Prijeđi na sadržaj

Crkva sv. Lucije na Krku

Izvor: Wikipedija
Crkva sv. Lucije

Crkva svete Lucije je ranoromanička crkva u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku iz koje potječe starohrvatski glagoljički spomenik Bašćanska ploča. Uz crkvu je nekada postojao benediktinski samostan.

Crkva svete Lucije u Jurandvoru slikana sa stražnje strane. Jasno se vidi apsida kojom završava ova jednobrodna crkva, zvonik s prednje strane (pročelje) te kapelica Svetog ruzarija s lijeve strane

Datiranje

[uredi | uredi kôd]
Unutrašnjost crkve sv. Lucije
Unutrašnjost crkve sv. Lucije

U starijim izvorima piše da se nalazi u Baški i Bašćanskoj drazi, ali to je zbog promjene tih pojmova kroz povijest.

Vrijeme izgradnje crkve i samostana koji je postojao odmah do nje su nepoznati. Iz različitih okolnosti te iz samog teksta Bašćanske ploče smatra se da je postojala već u 11. st. Prema tekstu Bašćanske ploče može se jasno zaključiti da je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir (1076. g.-1089. g.) darovao izvjesnom opatu Držihi „ledinu“ tj. zemljište, teren, na kojemu je opat Dobrovit sagradio crkvu svete Lucije i samostan. Zna se da je samostan pripadao benediktincima.

Smatra se da je samostan izgrađen na mjestu ville rustice iz rimskog doba, a crkva na temeljima ranokršćanske bazilike.

Samostan

[uredi | uredi kôd]

Godine 1308. spominje se da je samostan zbog velike starine bio ruševan („nimia vetustate consumptum“) te da ga je potrebno temeljito obnoviti. Obnovu samostana je vodio bašćanski župnik po čemu se zaključuje da u samostanu tada nije bilo opata. Koncem 14. i sredinom 15. st. se spominju još dva opata svetolucijskog samostana, a 1465. g. benediktinci su napustili samostan i otišli u Italiju. Iako je samostan postojao do 1590. g. bio je u ruševnom stanju („Ingressus domus Abbatiae, ipsas quasi ruinam minantes vidit“). Ipak i nakon odlaska benediktinaca u samostanu su bili neregularni opati, redovito stranci, sve dok odlukom austrijske vlade 8. prosinca 1817. g. nije predan na uživanje biskupu krčke biskupije Ivanu Šantiću i njegovim nasljednicima. Od tada krčki biskupi nose i naslov „opat svete Lucije“.

Crkva

[uredi | uredi kôd]
Kamena plastika u uglovima zvonika

Crkva je danas malena romanička građevina s jednom lađom koja završava polukružnom apsidom. Na pročelju je, također romanički, zvonik kroz koji se ulazi u crkvu. Zvonik je sagradio Andrija iz Krka u 13. st. Na zvoniku je sačuvan i njegov natpis: MAISTER ANDREAS ME FECIT. Nekada je zvonik bio viši, ali ga je prilikom obnove 1863. g. krčki biskup Ivan Vitezić dao sniziti za jedan kat. Istom prilikom na uglovima je ugrađena kamena plastika, simbol četiri evanđelista. 1498. g. lokalna plemićka obitelj za koju se smatra da je podrijetlom iz Bosne, a došla je u Jurandovor iz Poljica u Dalmaciji, Juranić, dala je crkvi s južne strane dograditi malenu kapelicu Svetog ruzarija. Prezime Juranić i danas je prisutno na otoku Krku. Do Prvog svjetskog rata na glavnom oltaru je bio drveni poliptih s gotičkim okvirom, djelo Paola Veneziania iz prve polovine 14. st. Zbog velike umjetničke vrijednosti taj je poliptih dvaput restauriran, za vrijeme Prvog svjetskog rata u Beču te 1967. g. pri tadašnjem JAZU, danas HAZU u Zagrebu. Danas se poliptih nalazi u biskupskom dvoru u Krku.

O crkvi su brinule dvije bratovštine, Svete Marije Goričke iz obližnjeg marijanskog svetišta Gorice te Gospe od ruzarija. Nakon odlaska benediktinaca u crkvi su misili domaći bašćanski svećenici.

Bašćanska ploča

[uredi | uredi kôd]
Izvorna Bašćanska ploča u auli HAZU

Bašćanska ploča izvorno je bila lijevi plutej tj. pregrada između dijela crkve kojeg koriste svećenici i dijela namijenjenom puku. 1851. g. župnik Petar Dorčić pronašao ju je ugrađenu u pod crkve te je o tome upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog nakon čega počinje njezina restauracija i pokušaji čitanja njezinog teksta. Danas se nalazi u auli HAZU u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije je njezin odljev.

Zanimljivost

[uredi | uredi kôd]

Uz crkvu je vezan jedan narodni običaj. Na dan Svete Lucije, 13. prosinca, nakon mise sa zvonika crkve baca se „hlipcić“, maleni kruh, hljebić. Taj višestoljetni običaj potječe iz vremena kada je u vlasništvu crkve bio obližnji mlin na rječici Suha Ričina pa se u čast Svete Lucije brašno darovalo lokalnom življu, a ono je od njega peklo „hlipciće“ koji su se onda bacali sa zvonika okupljenim vjernicima. Taj običaj se održava i u suvremeno doba.

Galerija slika

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Bolonić, Mihovil, Žic,Rokov, Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., ISBN 953-151-493-3
  • Lešić, Denis: Otok Krk - vodič u riječi i slici, 2003.
  • Branimir Fučić - Izvještaj o radovima u Jurandovu kraj Baške na otoku Krku godine 1955. i 1957., Ljetopis JAZU, br. 64, Zagreb, 1960.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Jurandvor

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]