Izvorni kod stranice Franjo Ferdinand

Nemate dopuštenje da uređujete ovu stranicu iz sljedećeg razloga:
Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis.
The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.
Start of block: 2. jula 2024. u 09:48
Expiry of block: 2. jula 2025. u 09:48
Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20.
Uključite sve gornje pojedinosti u sve upite koje postavite. Ako smatrate da ste greškom blokirani, dodatne informacije i uputstva možete pronaći na stranici o globalnoj smjernici "Zabranjeni otvoreni proksiji".
U suprotnom, zahtjev za blokadu postavite na Meta-Wikiju. You could also send an email to the stewards VRT queue at stewards@wikimedia.org including all above details.
Možete vidjeti i kopirati izvorni kod ove stranice.
{{otheruses}}
{{Infokutija Veličanstvo (BS)
| Ime            =Nadvojvoda<br>Franjo Ferdinand
| Naslov         =Austrijski nadvojvoda
| Slika          =[[Datoteka:Franz ferdinand.jpg|225px]]
| Opis slike         =
| Vladavina           =[[1874]]. - [[1914]].
| Krunidba      =
| Ustoličenje    =
| Titule         =
| Prethodnik     =[[Franjo V Modenski|Franjo V]]
| Nasljednik      =[[Karlo I. Austrijski|Karlo I]]
| Prijestolonasljednik           =
| Supružnik         =[[Sofija Chotek|grofica Sofija Chotek]]
| Djeca           =[[Sofija Nostitz-Rieneck|Princeza Sofija od Hoenberga]]<br />[[Maksimilijan Hohenberg|Vojvoda Maksimilijan od Hohenberga]]<br />[[Ernst Hohenberg|Princ Ernst od Hohenberga]]
| Dinastija     =[[Habsburg|Habsburg-Lotaringija]]
| Himna    =
| Otac          =nadvojvoda [[Karl Ludwig]]
| Majka          =princeza [[Marija Anuncijata Bourbon-Sicilska]]
| Datum rođenja   ={{birth date|1863|12|18|df=y}}
| Mjesto rođenja  =[[Graz]], [[Austrijsko Carstvo]]
| Datum smrti  ={{death date and age|1914|6|28|1863|12|18|df=y}}
| Mjesto smrti  =[[Sarajevo]], [[Austro-Ugarska]]
| Datum sahrane =
| Mjesto sahrane =dvorac Artstetten
}}

'''Franz Ferdinand Karl Ludwig von Austria-Este''', poznatiji kao '''Franz Ferdinand''' ([[Graz]], [[18. 12.]] [[1863]] - [[Sarajevo]], [[28. 6.]] [[1914]]) bio je austrijski nadvojvoda koji je [[1896]]. godine postao [[Austro-Ugarska|austro-ugarski]] prijestonasljednik. Njegova ljubavna veza s groficom [[Sofija Chotek|Sophie von Chotek]] je izazvala javni skandal i natjerala ga da sklopi tzv. [[morganatski brak]] temeljem kojeg su djeca iz tog braka izgubila nasljedno pravo. Zbog skandala je Franz Ferdinand bio izopćen od redova austro-ugarske vlade i establishmenta te mu je jedino utočište pružala vojska, zbog čega mu se često pripisuje militarizam. Godine 1914. otišao je na manevre u istočnu Bosnu tokom kojih je ubijen od strane [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]] u Sarajevu. Taj je [[Sarajevski atentat|atentat]] poslužio kao povod za izbijanje [[prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]].

== Mladost ==
Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrije rođen je 18. 12. 1863 godine u [[Graz]]u. Bio je najstarije dijete nadvojvode [[Karlo Ludovik Austrijski|Karla Ludovika]], mlađeg brata austrijskog cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]], i [[Princeza|princeze]] [[Marija Anuncijata Bourbon-Sicilska|Marije Anuncijate Bourbon-Sicilske]]. Majka Franje Ferdinanda bila je druga od tri supruge njegovog oca. Njegova majka, s kojom nije živio od ranog djetinjstva zbog zarazne i smrtonosne bolesti, umrla je od [[tuberkuloze]] kada je imao osam godina, a otac mu se ponovo oženio dvije godine kasnije.<ref name=Remak>Joachim Remak, ''Sarajevo: the story of a political murder'', Criterion Books, 1959</ref> Kada je imao 11 godina, umro mu je rođak [[Franjo V Modenski|Franjo V]] koji mu je u naslijedstvo ostavio svoje bogatstvo. Time je Franjo Ferdinand postao jedan od najbogatijih ljudi u Austro-Ugarskoj Monarhiji.<ref name=Wade>Herbert Treadwell Wade, ''The New International Encyclopaedia'', Dodd, Mead and company, 1922</ref>

== Nasljednik Austro-Ugarskog prijestolja ==
Tijekom njegove mladosti, mogućnost da postane nasljednikom prijestolja nije se činila izglednom, te mu je bila namijenjena vojna karijera. Međutim, nakon samoubojstva prijestolonasljednika [[Princ Rudolf (Austro-Ugarska)|Rudolfa]] [[1889.]] godine u Mayerlingu,<ref>Gordon Brook-Shepherd, 1997., str. 107, 125-126</ref> Franjo Ferdinand dolazi na drugo mjesto na listi nasljeđivanja prijestolja, iza svoga oca. Karl Ludwig se odmah odrekao trona u korist Franje Ferdinanda. Poslije smrti oca, [[1896.]] godine, postao je [[Austro-Ugarska|austro-ugarskim]] prijestolonasljednikom.<ref>(engl.) {{Cite web|title=The Crown Prince’s Successor|url=http://query.nytimes.com/gst/abstract.html?res=9F04E0D9153AE033A25751C0A9649C94689FD7CF|author=|authorlink=|first=|coauthors=|editor=|publisher=The New York Times|format=|work=|pages=|day=|month=|year=2. veljače 1899.|access-date=15. listopada 2013.|archive-url=|archive-date=|quote=}}</ref> Unatoč tom novom teretu, Franjo Ferdinand je našao vremena za osobne užitke i putovanja. Tako je [[1893.]] godine otputovao u [[Australija|Australiju]] gdje je sudjelovao u lovu na divljač.<ref>(engl.) {{Cite web|title=The Archduke Franz Ferdinand|url=http://trove.nla.gov.au/ndp/del/article/8554706?searchTerm=Franz+Ferdinand|author=|authorlink=|first=|coauthors=|editor=|publisher=The Argus (Australija)|format=|work=|pages=|day=|month=|year=23. svibnja 1895.|access-date=15. listopada 2013.|archive-url=|archive-date=|quote=}}</ref> Nakon Australije je posjetio [[Novi Zeland]], [[Nouméa]], [[Novi Hebridi|Nove Hebride]], [[Salomonski Otoci|Salomonske Otoke]], [[Nova Gvineja|Novu Gvineju]], [[Sarawak]], [[Tajland]], [[Hong Kong]] i [[Japan]].<ref>(engl.) {{Cite web|title=Australian Town and Country Journal|url=http://trove.nla.gov.au/ndp/del/article/71197930?searchTerm=franz%20ferdinand%20kangaroo&searchLimits=|author=|authorlink=|first=|coauthors=|editor=|publisher=The Argus (Australija)|format=|work=|pages=|day=|month=|year=15. travnja 1893.|access-date=15. listopada 2013.|archive-url=|archive-date=|quote=}}</ref> Kući se vratio parobrodom [[RMS Empress of China]] iz [[Yokohama|Yokohame]] preko [[Vancouver]]a.<ref>Austrian Mint, ''Katalog Land in Sicht!: Österreich auf weiter Fahrt (Catalogue Land Ahoy!: Austria on the Seven Seas)'', str. 8, 17. kolovoza 2005. - 3. veljače 2006.</ref>

