Izvorni kod stranice Miroslav Krleža

Nemate dopuštenje da uređujete ovu stranicu iz sljedećeg razloga:

Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis.

The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.

Start of block: 2. jula 2024. u 09:48
Expiry of block: 2. jula 2025. u 09:48

Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20.

Uključite sve gornje pojedinosti u sve upite koje postavite. Ako smatrate da ste greškom blokirani, dodatne informacije i uputstva možete pronaći na stranici o globalnoj smjernici "Zabranjeni otvoreni proksiji".

U suprotnom, zahtjev za blokadu postavite na Meta-Wikiju.

Možete vidjeti i kopirati izvorni kod ove stranice.

{{Infokutija pisac
| ime = Miroslav Krleža
| slika = Miroslav Krleža.jpg
| opis     = Portret Miroslava Krleže
| bgcolour    = 
| datum_rođenja = {{Birth date|1893|7|7|df=y}}
| mjesto_rođenja = {{nowrap|{{flagicon|HRV}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]]<br /><small>(tada {{flagicon|Austro-Ugarska}} [[Austro-Ugarska|Austro Ugarska]])</small>}}
| datum_smrti = {{nowrap|{{death date and age|1981|12|29|1893|7|7|df=y}}}}
| mjesto_smrti = {{flagicon|HRV}} [[Zagreb]], [[Hrvatska]]<br /><small>(tada {{flagicon|SFRJ}} [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]])</small>
| zanimanje = pisac, enciklopedist
| žanr =
| supružnik = [[Bela Krleža]]
| pokret = [[avangarda]], [[modernizam]]
| znamenita_djela = ''[[Povratak Filipa Latinovicza]]''<br />''[[Banket u Blitvi]]''<br />''[[Balade Petrice Kerempuha]]''<br />''[[Gospoda Glembajevi]]''<br />''[[Zastave (Krleža)|Zastave]]''
| uticaj_od =
| uticaj_na =
| footnotes =
}}
'''Miroslav Krleža''' ([[Zagreb]], [[7. 7.|7. juli]] [[1893]]. – Zagreb, [[29. 12.|29. decembar]] [[1981]].) je bio [[književnost|književnik]] i enciklopedista, po mnogima najveći jugoslavenski i [[Hrvati|hrvatski]] pisac [[20. vijek]]a.

== Biografija ==
Rođen u Zagrebu u građanskoj obitelji niže-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krleža pohađa vojnu kadetsku školu u [[Pečuh]]u.

Još od djetinjstva 1902-1903 je bio prijatelj sa [[Đuro Cvijić|Đurom Cvijićem]].<ref name="Krležijana"/> Krleža od školskih dana pripada omladinskom revolucionarnom pokretu, kao jedan od intelektualnih vođa hrvatske ljevice.<ref name="Krležijana">[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1397 Đuro Cvijić] (enciklopedija Krležijana)</ref> Pripadao je krugu lijevih intelektualaca, kao Đuro Cvijić, [[August Cesarec]], [[Kamilo Horvatin]], [[Sima Miljuš]].

=== Prvi svjetski rat ===

Neposredno uoči [[prvi svjetski rat|1. svjetskoga rata]], u doba Balkanskih ratova, Krleža pod utjecajem jugoslavenske ideologije bježi u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u peštanskoj Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac u srpskoj vojsci. Osumnjičen je kao špijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraća se u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]] i u Zemunu biva uhićen na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je kao domobran i poslan na bojišnicu u istočnoj Europi (Galicija) gdje doživljuje Brusilovljevu ofanzivu. Na bojištu je kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama i toplicama zbog slaboga zdravstvenoga stanja, a i objavljuje prve književne i novinske tekstove.

=== Period Kraljevine ===

Po stvaranju [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine SHS]] Krleža se, fasciniran [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinom]] i sovjetskom revolucijom, angažira u [[komunizam|komunističkom]] pokretu novonastale države i razvija snažnu spisateljsku djelatnost: u to je doba, gotovo do [[Stjepan Radić|Radićeva]] ubojstva, pisao [[Srpski jezik|srpskom]] ekavicom, kao i niz drugih hrvatskih pisaca ([[Antun Branko Šimić|Šimić]], [[Tin Ujević|Ujević]], [[August Cesarec|Cesarec]], [[Vjekoslav Majer|Majer]], [[Dobriša Cesarić|Cesarić]], [[Ulderiko Donadini|Donadini]], [[Ivo Andrić|Andrić]]..). Već je potkraj [[1920-e|dvadesetih godina]] prošlog stoljeća dominantan lik u književnom životu [[Kraljevina Jugoslavija|jugoslavenske]] države, a neka od najsnažnijih ostvarenja na svim poljima ([[poezija]], [[roman]], [[drama]], [[esej]], memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) objavljuje u [[1930-e|tridesetima]], u vrijeme jačanja desnih i lijevih totalitarizama.

[[Datoteka:Đuro Cvijić.jpg|minijatura|185px|[[Đuro Cvijić]], jedan od najboljih Krležinih prijatelja iz detinjstva, ubijen u Staljinovim čistkama.]]

Krleža postaje izrazito kritičan prema Staljinu u vreme [[Velika čistka|velike čistke]], kada je [[Josif Staljin|Staljin]] iskorijenio većinu stare boljševičke garde, i [[KPJ tokom Velike čistke|pobio jugoslovenske komuniste]], Krležine prijatelje koji su potražili utočište u komunističkoj obećanoj zemlji. [[Rodoljub Čolaković]] je zapisao Krležine stavove o [[Moskovski procesi|staljinskim procesima]] 1936. godine, prilikom razgovora u Krležinom stanu:

{{izdvojeni citat|Još ljetos, kad smo razgovarali o procesu u Moskvi, Krleža je oštro osuđivao Staljinovu politiku. Pogotovu je bio oštar te večeri govoreći o nečovječnosti i političkoj štetnosti pogubljenja istaknutih ljudi Boljševičke partije i bliskih Lenjinovih suradnika. Upitao me: ’Ajde reci bi li Lenjin tako postupao sa onima koji ise s njim ne slažu, jer valjda ne vjeruješ da ima zrna istine u onome što je Višinski lajao na procesu. Zašto ih Staljin nije prognao u Sibir i učinio ih neškodljivim, nego im skida glave za izmišljene krivice?’<ref>Petar Požar, ''Jugosloveni žrtve staljinskih čistki'' (str. 19), Beograd, 1989.</ref>|[[Rodoljub Čolaković]]}}

Zgađen nad svim opcijama koje su bile na političko-ideološkom meniju – od liberalno-imperijalnih sila, preko [[nacionalsocijalizam|nacističkog]] i [[Fašizam|fašističkog]] [[totalitarizam|totalitarizma]] kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do Staljinove diktature (početni entuzijazam o planiranom društvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa stvarnošću realsocijalizma), Krleža je [[Drugi svjetski rat|2. svjetski rat]] dočekao praktički usamljen i posvađen s prijašnjim sudruzima iz [[KPJ]].

