Max von Sydow

Max von Sydow
Rodno ime	Carl Adolf "Max" von Sydow
Rođenje	10. travnja 1929. Lund, Švedska
Smrt	8. ožujka 2020. Provansa
Supruga	Kerstin Olin (1951. – 1979.) Catherine Brelet (ože. 1997.)
WWW	IMDb
portal o životopisima ‧ portal o filmu

Carl Adolf "Max" von Sydow (Lund, 10. travnja 1929. – Provansa, 8. ožujka 2020.) bio je švedski glumac francuskog državljanstva.

Rodio se 10. travnja 1929. u Lundu, Švedskoj. Obrazovanje je stekao u katedralnoj školi i na Kraljevskom dramskom kazalištu u Stockholmu. Prvi je brak imao s Kerstin Olin od 1951. do 1979., s kojom ima dvoje djece. U drugom braku s Catherine Brelet od 1997. je imao dvoje djece.

Glumio je u više od 130 filmova, uglavnom u sporednim ulogama na mnogim jezicima, uključujući švedski, norveški, engleski, talijanski, njemački, danski, francuski i španjolski. Von Sydow primio je brojne nagrade, uključujući nagradu za kulture švedske kraljevske zaklade.

Jedna od njegovih najupečatljivijih filmskih uloga je uloga viteza Antoniusa Bloka u "Sedmom pečatu" (1957.) To je prvi od njegovih jedanaest filmova s Ingmarom Bergmanom. Taj film sadrži kultne scene u kojima von Sydow kao vitez igra šah sa Smrću.^[1] Glumio je Isusa u filmu "Najveća priča ikad ispričana" (1965.); svećenika Lankestera u "Egzorcistu" (1973.); negativca Ernsta Blofelda Stavra u filmu o Jamesu Bondu „Nikad ne reci nikad" (1983.)

Nominiran je za dva Zlatna globusa, za Oscara za najboljeg glavnog glumca za ulogu u filmu "Pele osvajač" iz 1987. godine i za Oscara za najboljeg sporednog glumca za ulogu u filmu "Jako glasno i nevjerojatno blizu" iz 2011.