== Vojna karijera ==
Franjo Ferdinand je, kao i većina članova Habsburške dinastije, pristupio [[Austro-ugarska vojska|Austro-Ugarskoj vojsci]] u ranoj dobi. U vojsci je bio često i brzo promican, pa je tako u 14. godini promaknut u čin [[Poručnik|leutnanta]] (poručnik), u čin [[Satnik|hauptmanna]] u 22. godini, [[Pukovnik|obersta]] u 27. i [[General bojnik|generalmajora]] u 31. godini života.<ref name="gr1">Gunther Rothenberg, 1999., str. 141</ref> Iako nikada nije pohađao vojne škole i akademije, Franjo Ferdinand je bio zapovjednik "9. husarske pukovnije".<ref>Gunther Rothenberg, 1999., str. 120</ref> [[1898.]] godine car Franjo Josip I. je izdao naredbu da vojska i sve vojne agencije Austro-Ugarske Monarhije daju na uvid Franji Ferdinandu sve dokumente koje zatraži.<ref name="gr1"/> Imao je izvršni utjecaj na oružane snage, čak i kad nije držao određenu poziciju, preko vojnog ordinarijata koji je izdavao i primao dokumente o vojnim poslovima.<ref name="gr1"/> [[1913.]] bio je imenovan inspektorom-generalom svih oružanih sanaga Austro-Ugarske Monarhije (Generalinspektor der gesamten bewaffneten Macht), poziciju koju je prije Franje Ferdinanda držao nadvojvoda [[Friedrich Albrecht]].<ref>Gunther Rothenberg, 1999., str. 170</ref>

== Politički stavovi ==
[[Datoteka:Greater austria ethnic.svg|mini|lijevo|200px|Etnička karta [[Sjedinjene države Velike Austrije|Sjedinjenih država Velike Austrije]] tj. reorganizacija Austro-Ugarske Monarhije kakvu je planirao Franjo Ferdinand.]]
[[Datoteka:Vereinigte Staaten von Groß-Österreich.png|mini|desno|200px|Karta [[Sjedinjene države Velike Austrije|Sjedinjenih država Velike Austrije]].]]
Nadvojvoda Franjo Ferdinand svojim je političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se monarhija mora reorganizirati kako bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Slovenija|Sloveniju]] i [[Vojvodina|Vojvodinu]] tj. stvaranje Hrvatskog-katoličkog kraljevstva.<ref>(engl.) {{Cite web|title=On This Day: Archduke Franz Ferdinand Assassinated|url=http://www.findingdulcinea.com/news/on-this-day/May-June-08/On-this-Day--Archduke-Franz-Ferdinand-Assassinated.html|author=|authorlink=|first=|coauthors=|editor=|publisher=www.findingdulcinea.com|format=|work=|pages=|day=|month=|year=28. lipnja 2009.|access-date=5. veljače 2014.|archive-url=https://web.archive.org/web/20140221203852/http://www.findingdulcinea.com/news/on-this-day/May-June-08/On-this-Day--Archduke-Franz-Ferdinand-Assassinated.html|archive-date=2014-02-21|quote=}}</ref> Zalagao se za davanje veće autonomije etničkim skupinama unutar carstva i rješavanju njihova nezadovoljstva, to se posebice odnosilo na Čehe u Bohemiji, Hrvate u [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]], te ostale [[Južni Slaveni|južne Slavene]] u [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosni i Hercegovini]].<ref>Frederick Morton, 1989., str. 191</ref> Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike [[Ugarska|Ugarske]] i mađarizacije slavenskih naroda. Franjo Ferdinand je gledao Mađare sa [[Netrpeljivost|antipatijom]]. [[1904.]] godine Franjo Ferdinand je o Mađarima napisao: "''Svi Mađari su rulja, bez obzira na to da li su ministar ili vojvoda, kardinal ili građanin, seljak, husar, sluškinja, ili revolucionar.''" Mađarskog političara [[István Tisza|Istvána Tiszu]] je smatrao "''patentiranim izdajicom''".<ref>Béla Köpeczi, Zoltán Szász, 1994.</ref> Mađarski je nacionalizam vidio kao revolucionarnu prijetnju Habsburškoj dinastiji. Kao zapovjednik "9. husarske pukovnije" često se znao naljutiti kada su zapovjednici u njegovoj blizini govorili mađarski, iako je mađarski bio službeni jezik pukovnije. Mađarsku vojsku (Honvédség) unutar Austro-ugarske vojske, je smatrao nepouzdanom i potencijalnom prijetnjom Monarhiji. Franjo Ferdinand se žalio da Mađari nisu u stanju prikupiti novčana sredstva za zajedničku vojsku, te se protivio osnivanju topničkih postrojbi unutar mađarske vojske.<ref>Gunther Rothenberg, 1999., str. 133, 147</ref> Političari iz austrijskog dijela monarhije zamjerali su mu žestok prokatolički stav i pokroviteljstvo nad raznim vjerskim organizacijama. Franjo Ferdinand je isto tako bio pristalica opreznog pristupa prema [[Kraljevina Srbija|Kraljevini Srbiji]], upozoravajući tvrdolinijaše poput generala [[Franz Conrad von Hötzendorf|Franza Conrada von Hötzendorfa]] da će oštar pristup prema Srbiji dovesti Austro-Ugarsku Monarhiju u sukob sa carskom [[Rusko Carstvo|Rusijom]], a što bi moglo rezultirati uništenjem obaju carstava. Franjo Ferdinand je bio razočaran kada je Austro-Ugarska zakazala sa vojnim djelovanjem tijekom [[Bokserski ustanak|Bokserskog ustanka]] u [[Kina|Kini]]. Druge nacije, poput daleko slabije [[Belgija|Belgije]] i [[Portugal]]a, su imale stacioniranu vojsku unutar Kine, dokle Austro-Ugarska nije. Bio je žestoki pobornik [[Austro-ugarska ratna mornarica|Austro-ugarske ratne mornarice]] i to kada mornarica nije bila prioritet Austro-Ugarske vanjske politike, te kada je bila potpuna nepoznanica širem građanstvu Monarhije. Nakon smrti Franje Ferdinanda, Austro-ugarska mornarica mu je odala počast bojnim brodom [[SMS Viribus Unitis]].<ref>Gunther Rothenberg, 1999., str. 29</ref>