Krleža je nosio bradu, koju je obrijao u rano proleće 1938.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/vreme/1938/04/20?pageIndex=00007 "Vreme", 20. apr. 1938, str. 7]. digitalna.nb.rs</ref>

1939. je pokrenuo časopis ''[[Pečat (časopis)|Pečat]]'' koji je kratko trajao (1939–1940) ali će znatno utjecati na razvoj poratne književnosti tako u Hrvatskoj kako i općenito na južnoslavenskom prostoru.

=== Život u NDH ===

Ubrzo nakon proglašenja NDH Miroslav Krleža biva od gestapa uhapšen, ispitivan i zlostavljan dok će u samom zatvoru biti vređan od uhapšenih komunista koji ga optužuju da je trockist.<ref name="adu.unizg.hr">[http://www.adu.unizg.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=966:bela-i-miroslav-krlea-u-ndh-lojalna-angairanosti-i-vedri-repertoar-kao-cijena-ivota&catid=70:clanci&Itemid=54 Bela i Miroslav Krleža u NDH – lojalna angažiranosti i vedri repertoar kao cijena života]</ref>. Na kraju zahvaljujući utjecajnim prijateljima Krleža neće biti pogubljen nego pušten tako da će po riječima Stanka Lasića on postati trajni NDH talac.<ref name="adu.unizg.hr"/>. Tokom prvog mjeseca NDH biva uhapšena i Krležina žena Bela koja će također biti puštena iz zatvora. Tokom sledeće 4 godine on živi povučeno u strahu za svoj život pod direktnom zaštitom ustaškog ministra Đure Vranešića dok njegova žena postaje jedna od najvećih tadašnjih kazališnih zvijezda. Od početka 1942 godine pa sve do kraja postojanja NDH dijela Miroslave Krleže su zabranjena, a do jedinog njegovog spominjanja u medijima dolazi krajem godine kada se on našao na popisu izbranih hrvatskih pisaca čija dijela će fašistička Italija prevesti na svoj jezik <ref name="adu.unizg.hr"/>.

Prema memoarskim izvorima, [[partizani]] su željeli Krležu za potpredsjednika [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|AVNOJ]]-e.<ref name="Čepo">Čepo, Zlatko. ''<u>Zvane Črnja: '''Sukobi oko Krleže''' (1983.)</u>'' (ocjene i prikazi) // [[Časopis za suvremenu povijest|ČSP]], Vol. 16, br. 1 (1984.), str. 123. – [http://books.google.hr/books?id=XJZpAAAAMAAJ&q=brigadu 126.,] {{ISSN|0590-9597}} {{izdvojeni citat|Zbog neprijateljske ofenzive Špoljarić nije otišao u Zagreb, već u 13. primorsko-goransku brigadu i nije obavio taj zadatak. Ne vjerujemo kako je to bila jedina Titova inicijativa da se na oslobođeni teritorij dovede Miroslav Krleža, kojemu je bilo namijenjeno mjesto potpredsjednika AVNOJ-e. (možda bi o tome mogao više reći Ivan Krajačić Stevo.)|Čepo, 1984., 126.}}</ref>

Nakon kapitulacije Italije Krleža biva priveden na sastanak s Pavelićem koji mu nudi razne najviše kulturne funkcije u državi što sve će on odbiti <ref name="adu.unizg.hr"/> i vratiti se u svoj de facto pritvor. Nakon propasti NDH i obnove Jugoslavije zahvaljujući svom utjecaju Krležinoj ženi Beli neće biti suđeno na "sudu časti", ali on neće biti u stanju spasiti Đuru Vranječića koji je bio istovremeno NDH ministar i agent gestapa.<ref name="Ruganje ljudskoj gluposti">{{Cite web |title=Ruganje ljudskoj gluposti |url=http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/28910-Ruganje-ljudskoj-gluposti.html |access-date=2014-03-01 |archivedate=2014-01-11 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20140111022347/http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/28910-Ruganje-ljudskoj-gluposti.html |deadurl=yes }}</ref>

=== Period SFRJ ===

Te 1945. godine u komunizam razočarani Krleža odmah ima prvi poratni susret s Titom koji mu kaže:"S tobom polemika neće biti, a partijski staž ti se priznaje od početka". U tadašnjoj Jugoslaviji samo su ministri vanjskih poslova, policije i vojske i Krleža mogli doći Titu bez ikakve najave ili razloga kada god požele. Sve u svemu on je imao zamerke na novi jugoslovenski sistem, ali ga je bez obzira na to aktivno i iskreno podržavao.<ref name="Ruganje ljudskoj gluposti"/> Već 1946. godine Krleža je jedan od obnovitelja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti čiji postaje podpredsednik, ali njegova dela se ne objavljuju zbog protivljenja dela partije na čelu s Đilasom.

[[Datoteka:Ivo-Andrić-i-Miroslav-Krleža.jpg|thumb|right|Odnos [[Ivo Andrić|Ive Andrića]] i Miroslava Krleže bio je izrazito turbulentan, što se pogoršalo nakon što je Andriću uručena Nobelova nagrada. Iako su javno iskazivali poštovanje, Krleža se nerijetko kritički osvrtao na Andrića i njegov rad.]]

