni primjerci starih hrastova. Posađene su i različite egzotične vrste drveća, koje kroz godišnja doba mijenjaju kolorističku sliku. Umjetno jezero je površine oko 23 ha.

• Popis muzeja u Hrvatskoj
• Trakošćansko jezero

• Trakošćan
• Informacije o Trakošćanu Arhivirano 2007-10-12 na Wayback Machine-u
• Dvor Trakošćan, Hrvatska tehnička enciklopedija

Trakošćan na Wikimedijinoj ostavi