== Brak i obitelj ==
[[Datoteka:The Austro Hungarian Empire Before the First World War Q81810.jpg|mini|lijevo|180px|Franjo Ferdinand sa suprugom Sofijom, i djecom Ernstom, Sofijom i Maksimilijanom.]]
Franjo Ferdinand je upoznao [[Česi|češku]] groficu [[Sofija Chotek|Sofiju Chotek]] na balu u [[Prag]]u. Samo pripadnici jedne od vladajućih ili bivši vladajućih dinastija Europe su imali pravo udaje za člana kuće Habsburg-Lothringen. Obitelj grofice Chotek nije bila takvog podrijetla, iako je jedan od Sofijinih direktnih predak bio Albrecht IV. Habsburški. Najavljeno vjenčanje Franje Ferdinanda i Sofije je uzrokovalo veliku političku i ustavnu krizu. Javnost, uključujući samog cara Franju Josipa i carsku obitelj, smatrala je da "obična" grofica nije dostojan izbor za ženu budućeg vladara. U takvom razmišljanju vjerojatno je određenu ulogu igralo i njeno slavensko podrijetlo. Papa [[Lav XIII.]], [[Nikola II., ruski car|ruski car Nikola II.]] i [[Vilim II., njemački car|njemački car Vilim II.]] su slali svoje izaslanike kralju Franji Josipu I., ističući da sukob između njega i Franje Ferdinanda oko Sofije potpokava stabilnost Austro-Ugarske Monarhije. Na kraju je odlučeno da, iako Franjo Ferdinand ostaje prijestolonasljednik, njegova žena i djeca neće imati nikakvo pravo nasljeđivanja i neće se smatrati dijelom kraljevske obitelji . Određeno je da Ferdinanda kao vladar treba naslijediti njegov nećak [[Karlo Austrijski|Karlo]]. Franjo Ferdinand se oženio Sofijom [[1. srpnja]] [[1900.]] godine u Reichstadtu (danas [[Zákupy]]) u [[Češka (povijesna pokrajina)|Bohemiji]]. Kralj Franjo Josip I. nije prisustvovao vjenčanju, kao niti braća Franje Ferdinanda. Vjenčanju je jedno prisustvovala maćeha Franje Ferdinanda, Marija Terezija Portugalska, zajedno sa svojim kćerima. Nakon vjenčanja Sofiji je dodijeljena titula "Princeza od Hohenberga" (''Fürstin von Hohenberg''). [[1909.]] godine dodijeljena joj je titula "Vojvotkinja od Hohenberga" (''Herzogin von Hohenberg'') što joj je podiglo status unutar kuće Habsburg-Lothringen. Franjo Ferdinand je sa Sofijom imao troje djece:
* [[Sofija Nostitz-Rieneck|Princeza Sofija od Hoenberga]] (1901. – 1990.)
* [[Maksimilijan Hohenberg|Vojvoda Maksimilijan od Hohenberga]] (1902. – 1962.)
* [[Ernst Hohenberg|Princ Ernst od Hohenberga]] (1904. – 1954.)
* Mrtvorođeni sin (1914), pokopan u [[Dvorac Artstetten|Dvorcu Artstetten]] pokraj svojih roditelja<ref>Otto Schwarz, 2007., str. 26</ref>

== Atentat i smrt ==
Između [[1902.]] i [[1914.]] godine [[policija]] je bila u pripravnosti najmanje desetak puta zbog vijesti o atentatorima koji se spremaju pokušati atentat na nadvojvodu.<ref name="Mužić">[http://www.scribd.com/doc/70380672/15748699-Ivan-Muzic-Masonstvo-u-Hrvata Ivan Mužić, ''Masonstvo u Hrvata'', str. 63.], preuzeto 12. kolovoza 2012.</ref> Do prvog pokušaja atentata na Franju Ferdinanda došlo je 1902. godine, a do drugog pokušaja [[1906.]] godine te trećeg [[1910.]] godine na vojnoj vježbi u okolici češkog grada [[Ostrava|Moravske Ostrave]].<ref name="Mužić"/>