Sve se menja ubrzo nakon rezolucije [[informbiro]]a kada zbog svojih predratnih književnih svesci njegov ugled u komunističkoj partiji naglo raste. U klimi liberalizacije on pokreće [[1950]]. Jugoslavenski leksikografski zavod, današnji [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža]], čiji postaje predsednika, već 1952. godine nakon ljubljanskog referata kojim žestoko osuđuje književni smjer socijalističkog realizma on postaje nedodirljiva književna veličina. Ono što je u jugoslovenskoj politici bio Tito to je u književnosti od tada Krleža <ref name="Ruganje ljudskoj gluposti"/>. Godine [[1967]]. potpisuje "[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika]]" (vidi [[Hrvatski jezik]]), što je dovelo do njegove ostavke u Centralnom komitetu [[Savez komunista Hrvatske|SKH]] nakon hajke na "nacionalizam" izražen, navodno, u tom dokumentu. U doba [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskoga proljeća]] simpatizirao je zahtjeve proljećara, no povukao se kad je postalo očito da je Tito odlučio slomiti hrvatski nacionalni pokret (jedina Krležina uspješna intervencija smanjivanje zatvorske kazne [[Franjo Tuđman|Tuđmanu]]). Do kraja života djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi narušenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krležina života iscrpno prikazano u nekonvencionalnim višesveščanim [[monografija]]ma njegova [[Johann Peter Eckermann|Eckermanna]], Enesa Čengića.

== Djela ==
[[Datoteka:Miroslav Krleža (Zagreb).jpg|minijatura|Spomenik Miroslavu Krleži u Zagrebu]]
=== Poezija i proza ===
* “Pjesme” I i II, (1918.)
* “Pjesme” III, (1919.)
* “Hrvatski bog Mars” (1922.; potpuna i konačna varijanta 1933.)
* “Pjesme u tmini” (1937.)
* “Novele” (1924.)
* “Hiljadu i jedna smrt” (1932.)
* “[[Povratak Filipa Latinovicza]]” (1932.)
* “Novele” (1937.)
* “Balade Petrice Kerempuha” (1936.)
* “Na rubu pameti” (1938.)
* “[[Banket u Blitvi]]” (1938.), (1939.), (1962.)
* “[[Zastave (roman)|Zastave]]” (1969.)

=== Drame ===
* “[[Kraljevo (drama)|Kraljevo]]” (1915.)
* “Kristofor Kolumbo” (1917.)
* “Michelangelo Buonarroti” (1918.)
* “U logoru” (1920.)
* "Adam i Eva" (1922.)
* "Galicija" (1922.)
* "Golgota" (1922.)
* “Vučjak” (1924.)
* "[[Gospoda Glembajevi]]" (1929.)
* "[[U agoniji]]", (1928.)
* “Leda”, (1930.)
* “[[Aretej (drama)|Aretej]]”, (1959.)
* "Deset krvavih godina", (1937.)

== Analiza djela ==
Krleža je ostvario golem opus (po različitim brojanjima, njegova sabrana djela obuhvaćaju između 50 i 80 svezaka) koji pokriva kako središnje književnoumjetničke žanrove, tako i atipične ili marginalne zapise (enciklopedijske natuknice, prepiska o raznim temama, putopisi, ....). Rani utjecaji obuhvaćaju skandinavske dramatike kao [[Henrik Ibsen|Ibsena]] i [[August Strindberg|Strindberga]] i filozofa [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]], kojima su se kasnije pridružili prozni i pjesnički uradci [[Karl Kraus|Krausa]], [[Rainer Maria Rilke|Rilkea]] i romaneskno djelo [[Marcel Proust|Prousta]]. Iako je često iskazivao averziju i prijezir prema [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskom]], u grozničavim dijalozima Krležinih romana i drama vidljiv je trag [[Rusi|ruskoga]] pisca, kao i [[impresionizam|impresionizma]] i [[ekspresionizam|ekspresionizma]] koji su dominirali [[nemački jezik|njemačkim]] govornim područjem prva dva desetljeća 20. stoljeća.

Iako je pokrenuto čak nekoliko edicija, još ne postoji niti jedna koja bi obuhvaćala cijeli Krležin opus. Dodatno takav eventualni pokušaj otežava i činjenica da je sam autor neprekidno intervenirao u svoja već objavljena djela.

=== Poezija ===
Krležin je pjesnički opus bjelodan izuzetak od vlastite izreke: "Tko je propao na svim životnim poljima, preostaje mu još bavljenje poezijom i [[Politika|politikom]]". Istina, počeo je glagoljivim, [[Walt Whitman|whitmanovskim]] i verhaerenovskim panteističko-egzaltiranim "simfonijama" ("Pan", [[1917]]., "Tri simfonije", 1917.), nabujaloga verbalnoga vatrometa koji je trebao ostaviti dojam ekstatične životne radosti u kojoj se pojedinac gubi u, za njega oslobađajućim, ritmovima kozmosa. No, rezulatat je bio daleko od očekivanoga (kao što su ustanovili i drugi vitalistički panteisti koji su u to doba harali literarnom Europom): razlomljena sintaksa, mnoštvo bizarnih asocijacija i šepava ritmika naveli su srpskog pjesnika i kritika [[Simo Pandurović|Simu Pandurovića]] na ironičan komentar o jednom Krležinom stihu u kojem ovaj, u karakteristično groteskno-hiperboličnoj maniri najavljuje razaranje vlastitoga mozga: "Ne sumnjamo da će g. Krleža uspeti u svojim namerama!"

Nakon te faze uslijedila su zrelija ostvarenja, objavljena u četvorim zbirkama [[1918]]., 1918., te u lirskim djelima početka 30.-ih. Za te se ostvaraje može konstatirati da pokazuju utjecaj srednjoeuropske proturatne lirike i ekspresionističke poetike. Dominantni senzibilitet je paradoksalna mješavina otupjele otuđenosti i sućuti; najbolje pjesme su nabijene pregnantnim slikama društvene bijede i u njima teku asocijativne struje koje vrtlože više disparatnih mislenih i osjećajnih uzlova u uvirno središte pjesničke slike. Opći je dojam toga dijela Krležina pjesničkog djela zrelost u kojoj je hipernadraženi senzibilitet mladca s kompleksom nacionalnoliterarnoga profeta iz rane faze pretočen u snažni i dojmljivi lirski korpus modernističkog uklona – korpus u kojemu su asimilirani i integrirani utjecaji raznih "izama" – poglavito francuske i njemačke provenijencije ([[dadaizam]], [[nadrealizam]], formalizam, ekspresionizam,..).

