Kralj Tomislav

Tomislav
Kralj Tomislav na prijestolju, Josip Horvat, veljača 1941.
Kralj Hrvatske
Vladavina	925. – 928. ili poslije
Krunidba	Duvanjsko polje, 925.
Nasljednik	Trpimir II.
Knez Primorske Hrvatske
Vladavina	oko 910. – 925.
Prethodnik	Muncimir
Dinastija	Trpimirovići
Otac	Muncimir
Vjera	Kršćanin

Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910. godine; tradicionalno se smatra da je proglašen kraljem 925. godine, a vladao je bar do 928. godine. O njemu se pouzdano zna dosta malo, u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima. Iz vladarske je kuće Trpimirovića.

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora:.^[1]

• U zabilješci ispred teksta zaključaka crkvenog sabora u Split 925. godine stoji:

»...consulatu peragente in prouintia Croatorum et Dalmatiarum finibus Tamisclao rege...«^[2]

»...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav«

Na drugom mjestu, doduše ne imenom, ali titulom "kralja Hrvata" (iz 12. kanona):^[3][4]

»Ako bi kralj Hrvata i hrvatski velikaši...«

»Quod si rex et proceres Croatorum...«

• U pismu pape Ivana X. navodi se:

"...Tomislavu, kralju Hrvata..."

"...Tamisclao, regi Crouatorum...";^[5]

• u 13. poglavlju djela Historia Salonitana Tome Arhiđakona piše "Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava..."
• u tzv. Ljetopisu popa Dukljanina ili Regnum Sclavorum, piše:

»Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre.«^[6]

Zanimljivo je da Tomislava uopće ne spominju, primjerice, sljedeći izvori:

• spis Konstantina VII. Porfirogeneta, poznat pod nazivom De administrando imperio, koji govori o Hrvatskoj tog vremena (npr. govori o ratovima Hrvata i Bugara, gdje su Bugari "poubijani svi od Hrvata");^[7]
• veliko djelo Ivana Lučića De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex (Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije) iz 1666.

Tomislav je vjerojatno došao na vlast 914. ili ranije; jedini podatak je napomena Tome Arhiđakona, koji piše "godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava".^[1][8] Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio svog brata.

O Tomislavovoj vlasti zna se malo, poznato je ratovanje s Mađarima i Bugarima, kao i dva održana crkvena sabora u Splitu; stručnjaci se ne slažu je li okrunjen, ili se samo proglasio, ili ga papa spominje kao kralja iz nekog drugog razloga.

Kako je u doba Tomislavove vladavine cijela Europa bila na nogama zbog mađarskih pljačkaških pohoda, zasigurno se i Tomislav sukobio s tom novom vojnom silom. Mletački izvori spominju mađarske prodore sve do mora, što bi zasigurno značilo da je u određenom periodu u Hrvatskoj došlo do masovnog sukoba. Ne zna se što se točno dogodilo, evidentno je Tomislav odbio napade. Ono što je bitno za hrvatsku historiografiju pitanje je o Tomislavovu zauzeću jednoga dijela nekadašnje Panonske Hrvatske. Iako je prodor utjecaja hrvatskog vladara u prostor međurječja Save i Drave vjerojatno započeo još krajem 9. stoljeća, vlast primorskog vladara bila je kako-tako osigurana na sjeveru današnje Hrvatske u doba Tomislavove vladavine. Najsigurniji (i jedini pravi) podatak o tome jest podatak da je Grguru Ninskom bila ponuđena Sisačka biskupija, što je izravan dokaz da je Sisak očito bio pod vlašću hrvatskoga kralja, malo je vjerojatno da bi mu se nudila biskupija na nekom drugom teritoriju.

O Tomislavovoj vlasti nad dalmatinskim gradovima svjedoči Toma Arhiđakon, a vjerojatno je da je Bizant nagradio svoga vjernoga saveznika dalmatinskim gradovima, koji je njima vladao u ime bizantskog cara. Pomnim čitanjem spisa splitskih sabora nigdje se ne spominje bizantski strateg, upravitelj bizantske Dalmacije, stoga je očito da je ta vlast bila u Tomislavovim rukama. Kako je zahumski knez Mihajlo Višević bio prisutan na saborima, hrvatski povjesničari pretpostavljaju da je i njegova kneževina bila pod Tomislavovim utjecajem, a iako nemamo izravnih dokaza, ne bi čudilo da je i Paganija bila u istom položaju.