{{izdvojeni citat|O pokušaju atentata u okolici Moravske Ostrave (danas u Čehoslovačkoj) 14. kolovoza god. 1910. objavio je neobično zanimljiv tekst Vuk Jelovac u listu Republika. Tu ima slijedeće: »Pored mnogih divizija, na pomenutim manevrima bili su prisutni i vojnici iz Bosne i Hercegovine (većinom Srbi) i to po dva bataljona: Prve Sarajevske i Četvrte Mostarske regimente, čije je stalno sedište u to doba bilo u poznatoj Ajzen (Železnoj) kasarni u Beču, koja se nalazila u IX becirku. Pošto se pravovremeno saznalo da će na ovim manevrima sigurno prisustvovati i prestolonaslednik Franc Ferdinand to su članovi tajnih, srpskih revolucionarnih organizacija iz Bosne i Hercegovine i Srbije, čiji su idejni kao i organizacioni vođi bili [[Vladimir Gaćinović]] i [[Vojislav Tankosić|Voja Tankosić]], radili ubrzano, svim silama, na tome da se bezuslovno iskoristi ova prilika. Treba od strane Srba – austro-ugarskih vojnika iz Prve Sarajevske i Četvrte Mostarske regimente, koji su garnizonirali u Beču organizovati atentat na prestolonaslednika Ferdinanda, za koga se pouzdano znalo da je bio nepomirljivi ogorčeni protivnik i dušmanin svih Slovena... Najzad je uspelo da se među Srbima (vojnicima rezervistima) organizuje tajna trojka od članova [[Narodna odbrana|Narodne odbrane]], u kojoj su bili: narednik N. Stančić, N. Nogo i kaplar Pero Golić, iz okoline Travnika, na koga je pala kocka da on, u danom momentu –  za vreme puškaranja na predstojećim manevrima –  izvrši ubistvo prestolonaslednika Ferdinanda.« Golić je pucao pravim, a ne manevarskim mecima, ali nije pogodio Ferdinanda nego je ranio u lijevu nogu jednog generala, koji se nalazio u neposrednoj blizini nadvojvode.}}<ref name="Mužić"/>

[[Datoteka:Sarajevo-assn-chart.svg|mini|lijevo|300px|Karta puta gdje je izvršen atentat.]]
Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beča, [[23. lipnja]] 1914. godine, posebnim vlakom do [[Trst]]a. Potom je vojnim brodom [[SMS Viribus Unitis]] doplovio do ušća [[Neretva|Neretve]], da bi se onda ukrcao na jahtu [[Dalmat]] (kasnije znana kao ''Istranka'') kojom je doplovio do [[Metković]]a gdje mu je bio pripremljen svečani doček.<ref name="mt">{{Cite web|title=Posljednji brod Austro-Ugarske flote|url=http://www.metkovic.hr/vijest.asp?vijest=1437|author=|authorlink=|first=|coauthors=|editor=|publisher=www.metkovic.hr|format=|work=|pages=|day=|month=|year=|access-date=3. veljače 2014.|archive-url=|archive-date=|quote=}}</ref><ref>{{Cite web|title=Istranka|url=http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1250|author=I. Barbalić|authorlink=|first=|coauthors=|editor=|publisher=Leksikografski zavod Miroslav Krleža (istra.lzmk.hr)|format=|work=|pages=|day=|month=|year=2008.|access-date=6. veljače 2014.|archive-url=|archive-date=|quote=}}</ref> U Metkoviću ga je dočekao posebni vlak kojim je krenu za Sarajevo. Na putu za Sarajevo kratko se zadržao u [[Mostar]]u gdje je održao govor pred okupljenim narodom. Franjo Ferdinand je došao u Sarajevo [[25. lipnja]], te je zajedno sa suprugom Sofijom odsjeo u hotelu Bosna na [[Ilidža|Ilidži]].<ref name="p">{{Cite web|title=Mlada Bosna i Sarajevski atentat 1914. godine (IV) – Franjo Ferdinand u Sarajevu|url=http://povijest.net/v5/teme/povijest-bih/2007/sarajevski-atentat-4/|author=|authorlink=|last=Grgić|first=Stipica|coauthors=|editor=|publisher=povijest.net|format=|work=|pages=|day=|month=|year=19. rujna 2007.|access-date=2. veljače 2014.|archive-url=https://web.archive.org/web/20140312131331/http://povijest.net/v5/teme/povijest-bih/2007/sarajevski-atentat-4/|archive-date=2014-03-12|quote=}}</ref> Osiguranje Franje Ferdinanda u Sarajevu bilo je minimalno i nije bilo ni 120 policijskih službenika zaduženih za njegovu sigurnost.{{fusg|1}}<ref name="IM">[http://www.scribd.com/doc/70380672/15748699-Ivan-Muzic-Masonstvo-u-Hrvata Ivan Mužić, ''Masonstvo u Hrvata'', str. 68.], preuzeto 12. kolovoza 2012.</ref> Sofija je bila oduševljena dočekom u Sarajevu. Ona je do Sarajeva putovala vlakom preko Budimpešte i [[Slavonski Brod|Slavonskog Broda]], te joj je na svim stanicama bio priređen svečani doček. Dok je Franjo Ferdinand bio zauzet državničkim dužnostima, Sofija je posjećivala sarajevske škole, crkve i dobrotvorne ustanove. [[27. lipnja]] Franjo Ferdinand i Sofija su odlučili neslužbeno prošetati gradom. Taj nenajavljeni "izlet" je iznenadio sarajevsku policiju, ali i [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]] koji je sjedio u Semizovoj gostionici. Princip tog dana nije kod sebe imao oružje. Dan prije, na samoj Ilidži, je jedan policijski agent uočio [[Nedeljko Čabrinović|Nedeljka Čabrinovića]]. Znajući za njegov izgon iz grada zbog sudjelovanja u štrajku [[1912.]] godine tražio je instrukcije on nadređenih. Oni su ga međutim obavijestili da je izgon u međuvremenu ukinut i da protiv njega ne mogu ništa zakonski učiniti.<ref name="p"/>