No, nedvojbeno najveći Krležin poetski ostvaraj vizionarni je pjesnički kompendij "Balade Petrice Kerempuha", [[1936]]. Za taj se rad autor dobro pripremao: glavnom mu lektirom bijaše [[Ivan Belostenec|Belostenčev]] monumentalni "Gazofilacij", kao i niz hrvatskih spisatelja koji su pisali na [[Kajkavsko narječje|kajkavštini]], uključujući Vramca, Pergošića, Habdelića i Brezovačkog. Krleža je u "Baladama" stvorio vlastiti jezik, jezik kojim se nikad i nigdje nije govorilo ni pisalo; savršeni hibridni instrument temeljno [[kajkavsko narječje|kajkavskoga]] idioma u koji su utkani, virtuozno i funkcionalno, [[latinski jezik|latinski]], [[mađarski jezik|madžarski]], [[nemački jezik|njemački]], hrvatski [[štokavski]], [[italijanski jezik|talijanski]] i ini leksemi i stilemi. Sva se kompozicija ne može okarakterizirati ni kao spjev, ni pjesnička drama, ni bilo na koji konvencionalan način. U tom djelu dominira, najvećim brojem pjesama, glas i vizura hrvatskoga plebejskoga "proroka" [[Petrica Kerempuh|Petrice Kerempuha]], u autorovoj svijesti utjelovljenja socijalno i nacionalno gaženoga pučkoga hrvatstva; tematika je raznovrsna, no prevladavaju slike krvi, mučenja, razaranja..., kao i motivi izdaje, prodaje, veleizdaje, odnarođenja.., dok je summa djela "Planetarijom", odulja pjesma u kojoj su sažeti svi glavni hrvatski mitovi i likovi posljednjih 500 godina, od bitaka s [[Turci]]ma do [[Ante Starčević|Starčevića]] i [[Fran Supilo|Supila]], od [[Juraj Križanić|Križanića]] i [[Ivan Gundulić|Gundulića]] do [[Josip Juraj Štrosmajer|Strossmayera]]. Pri pozornijem čitanju vidljiva je izočnost suvremenijih pojava (npr. [[Stjepan Radić|Radića]]), kao i nepostojanje zahvata u predtursku prošlost. No, to je možda objašnjivo i time što "Balade" nisu kanile obuhvatiti svehrvatsko povijesno iskustvo, nego su se uglavnom ograničile (što je i logično, uzme li se idiom kojim su pisane) na duboko proživljen i emocijama prezasićen prikaz sjevernohrvatskoga kompleksa i njegovu socijalnonacionalnu golgotu. Neprevodive na hrvatski standardni jezik, a teško pretakane u strane jezike, "Balade" su istodobno korjenito nacionalna i univerzalna knjiga: mitografija tragičnoga ljudskoga kozmosa, inkarniranoga ovaj puta ne u dogodovštinama kraljeva i velmoža, nego u višestoljetnome iskustvu gaženoga hrvatskoga pučkog kolektiva.

=== Drame ===
Miroslav Krleža je izuzetnu tvoračku energiju posvetio dramskomu žanru – činjenica koja ne začuđuje uzme li se u obzir njegova adolescentska fascinacija dramskom literaturom (poglavito skandinavskom), kao i angažman (društveni život, brak, poznanstva) u [[teatar|kazališnome]] miljeu koji ga je neprestance privlačio.

Iako postoje različite periodizacije Krležina dramskoga spisateljstva, vidljivo je da u ranijoj fazi ("Kraljevo", 1918, "Kristofor Kolumbo", 1918, "Michelangelo Buonarrotti", 1919.) prevladava prometejsko-titanski svjetonazor izražen u likovima herojskih vitalista, ali i groteskne karnevalske sotije u masovkama. Sam je scenski rukopis na tragu prvih ekspresionista, njemačkih, čak im i prethodi. "Kraljevo" je možda prva ekspresionistička drama u Europi. U tim je dramama dakle pod jasnim utjecajem [[ekspresionizam|ekspresionizma]] i eksperimentalnih kazališnih strujanja (poigravanje sa zvucima, rasvjetom, jurnjava i tučnjava po pozornici, retorika likova koja je više nalik na deklamatorske političke proglase); ukratko, to su eksperimentalni komadi koji, iako prikazuju povijesne ličnosti iz renesansnoga miljea, jasno izražavaju piščevu vjeru u budućnost koju je pobudila komunistička revolucija u [[Rusija|Rusiji]] (uostalom, prilično čestom pojavom u [[Evropa|Europi]] neposredno poslije 1. svjetskoga rata bijaše kombinacija kazališnoga eksperimentiranja i lijeve radikalne ideologije).

U drugom dijelu stvaralaštva Krleža piše radnjom i energijom nabijene dramske komade u kojima se koriste neki ekspresionistički postupci, no u funkciji realističkoga prikaza socijalnih i nacionalnih previranja posljednjih dana [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] i nastanka nove države ("Galicija", 1922., "Golgota", 1922., "Vučjak", 1923.).

Treći dio piščeva dramskoga opusa ujedno je i najpoznatiji: u ciklusu o Glembajevima, autor se vratio skandinavskim naturalističko-simbolističkim uzorima svoje adolescencije. U prikazu pada i rasapa magnatske obitelji Glemabajevih, te drugih osobnosti iz staleža visokoga građanstva, Krleža je, uzme li se u obzir energija i sustavnost koje je uložio u tu trilogiju ("U agoniji", 1928., "Gospoda Glembajevi", 1928., "Leda", 1932.), stvorio pomalo neobičan korpus. Posve sigurno snažni ostvaraj psihološkoga naturalizma, piščev najpoznatiji dramski ciklus je stilski anakron: u doba radikalne eksperimentalne poetike, koja se proteže od [[Luigi Pirandello|Pirandella]] preko [[Bertolt Brecht|Brechta]] do poslijeratnih [[Eugène Ionesco|Ionesca]] i [[Samuel Beckett|Becketta]], Krleža je ignorirao kazališno inovatorstvo i vratio se predčehovljevskim uzorima. Motivi za to ostaju nejasni, no vjerojatno su u vezi s piščevim približavanjem građanskim slojevima, kojima je lakše bilo apsorbirati konvencionalniju dramaturšku poetiku. Ili, jasnije, Krleža se, vjerojatno zbog pritiska okoline, nakon mladenačkog uzleta vratio u provincijske razmjere. Bitno je i naglasiti da je to jedini dio Krležina stvaralaštva u kojem on, nakon dojmljivog početnog uzleta, tematski i stilski zaostaje za glavnim strujanjima svoga vremena (što se nikako ne bi moglo reći za poeziju, novelistiku, roman, esej i memoarsku publicistiku).