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet piše^[7] da je u to doba

»Hrvatska mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakom 10 – 20 mornara-ratnika.« (većina stručnjaka drži da se radi o preuveličavanju)

On navodi i sljedeće podatke:

»Krštena Hrvatska ima ove naseljene gradove: Nin, Biograd, Velicin, Skradin, Hlijevno, Stup, Knin, Kori, Klobuk. Veliku takvu moć i množinu naroda imaše Hrvatska do arhonta Krasimera. Pošto ovaj umre, a sin njegov Miroslav vladaše 4 godine, od ruke bana Pribine pogibe, i u zemlji nasta raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjaništva i pješadije i sagena i kondura, što imahu Hrvati. Danas imade sagena 30, male i velike kondure, i konjaništvo i pješadiju.«

U djelu je car Konstantin također zapisao:

»ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije.«

Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pobjegao u Hrvatsku.

Bugarski car Simeon je 926./927. nakon osvajanja Srbije, poslao ogromnu vojsku na Hrvatsku, koja je katastrofalno poražena u bitci negdje na prostoru današnje Bosne ili u blizini Imotskog. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, pokazuje moć hrvatskih vojnih snaga u to doba.

Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom crkvenom saboru 925. odlučeno je da pravo na metropolitsku čast ima splitski nadbiskup Ivan. Odlučivano je između ninskog biskupa Grgura, zadarskog biskupa Formina i splitskoga nadbiskupa Ivana. Ninski se biskup nakon prvog crkvenog sabora žalio papi pošto je mislio da on zaslužuje biti poglavar, pa je održan drugi crkveni sabor na kojem je splitski nadbiskup potvrđen kao poglavar, a ninska je biskupija ukinuta i njezino su područje podijelile druge biskupije. Tomislav je vjerojatno bio prisutan na oba crkvena sabora. Na ovim saborima je kako je već navedeno Grguru ponuđena Sisačka biskupija, što je izravana dokaz da je jedan dio današnjeg hrvatskog sjevera bio u Tomislavovoj sferi utjecaja.

Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj.^[1]

Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava je obavljena na Duvanjskom polju.

Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje od 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz.^{[1][potrebno obrazložiti]}. Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu Pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.^{[potrebno obrazložiti]}

O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.

Tomislav se spominje u kontekstu crkvenog sabora 928., a nema podataka o njemu s kasnijim datumom. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje^[7] Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme, pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira.

Tomislav je vrlo popularan, kao prvi hrvatski kralj, i kao ujedinitelj Primorske s Panonskom Hrvatskom. U mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice s njegovim imenom, kao i spomenici, od kojih je najznačajniji onaj u Zagrebu i Livnu. Te 1925. godine na mnogim pročeljima crkava diljem Hrvatske niču spomen-ploče s natpisom:

»Ujedinjeni i slobodni narod kralju Tomislavu 925. – 1925.«

Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat piše^[8] (ali uz ograde primjetne u tekstu):

»Sada je Tomislav bio na vrhuncu svoje slave i moći. On je toli sjajno odbio Simeona, komu nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko! Je li dakle čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji čas, da se banovina proglasi kraljevinom, a Tomislav da dobije kraljevsku čast. Da se to nije dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora splitskoga. U ovim naime spisima papa god. 925. već naziva Tomislava kraljem hrvatskim. — Krunu i druge znakove krunidbene dobio je Tomislav po svoj prilici iz Rima. Ondje je naime vladao papa Ivan X. (god. 913.—928.), koji je nekoliko godina prije toga poslao krunu i Simeonu Velikomu. Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov suvremenik — car Konstantin Porfirogenet — u svojim spisima ne priznaje kraljem.«

U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.

• Velered kralja Tomislava – najviše odlikovanje Republike Hrvatske

• Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924, dijelom dostupno na Wikizvoru
• Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
• Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8
• Ivica Radoš: Hrvatske kontroverze, Zagreb, 2014., str. 117–147.

	Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kralj Tomislav
	Wikizvor ima izvorni tekst Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Tomislav, prvi kralj hrvatski

• Hrvatska povijest u dvadeset pet karata Hrvatska za kralja Tomislava godine 928.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2012. (Wayback Machine)
• Hrvatski povijesni portal ^{[neaktivna poveznica]}

Vladarske titule
prethodnik Muncimir	knez primorske Hrvatske oko 910. – oko 925.	Hrvatsko Kraljevstvo
Nova titula	hrvatski kralj oko 925. – oko 928.	nasljednik Trpimir II.

v • u Hrvatski knezovi Knezovi Panonske Hrvatske Vojnomir • Ljudevit Posavski • Ratimir • Braslav Knezovi Dalmatinske Hrvatske Porga ? • Višeslav • Borna • Vladislav • Ljudemisl ? • Mislav • Trpimir • Domagoj • Iljko ? • Zdeslav • Branimir • Muncimir • Tomislav

v • u Hrvatski kraljevi Trpimirovići Tomislav • Trpimir II. ? • Krešimir I. • Miroslav • Krešimir II. • Stjepan Držislav • Svetoslav Suronja • Gojslav I. • Krešimir III. • Stjepan I. • Petar Krešimir IV. • Dmitar Zvonimir • Stjepan II. Snačići Petar Snačić (Svačić)