[[Datoteka:Uniform worn by Ferdinand when he was assassinated in Sarajevo.jpg|mini|desno|150px|Vojna odora, sa tragovima krvi, koju je na dan atentata nosio Franjo Ferdinand.]]
[[Datoteka:Latin Bridge 02 (22757259615).jpg|mini|lijevo|150px|Most preko Miljacke blizu kojega je izvršen atentat.]]
Po službenom planu, od [[28. lipnja]] 1914., Franjo Ferdinand je trebao službeno posjetiti Sarajevo prijepodne, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratit se preko Metkovića brodom kući. Cjelokupan plan njegovog posjeta, sa točnim mjestima koje će povorka obići, je dan ranije donio list Bosanska pošta. Saznavši za rutu povorke, Princip je odlučio da se zasjeda postavi na Apelovoj obali, dugi putu uz rijeku [[Miljacka|Miljacku]], kojom je povorka trebala proći i to dva puta u kratkom vremenu. Princip je dan ranije objasnio ostalim sudionicima atentata gdje trebaju stajati u trenutku prolaska povorke. Kako je u početku bilo planirano da atentat odrade trojica atentatora, dobili su samo tri bočice [[Cijanid|cijankalija]] koji su trebali ispiti odmah po izvršenom činu. No pošto su sada u grupi bila šestorica atentatora, otrov su bili primorani podijeliti i presipati u male papiriće. Da li je otrov bio prestar, da li je oksidirao prilikom presipavanja, čuvanja u papirićima ili su umanjene doze bile nedjelotvorne, teško je za sigurnošću znati. Princip je svoju bočici cijankalija podijelio sa [[Danilo Ilić|Danilom Ilićem]]. Već od 9 sati Princip je bio na svom položaju. Ruta prolaska povorke je bilo puna policije, no policija nije primjetila naoružane atentatore koji su se nalazili među okupljenim narodom. Negdje oko 10 sati kolona automobila se pojavila na vidiku, Franjo Ferdinand se vozio u trećem automobilu po redu. Okupljene mase su počele klicati uz zvuk crkvenih zvona i topovskih salvi u čast Franje Ferdinanda. Topovi i crkvena zvona su bila element koji je zbunio atentatore. Tako da [[Muhamed Mehmedbašić]], koji je bio prvi u nizu, nije bacio bombu na povorku. Kasnije se na suđenju opravdavao činjenicom da je odmah do njega stajao policajac, te da zbog toga nije djelovao. Automobil Franje Ferdinanda je prošao kraj [[Vaso Čubrilović|Vase Čubrilovića]] koji isto nije djelovao, te je na suđenju izjavio: "''Kad se dovezao nadvojvoda, nisam se mašio za revolver jer mi je bilo žao nadvojvodkinje.''" Auto je došao i do [[Cvjetko Popović|Cvjetka Popovića]] koji je također kasnije priznao da nije imao hrabrosti da izvrši čin. To međutim nije pokolebalo Nedeljka Čabrinovića koji je prilikom prolaska automobila Franje Ferdinanda izvadio ručnu granatu i bacio je na povorku. Kako je bomba imala odgodu eksplozije od 10 sekundi, Čabrinović je iskoristio to vrijeme da popije cijankalij i baci se u Miljacku. Bačena bomba se u letu odbila od krova automobila i pala na zemlju. Eksplodiravši ranila je lakše nekoliko ljudi iz mase i [[Oskar Potiorek|Potiorekovog]] ađutanta [[Erich von Merrizzi|Erich von Merizzija]] u četvrtom vozilu kolone. Automobili u povorci su se potom nakratko zaustavili, ali su ubrzo pod velikom brzinom nastavili put do gradske vijećnice. Princip nije iskoristio trenutak zastoja povorke, jer je gledao što događa sa Čabrinovićem. Čabrinovića popijeni otrov nije ubio već mu je samo izazvao rane na ustima. Bijesni policajaci su Čabrinovića izvukli iz Miljacke, te je potom bio žestoko pretučen od strane policajaca i okupljene mase. Franjo Ferdinand je sa povorkom došao do gradske Vijećnice gdje je trebao poslušati pozdravni govor.<ref name="p"/> No prije pozdravnog govora je uzbuđeno kritizirao gradonačelnika [[Fehrim Čurčić|Fehrima Čurčića]] izjavivši: "''Gospodine gradonačelniče, došao sam ovdje u posjet, a na mene bacaju bombe. To je nečuveno.''"<ref>Luigi Albertini, 1953., str. 36, 37</ref> Tek nakon što mu je grofica Sofija prišapnula nešto u uho, Franjo Ferdinand se donekle smirio i dopustio gradonačelniku Čurčiću da nastavi sa govorom.<ref>Vladimir Dedijer, 1966., str. 12</ref> Franjo Ferdinand je nakon toga dao par ciničnih izjava, ponajviše uperenih generalu Potioreku.<ref name="mt"/> Službenici i pripadnici pratnje Franje Ferdinanda su nakon govora raspravljali što dalje učiniti. Franjo Ferdinand i Sofija su odustali od službenog plana i odlučili da će u bolnici posjetiti žrtve bombaškog napada. Grof [[Franz von Harrach]] je odlučio stati na lijevi prag automobila kako bi svojim tijelom zaštitio Franju Ferdinanda tokom vožnje.<ref>Vladimir Dedijer, 1966., str. 67</ref> General Potiorek je smirivao Franju Ferdinanda obećavši mu izmjenu rute, ali o tome nije obavijestio vozača Leopolda Lojku niti ostatak povorke. Povorka je krenula iz gradske vijećnice oko 10.45. Kada je automobil Franje Ferdinanda skrenuo u ulicu Franje Josipa, general Potiorek je viknuo vozaču da idu krivim putem. Vozač je zakočio i počeo polagano voziti unatrag. U tom trenutku je Princip, koji je stajao na nekoliko metara, ispalio dva hica u smjeru automobila. Prvi metak je pogodio Franju Ferdinanda, a drugi, namijenjen generalu Potioreku, pogodio je Sofiju. Dok je Princip u gužvi nastojao ispiti cijankalij okružili su ga policajci koji su mu oduzeli pištolj kojim se je namjeravao ubiti. U trenucima borbe-naguravanja iz Principova džepa ispala je bomba, što je izazvalo komešanje. Otrov, kao i kod Čabrinovića, nije djelovao i Principu je samo zadao želučane teškoće. Principa su od policijskih udaraca nastojali spasiti njegovi prijatelji s kojima je nekoliko sekundi prije atentata razgovarao. Jedan od njih, Mihajlo Pušara, je i udario detektiva koji je vidjevši pištolj uperen prema Franji Ferdinandu nastojao spriječiti Principa u izvršenju atentata. General Potiorek je par sekundi nakon pucnjave naredio vozaču da vozi u njegovu rezidenciju, te je u tom trenutku mislio da su Franjo Ferdinand i Sofija samo u nesvjesti i da će biti dobro. Dok je povorka u velikoj brzini prolazila sarajevskim ulicama, okupljeni ljudi su i dalje oduševljeno klicali "''Živjeli!''". Negdje na pola puta suputnici su uočili da je Franjo Ferdinand ranjen, pošto je iz njegove rane na grlu istjecalo mnogo krvi. Franjo Ferdinand je u automobilu zazivao suprugu kojoj je govorio: "''Sofija, Sofija! Nemoj umrijeti! Živi za našu djecu!'', nakon čega je uslijedilo šest ili sedam odgovora "''Ništa mi nije.''" na pitanje grofa von Harracha kako je. Po dolasku u rezidenciju generala Potioreka, Sofija je odmah bila proglašena mrtvom, dok je Franjo Ferdinand umro 10 minuta kasnije.<ref name="p"/> General Potiorek je isti dan uputio brzojav na Dalmat da je "''Njegovo Carsko i Kraljevsko Veličanstvo Nadvojvoda Franjo Ferdinand pao kao žrtva atentata''", te je naredio da jahta Dalmat čeka na ušću Neretve uz SMS Viribus Unitis sve dok on osobno ne izda daljnje upute. Tijela Franje Ferdinanda i Sofije su [[30. lipnja]] 1914. vlakom prenesena do Metkovića, ukrcana na jahtu Dalmat koja ih je onda prenijela i prebacila na SMS Viribus Unitis.<ref name="mt"/>