Poslijeratni autorov opus tvori nekoliko drama od kojih su najpoznatije "Aretej", [[1959]]. i "Saloma", [[1963]]., dramske fantazije izvan realističkoga miljea (miješaju se prostorni i vremenski planovi, situacije i likovi) koje problematiziraju politiku, rat i povijest – pokušavajući u ponavljanju obrazaca ljudskog ponašanja kroz povijest otkriti smisao ljudskog života. Iako zahtjevni za izvođenje "Aretej" je u režiji Georgija Para jedna od najznačajnijih predstava Dubrovačkih ljetnih igara.

=== Novele i pripovijesti ===
Krležin novelistički korpus ostaje, uz [[Ranko Marinković|Marinkovićev]] i [[Ivo Andrić|Andrićev]], dominantnim u hrvatskoj književnosti, a po snazi i univerzalnosti ostvaraja ravnim poznatijim novelističkim ciklusima [[Thomas Mann|Thomasa Manna]] ili [[Albert Camus|Alberta Camusa]].

Piščev se novelistički opus dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa. Prvi čini jedna od ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti "Hrvatski bog Mars", kompletirana [[1947]]. (iako je većina izašla još u ranim dvadesetima). Tema je besmisleno stradanje hrvatskih domobrana poslanih na klaonicu istočnoga bojišta (Galicija), a stil je karakterističan Krležin – spoj impresionizma i ekspresionizma, povišene retorike i melankoličnih meditacija. Dominiraju naturalistički opisi vojničkoga života i smrti, a sve je uronjeno u ozračje implicitnoga komentara koji bismo mogli označiti gnjevnim i nepomirljivim. Već je tu vidljiva Krležina lijeva orijentacija i nada da će komunistička revolucija jednom zasvagda riješiti probleme tlačenja i imperijalnih osvajanja što je jedna od glavnih razlučnica spram ratne i poratne proze npr. francuskih ili američkih autora, koju karakteriziraju beznađe i besmisao- npr. kod [[Ernest Hemingway|Hemingwaya]]. Kuriozum je i da je u "Hrvatskom bogu Marsu" sačuvano hrvatsko vojno nazivlje koje je ponovo ušlo u uporabu s ostvarenjem suverene hrvatske države.

Drugi ciklus tvore tzv. novele malograđanskoga kruga, među kojima se ističu "In extremis", "Veliki meštar sviju hulja" i "Smrt bludnice Marije". Taj je ciklus od 11 ili 12 novela kompletiran [[1948]]., a napisan je većim dijelom također u 1920-im. Središtene su najčešće oko sukoba neurotičnoga hrvatskoga intelektualca, idealističko-prevratničke ideologije, i malograđanske buržoaske okoline (tako se može reći da u minijaturi predstavljaju neke od opsesivnih tema kasnijih romana). Treći dio Krležinoga novelističkoga opusa obuhvaća 11 novela, i tematizira «glembajevštinu» ili financijski uspon i moralni pad i slom pripadnika visoke buržoazije. Srodne sa sličnim pripovijestima europskih naturalista na prijelazu stoljeća (no, stilski modernistički usmjerene i samosvojne), te novele pripadaju ponajboljoj europskoj novelistici toga doba, a suvremenomu su čitatelju jamačno najintrigantniji i najzanimljiviji dio Krležina novelističkoga opusa.

=== Romani ===

Krležini su romani pisani bujnim, "[[barok]]nim" stilom i jezikom koji vrvi novotvorenicama i složenicama, bogati esejističkim odlomcima u tradiciji srednjoeuropskoga intelektualističkoga romana ([[Robert Musil]], [[Rainer Maria Rilke]]), no i ruskoga romana ideja karakterističnog za [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskoga]], nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se isprepliću s kontemplativnim pasažima o naravi ljudskoga postojanja, umjetnosti, politici i povijesti. Dominira egzistencijalistička vizija ljudske sudbine, izrečena povišenom retorikom, često prenepregnutim i isprekidanim dijalozima, te bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se miješaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistički romani ideja, Krležina su djela bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajućoj u književnosti njemačkoga jezika ([[Thomas Mann]], [[Robert Musil]]), no odvajaju se od njih dramatičnošću radnje i silovitim vrtlogom političkih zbivanja koji ne dopušta detaširano intelektualiziranje, po čemu je Krleža sličniji Arthuru Koestleru ili Malrauxu.

Uz ponešto zanemarene romane "Tri kavalira frajle Melanije" i "Vražji otok", za Krležinu romanesknu umjetnost reprezentativna su četiri djela: "[[Povratak Filipa Latinovicza]]", "Na rubu pameti", "[[Banket u Blitvi]]" i "Zastave".

''[[Povratak Filipa Latinovicza]]'' roman je o umjetniku, često dovođen u vezu s proustovskim ciklusom (Krleža je [[Marcel Proust|Prousta]] izuzetno cijenio), no bliži je istini sud da je posrijedi protoegzstencijalističko djelo senzibiliteta stranoga francuskom romanopiscu: dominiraju otuđenje i mučnina, incestuozni seksualni porivi i frustracije, ideološko-politički dijalozi vođeni na rubu histerije, rastakanje svijesti izraženo u gongoristički iskrivljenim rečenicama koje nerijetko krše pravila konvencionalne sintakse. To je još vidljivije u satiričko-političkim romanima. "Na rubu pameti" još je dinamičniji spoj dramske radnje izražene u groteskno hipertrofiranim scenama i dijaloškim dvobojima, lirsko-metafizičkim solilokvijima i naglom upadu [[Kajkavsko narječje|kajkavskog]] vernakulara kao moralnoga suca sve te [[Franz Kafka|kafkijanske]] more kojoj je tema najotpornija ljudska osobina: glupost.