== Reakcije u Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ==
=== Zagreb i središnja Hrvatska ===
Prve vijesti o atentatu na Franju Ferdinanda i Sofiju su stigle u Zagreb oko 13 sati. Odmah su bile otkazane sve proslave i koncerti, kina su bila zatvorena, a hrvatske [[Zastava Republike Hrvatske|trobojnice]] koje su izvješene dočekale izaslanstvo riječkih Hrvata zamijenjene su crnim zastavama. Poslije 17 sati počela su izlaziti posebna izdanja dnevnih novina koja su odmah bila rasprodana. Već oko 19 sati počela se stvarati povorka đaka koja je na čelu imala trobojnicu s crnim velom, uzvikujući: "''Slava prijestolonasljedniku''", te parole protiv Srba. Nakon što se povorka razišla, manje grupice su se okupile oko prostorija novina Hrvatski pokret i Srpske banke, uzvikujući protusrpske parole. Dan poslije u Zagrebu su u režiji [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatske stranka prava]] ([[Frankovci|frankovaca]]) organizirane prve protusrpske demonstracije. Demonstranti su bacali kamenje na saborske zastupnike koji su se vraćali iz [[Zagrebačka katedrala|katedrale]] sa zadušnice za ubijenog prijestolonasljednika. Kamenovali su srpske radnje, dokle je jedna grupa po Vlaškoj ulici uništavala srpske dućane. Demonstranti su razbili prozore na kući gradonačelnika [[Janko Holjac|Janka Holjca]] i uredništva novina Hrvatski pokret. Pravaški list Hrvatska je iz dana u dan pozivao na obračun sa "Srbima veleizdajnicima". Vlasti Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije su prešutno odobravale nerede i protusrpske demonstracije. Redarstvo je do daljnjega zabranilo demonstracije u Zagrebu i izvršilo uhićenja sumnjivih Srba. Posebno oštre protusrpske demonstracije su bile u [[Petrinja|Petrinji]] gdje je gradsko poglavarstvo bilo prisiljeno izdati proglas o sigurnosnim mjerama koju su se strogo provodile. U [[Bjelovar]]u se nakon vijesti o atentatu na glavnom trgu pred gradskom vijećnicom okupilo 200 ljudi koji su klicali i pjevali hrvatsku himnu, dokle je policija iste demonstrante držala podalje od [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] i srpskog doma. U Bjelovaru su kasnije izvršena i tri uhićenja zbog podrugljivih izjava o Franji Ferdinandu, dokle je u [[Komorske Moravice|Komorskim Moravicama]] u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]] uhićen i suspendiran iz službe općinski načelnik Vladimir Petrović koji je okupljenim ljudima izjavio "''Vaš car je krepao.''".<ref name="žk">[[Željko Karaula]], »Sarajevski atentat – reakcije Hrvata i Srba u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji«, ''Interdisciplinarni je znanstveni časopis "Radovi Zavoda za hrvatsku povijest"'', vol.43, br. 1, Zagreb, prosinac 2011., {{ISSN|0353-295X}} {{Hrčak|id=113497}}</ref>

=== Dalmacija ===
Velike protusrpske demonstracije najprije su izbile u južnoj Dalmaciji, gdje je u [[Dubrovnik]]u masa seljaka i radnika navalila na općinu demonstrirajući protiv Srba. Prostorije Srpskog sokola i srpske škole su bile zasute kamenjem, te potpuno uništeni. U [[Konavle|Konavlima]] je masa palila istaknute srpske zastave, a u Metkoviću su zapaljene pojedine srpske kuće. U [[Zadar|Zadru]] su protusrpske demonstracije trajale danima, dokle je u [[Opuzen]]u lokalno stanovništvo devastiralo grčko istočnu crkvu. U [[Split]]u su vlasti raspustile Hrvatski sokol zbog projugoslavenskog djelovanja, te su uslijedila brojna uhićenja članova tog društva.<ref name="žk"/>

=== Slavonija i Srijem ===
U [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] je došlo do žestokih protusrpskih demonstracija, gdje su demonstranti pod vodstvom gradski viječnika demolirali imovinu Srba. Počinjena je velika šteta na zgradi Srpske banke i na hotelu u srpskom vlasništvu. Velike protusrpske demonstracije izbile su i u [[Đakovo|Đakovu]] gdje se okupilo oko 1000 ljudi koji su krenuli pred biskupsko sjemenište gdje su spalili srpsko zastavu, te su zatim krenuli prema kućama istaknutijih Srba u gradu, a koje su od uništenja uspjele obraniti gradske redarstvene snage. U [[Vinkovci]]ma su demonstranti uzvikivali "''Slava Ferdinandu i Sofiji''" i "''Dolje Srbi''", te su se pokušali probiti do pravoslavne crkve i srpske škole, no u tome su ih spriječile redarstvene snage. Demonstracije su izbile i u [[Vukovar]]u. Revoltirana masa je u nekoliko navrata krenula prema pravoslavnoj crkvi pod vodstvom lokalnih frankovaca i članova katoličkog djetićkog društva uzvikujući: "''Abzug kralj Petar! Abzug bombaši!''". U [[Orahovica|Orahovici]] se skupilo oko 120 ljudi koji su noseći pred sobom hrvatsku trobojnicu krenuli u ophodnju gradom uzvikujući "''Živio naš kralj Franjo Josip''", "''Slava Ferdinandu Franji''", "''Abzug Srbi''" i "''Dolje s ubojicama''".<ref name="žk"/>

=== Hrvatska inteligencija ===
Veći dio projugoslavenski usmjerene hrvatske inteligencije je potajno odobravao atentat u Sarajevu. [[Frano Supilo]] je odmah shvatio da je rat neizbježan, te je donio odluku da pođe u emigraciju i povede akciju za rušenje Austro-Ugarske Monarhije i ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba. [[Ivan Meštrović]] je tijekom boravka u [[Venecija|Veneciji]] izrazio bojazan za svoj povratak u zemlju, znajući da će zbog svoga projugoslavenskog usmjerenja biti pod prismotrom vlasti. [[Vladimir Čerina]] je nakon atentata prognozirao i priželjkivao nastanak velikog jugoslavenskog naroda. [[Ivo Andrić]] je [[29. srpnja]] 1914. bio uhićen kao nacionalno-revolucionarni omladinac projugoslavenskog usmjerenja. [[Milan Rojc]], jedan od viđenijih članova [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]] i bivši ministar bogoštovlja i nastave, je bio duboko potresen i zabrinut po primitku vijesti o atentatu, te je na svojoj kući izvjesio crnu zastavu. Dr. [[Ivo Frank]] je javno govorio da "''Ovakav izdajnički Sabor radi o glavi hrvatskom narodu i Habsburškoj monarhiji.''", te da je "''Juče ubijeni u Sarajevu jedina uzdanica Hrvata.''". [[Juraj Demetrović]] je u zagrebačkoj Narodnoj kavani harangirao ljude protiv demonstranata, te je upravo iz kavane bio bačen jedan stolac i kamenje na demonstrante koji su u tom trenutku prolazili. [[Stjepan Radić]] je oštro osudio atentat. Prvo zbog toga jer nije vjerovao u nasilje kao čin političkog izražavanja političkih uvjerenja, a drugo jer je tada u strahu od moćnih susjeda težio očuvanju Dvojne monarhije kao najboljeg sigurnog štita za hrvatski narod. Ujedno je vjerovao da se Monarhija prije ili kasnije mora preurediti na trijalistički način i to tako što bi Hrvatska trebala postati posebnom jedinicom unutar te zajednice. Sarajevski nadbiskup [[Josip Stadler]] je osudio atentat i pri tom oštro napao Hrvatsko-srpsku koaliciju, dokle je zagrebački nadbiskup [[Antun Bauer]] izjavio da se poslije atentata treba pouzdati u [[ban]]a [[Ivan Skerlecz|Ivana Skerlecza]] da sjedini Dalmaciju i Bosnu, pa makar to bilo i na osnovu nagodbe. Nasuprot tome, krčki biskup [[Antun Mahnić]] je zajedno sa svojim Riječkim novinama čvrsto stajao na projugoslavenskom pravcu [[Hrvatski katolički pokret|Hrvatskog katoličkog pokreta]]. Podjele među Hrvatima dovele su do ozbiljnih posljedica po hrvatsku političku scenu. Mnogobrojni među njima, pristaše projugoslavenske opcije, kasnije su se našli pod udarom represivnih organa vlasti, pod prismotrom, istragom, uhićenjem, suđenjem i bijegom u emigraciju.<ref name="žk"/>

== Posljedice atentata ==
Bio je to neposredni povod za početak [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]]. Uslijedio je [[ultimatum]] Austro-Ugarske vladi [[Srbija|Srbije]], koju je ova smatrala neposredno odgovornom za atentat, a potom i objava rata.

Unatoč ultimatumu i zatim objavi rata Srbiji, malo je političara u Austro-Ugarskoj iskreno žalilo za Franjom Ferdinandom, koji je svojim zamislima mogao ugroziti njihove pozicije. On ih je uspio razbjesniti i nakon smrti: plan da se nadvojvoda pokopa u carskoj grobnici, a njegova neprihvaćena supruga ne, propao je zbog njegove oporuke kojom je odredio da oboje budu sahranjeni u obiteljskom dvorcu Artstetten.

== Galerija ==
<gallery>
Image:Ukrcaj Franje Ferdinanda na vlak u Metkoviću.jpg|Ukrcaj Franje Ferdinanda na vlak u Metkoviću 1914. godine.
Image:Minutos previos al atentado en Sarajevo.jpg|Dolazak Franje Ferdinanda i Sofije u Gradsku viječnicu Sarajeva 1914. godine.
Image:Ukrcaj lijesova Franje Ferdinanda i Sofije na Dalmat u luci Metković.jpg|Ukrcaj lijesova Franje Ferdinanda i Sofije na jahtu Dalmat u luci Metković 1914. godine.
Image:Isplovljavanje Dalmata s tijelima Franje Ferdinanda i Sofije prema ušću Neretve.jpg|Isplovljavanje Dalmata s tijelima Franje Ferdinanda i Sofije prema ušću Neretve 1914. godine.
Image:Franz Ferdinand Automobile AB.jpg|Gräf & Stift, automobil u kojem su ubijeni Franjo Ferdinand i Sofija. Danas izložen u [[Vojno-povijesni muzej u Beču|vojnom muzeju]] u Beču.
Image:FranzFerdinandCar.jpg|Gräf & Stift (odostraga).
Image:Uniform and deathbed of Archduke Franz Ferdinand of Austria.jpg|Svečana vojna odora koju je Franjo Ferdinand nosio na dan atentata i krevet na kojem je izdahnuo. Danas izloženi u [[Vojno-povijesni muzej u Beču|vojnom muzeju]] u Beču.
Image:Hohenberg family vault, Artstetten, tomb of Franz Ferdinand and Sophie 01.jpg|Poslijednje počivalište Franje Ferdinanda i Sofije u obiteljskom dvorcu Artstetten.
</gallery>