Sljedeći je u nizu velikih romana nastalih uoči 2. svjetskoga rata (iako mu je posljednja knjiga dovršena poslije rata) ''[[Banket u Blitvi]]'', smješten u imaginarnoj baltičkoj državi i usredotočen na temu totalitarizma i borbe protiv njega. Ta, kako su ju neki nazvali, "poema o politici", nije samo izuzetan politički roman, nego i sadrži bitne autorove uvide i nazore o determinizmu i slobodi u tkanju ljudskoga života i sudbine, prikazanim u nezaboravnoj sceni marioneta lutkarskoga kazališta, još jedan dug piščev srednjovjekovnoj i renesansnoj plebejskoj kulturi.

Četvrti, najopsežniji od istaknutih Krležinih romana, "Zastave", istodobno je i najhrvatskiji i najteži za prevođenje, te najteže uspostavlja komunikaciju s potencijalnim inozemnim čitateljem. Taj hrvatski "Rat i mir" ili "summa krležiana" (kako su ga kritičari nazvali), panorama je hrvatskoga društva uoči i poslije [[prvi svjetski rat|1. svjetskoga rata]], te daje konačnu autorovu presudu o zanosima i zabludama mladosti: ponajviše o raspadu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], hrvatskom nacionalnom pitanju, stvaranju i održivosti [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]], a sadrži i Krležinu filozofiju povijesti.

Dok prethodni romani ne zahtijevaju od čitatelja uranjanje u ideološko-povijesni okvir iz kojega je nastala jugoslavenska država, a po svom su ostvaraju univerzalniji i svjesno inovativne modernističke strukture, "Zastave" su pisane kao golem solilokvij u kojemu pisac više uopće ne haje za žanrovske konvencije ni za efekte privlačnosti čitateljstvu. Taj posljednji veliki roman je Krležin obračun, ali sa samim sobom. Kao bujica teče radnja koja počinje arhetipskim sukobom oca i sina Emeričkih, i koja u svom toku guta konvencije, žanrove i stilove - sve s ciljem što plastičnijega prikaza jugoslavenske ideologije i hrvatske sudbine u presudnim momentima prva dva desetljeća 20. stoljeća.

Krležu su često (naravno, dok je imao status državnoga pisca u SFRJ, potajice) prozivali što se nije javno distancirao od komunističkoga totalitarizma i što se stalno vraća na "austro-ugarske teme". Ta je ocjena nepravedna i površna. Autor se obračunao s totalitarizmom, bilo koje boje, u političkim romanima. Njegov uvid da je za hrvatsku nacionalnu sudbinu važnija Jugoslavija (kao ideja) od komunizma (kao ideje) nedavna je prošlost više nego dostatno potvrdila. U "Zastavama" je bilo kakva ideja jugoslavenstva temeljito razorena, pa su nagrade koje je taj roman dobio u doba SFRJ samo znak piščeva statusa nedodirljive veličine, a i, valja reći, mješavine plitkosti i nezainteresiranosti ondašnje političke i kulturne elite, koja vjerojatno nije ni primijetila svu subverzivnu snagu "Zastava". Nabijene političkom poviješću, nezaboravnim likovima i situacijama, problematiziranjem hrvatske, srpske, makedonske i albanske nacionalne sudbine, "Zastave" su istovremeno i nadgrobni spomenik jugoslavenstvu i promišljanje usuda naroda koji su tvorili tu zajednicu.

=== Eseji ===
Krležin esejistički opus golem je (obuhvaća možda između 30% i 50% njegova djela), izuzetno raznovrstan i bogat, te središnji po značaju za autora. Nasljednik i protagonist srednjoeuropske tradicije intelektualiziranoga esejizma (kakvu nalazimo, npr., kod [[Karl Kraus|Krausa]] i [[Rainer Maria Rilke|Rilkea]], pisaca koji su snažno utjecali na Krležu), pisac je u esejiziranju cijeloga svoga proznoga spisateljstva nerijetko izbrisao granice među žanrovima: tako se misaono-esejistički pasaži pojavljuju u romanima i novelama, a posebno u dnevnicima i putopisima. Osoba izuzetno širokih interesa, Krleža je u svom esejističkom spisateljstvu obuhvatio politiku, glazbu, književnost, likovnu umjetnost, društvene pojave i velike ličnosti europske kulture, povijest, medicinu, filozofiju i druga područja humanistike i društvenih znanosti. Neka izdanja piščevih djela u esejistiku ubrajaju golem korpus Krležinih zabilježaka o leksikografskim pitanjima (dok je bio ravnateljem Leksikografskog zavoda), izašao pod nazivom "Marginalia lexicographica", te niz opservacija o svemu i svačemu, tiskanom kao višesvezačna "Panorama pogleda, pojava i pojmova". Eseji su izdavani bilo kao posebne knjige ("Evropa danas", 1935, "Deset krvavih godina", 1937, "Eppur si muove", 1938, "Knjiga studija i putopisa", 1939, te polemički "Dijalektički antibarbarus" i "Moj obračun s njima", 1939, 1940), a nemali dio ostalih tekstova izašao je u izdanjima naslovljenima samo kao "Eseji".

U tako bogatu, upravo golemu opusu, razvidne su sljedeće značajke: stil je karakterističan Krležin, bujan i gongoristički, često pretovaren neologizmima i bljeskovitim asocijacijama; enciklopedijska inteligencija piščeva suvereno barata nizom disparatnih pojmova i dovodi ih u asocijativne sveze; nemali broj eseja pripada miješanom žanru jer se u njima pojavljuju dramski i poetski fragmenti.