== Preci ==
<div style="clear: both; width: 100%; padding: 0; text-align: left; border: none;" class="NavFrame">
<div style="background: #ccddcc; text-align: center; border: 1px solid #667766" class="NavHead">'''Preci Franje Ferdinanda Austrijskog'''
</div>
<div class="NavContent" style="display:none;">
<center>{{Porodično stablo 5
|style=font-size: 90%; line-height: 110%;
|border=1
|boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0;
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #fcb;
|1= 1. Nadvojvoda '''Franjo Ferdinand Austrijski'''
|2= 2. Nadvojvoda [[Karlo Ludovik Austrijski]]
|3= 3. Princeza [[Marija Anuncijata od Dvije Sicilije]]
|4= 4. Nadvojvoda [[Franjo Karlo Austrijski]]
|5= 5. Princeza [[Sofija od Bavarske (1805-1872)|Sofija od Bavarske]]
|6= 6. [[Ferdinand II, kralj Dviju Sicilija]]
|7= 7. Nadvojvotkinja [[Marija Terezija Austrijska (1816-1867)|Marija Terezija Austrijska]]
|8= 8. [[Franjo II, car Svetog Rimskog Carstva]]
|9= 9. Princeza [[Marija Terezija od Dvije Sicilije]]
|10= 10. [[Maksimilijan I Josip, kralj Bavarske]]
|11= 11. Princeza [[Karolina Badenska]]
|12= 12. [[Franjo I, kralj Dviju Sicilija]]
|13= 13. Infanta [[Marija Izabela Španska]]
|14= 14. Nadvojvoda [[Karlo II, vojvoda Tešina]]
|15= 15. Princeza [[Henrika od Nassau-Weilburga]]
|16= 16. [[Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva]]
|17= 17. Infanta [[Marija Ludovika Španska (1745-1792)|Marija Ludovika Španska]]
|18= 18. [[Ferdinand I, kralj Dviju Sicilija]]
|19= 19. Nadvojvotkinja [[Marija Karolina Austrijska]]
|20= 20. [[Fridrik Mihael, palatinski grof Zweibrückena]] 
|21= 21. Grofica palatinska [[Marija Franciska od Sulzbacha]]
|22= 22. [[Karlo Ludovik, princ nasljednik Badena]]
|23= 23. Landgrofica [[Amalija od Hesse-Darmstadta]]
|24= 24. [[Ferdinand I, kralj Dviju Sicilija]] (=18)
|25= 25. Nadvojvotkinja [[Marija Karolina Austrijska]] (=19)
|26= 26. [[Karlo IV, kralj Španije]]
|27= 27. Princeza [[Marija Ludovika od Parme]]
|28= 28. [[Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva]] (=16)
|29= 29. Infanta [[Marija Ludovika Španska (1745-1792)|Marija Ludovika Španska]] (=17)
|30= 30. [[Fridrik Vilim, vojvoda Nassaua]]
|31= 31. Burgrofica [[Ludovika Izabela od Kirchberga]]
}}</center>
</div></div>

== Reference ==
{{reference}}

== Literatura ==
* {{Cite book|last=Brook-Shepherd|first=Gordon|title=The Austrians: A Thousand-Year Odyssey|year=2002.|publisher=Basic Books|location=New York|isbn=978-0786711024|ref=harv}}
* {{Cite book|last=Rothenberg|first=Gunther|title=The Army of Francis Joseph|year=1999.|publisher=Purdue University Press|location=West Lafayette, Indiana|isbn=978-1557531452|ref=harv}}
* {{Cite book|last=Schwarz|first=Otto|title=Hinter den Fassaden der Ringstrasse: Geschichte, Menschen, Geheimnisse|year=2007.|publisher=Amalthea|location=Beč|isbn=978-3850025898|ref=harv}}
* {{Cite book|last=Frederick|first=Morton|title=Thunder at Twilight: Vienna 1913/1914.|year=1989.|publisher=Scribner|location=Beč|isbn=978-0-684-19143-0|ref=harv}}
* {{Cite book|last=Köpeczi|first=Béla|title=History of Transylvania|year=1994.|publisher=Akadémiai Kiadó|location=Budimpešta|isbn=963-05-6703-2|ref=harv}}
* {{Cite book|last=Albertini|first=Luigi|title=Origins of the War of 1914|year=1953.|publisher=Oxford University Press|location=London|isbn=|ref=harv}}
* {{Cite book|last=Dedijer|first=Vladimir|title=The Road to Sarajevo|year=1966.|publisher=Simon and Schuster|location=New York|isbn=|ref=harv}}

== Povezano ==
* [[Sarajevski atentat]]

== Vanjske veze ==
* [http://povijest.net/index.php/Prvi-svjetski-rat/Mlada-Bosna-i-Sarajevski-atentat-1914.-godine-IV-Franjo-Ferdinand-u-Sarajevu.html Franjo Ferdinand u Sarajevu] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20080703234858/http://povijest.net/index.php/Prvi-svjetski-rat/Mlada-Bosna-i-Sarajevski-atentat-1914.-godine-IV-Franjo-Ferdinand-u-Sarajevu.html |date=2008-07-03 }}
* [http://www.franzferdinand.cz Nadvojvoda Franjo Ferdinand d´Este (cs)]
{{Commonscat|Archduke Franz Ferdinand of Austria}}

{{Lifetime|1875|1914|Ferdinand, Franjo}}

[[Kategorija:Biografije, Graz]]
[[Kategorija:Habsburgovci]]
[[Kategorija:Političari u Prvom svjetskom ratu]]
Upotrebljeni šabloni (45):
Šablon:Age at date (uredi)
Šablon:Birth date (uredi)
Šablon:Blok-citat (uredi)
Šablon:Blok-citat/styles.css (uredi)
Šablon:Catalog lookup link (uredi)
Šablon:Citation/core (uredi)
Šablon:Citation/identifier (uredi)
Šablon:Citation/make link (uredi)
Šablon:Cite book (uredi)
Šablon:Cite web (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Commonscat (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Death date and age (uredi)
Šablon:Error-small (uredi)
Šablon:Fusg (uredi)
Šablon:Glavni-drugo (uredi)
Šablon:Hide in print (uredi)
Šablon:Hrčak (uredi)
Šablon:ISSN (uredi)
Šablon:Infokutija Veličanstvo (BS) (uredi)
Šablon:Izdvojeni citat (uredi)
Šablon:Lifetime (uredi)
Šablon:MONTHNAME (uredi)
Šablon:MONTHNUMBER (uredi)
Šablon:Main other (uredi)
Šablon:NAZIVMJESECA (uredi)
Šablon:Only in print (uredi)
Šablon:Otheruses (uredi)
Šablon:Porodično stablo 5 (uredi)
Šablon:Reference (uredi)
Šablon:Reflista (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Reflista/styles.css (uredi)
Šablon:Replace (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Šablon:Str crop (uredi)
Šablon:Trim (uredi)
Šablon:Webarchive (uredi)
Šablon:Yesno (uredi)
Šablon:Yesno-no (uredi)
Šablon:Yesno-yes (uredi)
Šablon:Životni vijek (izvorni kod) (poluzaštićeno)
Modul:Check for unknown parameters (uredi)
Modul:Check isxn (uredi)
Modul:String (uredi)
Modul:Wd (uredi)
Modul:Wd/i18n (uredi)
Modul:Webarchive (uredi)
Vratite se na stranicu „Franjo Ferdinand”.
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Franjo_Ferdinand