U tekstovima posvećenim glazbenicima, piscima, slikarima, povijesnim ličnostima ([[Frédéric Chopin|Chopin]], [[Petar Dobrović]], [[Marcel Proust|Proust]], [[Erazmo Roterdamski|Erazmo Rotterdamski]], [[Paracelsus]],..), Krleža je dao sjajne portrete osobnosti smještene u kontekst vremena i dominantne kulture. Tekstovi su prezasićeni estetskim senzibilitetom, čak i kad se piše o relativno prozaičnim pojavama. Autorovi eseji o politici i povijesti su problematičniji: studije o hrvatskom nacionalnom usudu, o ličnostima [[Frano Supilo|Supila]] i [[Stjepan Radić|Radića]] maestralni su, i po vrijednosti rasvjetljavaju mnoga čvorišta nacionalne prošlosti i problematike bolje nego stručna historiografska djela. Tekstovi pak o svjetskoj politici, skandalima (afera Stavisky) i ideologijama (Brest-Litovsk, Lenjin, polemike o socijalno angažiranoj umjetnosti) osciliraju: nerijetko protkani briljantnim uvidima, bitno su oslabljeni Krležinom fiksacijom na lenjinizam i komunističku ideologiju. Pisac nije nigdje problematizirao marksističku ideologiju niti sovjetsku totalitarnu praksu, pa se stoga za taj dio njegova opusa može reći da je uvelike zastario, a u mnogim vidovima upravo smiješan kao primjer političke kratkovidnosti, pristranosti i dogmatizma. Istina je da je Krleža napadao domatizam komunističke partije u umjetničkim pitanjima, no nikada nije ozbiljnije doveo u pitanje totalitarizam komunističkoga svjetonazora.

Krležini eseji pripadaju vrhunskim djelima toga žanra u svjetskoj književnosti. Najbolji su u onim dijelovima u kojima autor daje oduška svomu estetskomu senzibilitetu i stvara dojmljive, nekad kvazidramske, nekad pak impresionističke studije iz područja hrvatske nacionalne problematike, umjetnosti i europske kulture. Vidljivo slabija su djela filozofskih, ekonomskih i analitičkih pretenzija u kojima autor pokušava secirati razne idejne probleme (psihoanaliza, razni metafizički sustavi). Iako veoma načitan i informiran, Krleža je bio poglavito umjetnički, a ne filozofsko-analitički intelekt, pa su ti radovi bitno inferiorniji u usporedbi sa studijama njegova uzora [[Karl Kraus|Krausa]]. Glede piščeve političke esejistike posvećene svjetskoj politici, još je vidljivija dihotomija između sjajnih uvida u političke makinacije međuraća i apologetike komunističke ideologije. Krležin esejistički opus sadrži istodobno izuzetne vrjednote, poglavito o umjetničkim, kulturološkim i nacionalnim temama, kao i dobar dio drugorazrednoga spisateljstva, ponajviše o političko-ideološkoj i religijsko-metafizičkoj problematici.

=== Dnevnici, zapisi i memoarska proza ===
[[Datoteka:Miroslav i Bela Krleža.JPG|thumb|200px|thumb|Grob Bele i Miroslava Krleže na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.]]
[[Datoteka:Leksikografski Zavod Miroslav Krleža.jpg|mini|Leksikografski zavod u Zagrebu koji je Krleža pokrenuo, a koji danas nosi njegovo ime.]]

Krležini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga žanra. Hrvatski je pisac ostavio impresivan korpus u ovom, za književnost pomalo marginaliziranom i slabije vrjednovanom žanru: Krleža je dnevnik vodio od 1914. do [[1977]]., a tekstovi su objavljeni 1977. u pet knjiga. Godine [[1988]]. tiskani su "Zapisi s Tržiča", dnevničko-memoarski zapisi u nekoliko knjiga. U taj korpus spadaju i jasno izdvojeni tekstovi poput "Djetinjstva 1902.-1903." (u kojem Krleža opisuje proces odrastanja i dozrijevanja – tekst je tiskan [[1952]].).

Posebna, i vjerojatno najbolja Krležina intimna knjiga, jedan od vrhova moderne europske misaone i ispovjedne književnosti su "Davni dani", spoj dnevnika, memoaristike i kasnijih autorovih redaktura (velik dio proznoga uratka potječe iz razdoblja 1. svjetskoga rata, no pisac ga je pedesetih godina dosta radikalno revidirao). Tematski veoma raznorodna, Krležina memoarska esejistika i dnevnički zapisi su sklop piščevih zapažanja o svakodnevnosti življenja, asocijacija i reminiscenicija na prijatelje (i neprijatelje), razmišljanja o filozofskim, etičkim, političkim, umjetničkim, književnim i inim problemima, zabilješke snova, promišljanje prošlosti i djetinjstva, razrađivanje enciklopedijskih natuknica koje su pobudile autorovu znatiželju. Po kakvoći ostvaraja, dnevnici i memoarska proza pripadaju vrhunskim djelima zapadne književnosti te vrste.

== Literatura ==
* [[Viktor Žmegač]]: Krležini europski obzori
* Stanko Lasić: Krležologija, I.-VI.
* Krležijana: Enciklopedija o Miroslavu Krleži, I.-III.
* Darko Gašparović: Dramatica Krležiana

== Izvori ==
{{reflist|2}}

== Vanjske veze ==
{{Commonscat|Miroslav Krleža}}
* {{NSK ime|000439756}}
* [http://www.borut.com/library/a_krlezm.htm Miroslav Krleza in South Slavic Literature Library]
* [http://www.lzmk.hr/ Leksikografski zavod Miroslav Krleža]
* [http://www.findagrave.com/cgi-bin/fg.cgi?page=gr&GSsr=41&GSvcid=3150&GRid=7196578& Informacija o njegovom grobu]
* [http://www.noviplamen.org Novi Plamen - list koji tvrdi da zastupa nasljedje Miroslava Krleze] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110803193549/http://www.noviplamen.org/ |date=2011-08-03 }}
* {{Imdb ime|id=0471831|ime=Miroslav Krleža}}

{{Miroslav Krleža}}
{{Austrijska državna nagrada za evropsku književnost}}
{{Dobitnici NIN-ove nagrade}}
{{Dobitnici Zlatnog venca}}

{{Authority control}}

{{Lifetime|1893|1981|Krleža, Miroslav}}

{{DEFAULTSORT:Krleža, Miroslav}}
[[Kategorija:Miroslav Krleža| *]]
[[Kategorija:Hrvatski pisci]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici 20. stoljeća]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Jugoslavenski pisci]]
[[Kategorija:Hrvatski dramski pisci]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Jugoslavenski ateisti]]
[[Kategorija:Hrvatski ateisti]]
[[Kategorija:Biografije, Zagreb]]
[[Kategorija:Dobitnici NIN-ove nagrade]]
[[Kategorija:Sahranjeni na groblju Mirogoj u Zagrebu]]
[[Kategorija:Afera Diamantstein]]

Upotrebljeni šabloni (131):

Šablon:Age at date (uredi)
Šablon:Austrijska državna nagrada za evropsku književnost (uredi)
Šablon:Authority control (uredi)
Šablon:Birth date (uredi)
Šablon:Blok-citat (uredi)
Šablon:Blok-citat/styles.css (uredi)
Šablon:Br separated entries (uredi)
Šablon:Catalog lookup link (uredi)
Šablon:Citation/core (uredi)
Šablon:Citation/make link (uredi)
Šablon:Cite web (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Comma separated entries (uredi)
Šablon:Commonscat (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Country data Austro-Ugarska (uredi)
Šablon:Country data DAN (uredi)
Šablon:Country data DDR (uredi)
Šablon:Country data Danska (uredi)
Šablon:Country data FRA (uredi)
Šablon:Country data Francuska (uredi)
Šablon:Country data HRV (uredi)
Šablon:Country data Hrvatska (uredi)
Šablon:Country data IRS (uredi)
Šablon:Country data ITA (uredi)
Šablon:Country data Irska (uredi)
Šablon:Country data Istočna Njemačka (uredi)
Šablon:Country data Italija (uredi)
Šablon:Country data KGZ (uredi)
Šablon:Country data Kirgistan (uredi)
Šablon:Country data MAĐ (uredi)
Šablon:Country data Mađarska (uredi)
Šablon:Country data NIZ (uredi)
Šablon:Country data NJE (uredi)
Šablon:Country data NOR (uredi)
Šablon:Country data Nizozemska (uredi)
Šablon:Country data Njemačka (uredi)
Šablon:Country data Norveška (uredi)
Šablon:Country data POLJ (uredi)
Šablon:Country data POR (uredi)
Šablon:Country data Poljska (uredi)
Šablon:Country data Portugal (uredi)
Šablon:Country data RUM (uredi)
Šablon:Country data RUS (uredi)
Šablon:Country data Rumunija (uredi)
Šablon:Country data Rusija (uredi)
Šablon:Country data SFRJ (uredi)
Šablon:Country data SLO (uredi)
Šablon:Country data SRJ (uredi)
Šablon:Country data Savezna Republika Jugoslavija (uredi)
Šablon:Country data Slovenija (uredi)
Šablon:Country data Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (uredi)
Šablon:Country data UK (uredi)
Šablon:Country data Ujedinjeno Kraljevstvo (uredi)
Šablon:Country data ČSSR (uredi)
Šablon:Country data Čehoslovačka (uredi)
Šablon:Country data ŠPA (uredi)
Šablon:Country data ŠVE (uredi)
Šablon:Country data ŠVI (uredi)
Šablon:Country data Španija (uredi)
Šablon:Country data Švedska (uredi)
Šablon:Country data Švicarska (uredi)
Šablon:Death date and age (uredi)
Šablon:Dobitnici NIN-ove nagrade (uredi)
Šablon:Dobitnici Zlatnog venca (uredi)
Šablon:EditAtWikidata (uredi)
Šablon:Error-small (uredi)
Šablon:Flagicon (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Flagicon/core (uredi)
Šablon:Glavni-drugo (uredi)
Šablon:Grey (uredi)
Šablon:Hlist/styles.css (uredi)
Šablon:IMDb ime (uredi)
Šablon:ISSN (uredi)
Šablon:If empty (uredi)
Šablon:Image class names (uredi)
Šablon:Imdb ime (uredi)
Šablon:Infobox (uredi)
Šablon:Infokutija (uredi)
Šablon:Infokutija pisac (uredi)
Šablon:Izdvojeni citat (uredi)
Šablon:Lifetime (uredi)
Šablon:MONTHNAME (uredi)
Šablon:MONTHNUMBER (uredi)
Šablon:Main other (uredi)
Šablon:Malo (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Miroslav Krleža (uredi)
Šablon:NAZIVMJESECA (uredi)
Šablon:NSK ime (uredi)
Šablon:Navbox (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Normativna kontrola (uredi)
Šablon:Nowrap (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Nowrap begin (uredi)
Šablon:Nowrap end (uredi)
Šablon:PAGENAMEBASE (uredi)
Šablon:Reflist (uredi)
Šablon:Reflista (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Reflista/styles.css (uredi)
Šablon:Replace (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Small (uredi)
Šablon:Str crop (uredi)
Šablon:Str left (uredi)
Šablon:Sup (uredi)
Šablon:Template other (uredi)
Šablon:Trim (uredi)
Šablon:Webarchive (uredi)
Šablon:Yesno (uredi)
Šablon:Yesno-no (uredi)
Šablon:Yesno-yes (uredi)
Šablon:·w (uredi)
Šablon:Životni vijek (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Modul:Arguments (uredi)
Modul:Authority control (uredi)
Modul:Check for unknown parameters (uredi)
Modul:Check isxn (uredi)
Modul:Comma separated entries (uredi)
Modul:EditAtWikidata (uredi)
Modul:If empty (uredi)
Modul:Infobox (uredi)
Modul:Infobox/styles.css (uredi)
Modul:Navbar (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Modul:Navbar/configuration (uredi)
Modul:Navbar/styles.css (uredi)
Modul:Navbox (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Modul:Navbox/configuration (uredi)
Modul:Navbox/styles.css (uredi)
Modul:No globals (uredi)
Modul:Separated entries (uredi)
Modul:String (uredi)
Modul:TableTools (uredi)
Modul:Wd (uredi)
Modul:Wd/i18n (uredi)
Modul:Webarchive (uredi)

Vratite se na stranicu <strong>Miroslav Krleža</strong>.

Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Miroslav_Krleža