Josip Mihalović

Josip Mihalović (Turda, Rumunjska, 16. siječnja 1814. - Zagreb, Hrvatska, 19. veljače 1891.), kardinal, zagrebački nadbiskup, rodio se u Tordi u Ugarskoj (danas Turda, grad u Transilvaniji u Rumunjskoj) gdje je završio osnovno školovanje. Gimnaziju je pohađao u Szegedu, a teologiju na bogosloviji u Temišvaru (Timisoara). Za svećenika je zaređen 12. kolovoza 1836. godine. U biskupiji Csanad obnaša razne dužnosti. Od 1837. Mihalović je biskupski caeremoniarius i bilježnik Svete Stolice; od 1842. tajnik; od 1846. ravnatelj biskupske kancelatije; generalni pro-vikar; župnik i dr. U mladosti je pripadao tvrdoj jezgri mađarskih buntovnika, te je zbog svojih političkih djelovanja osuđen na četiri godine zatvora, od kojih je proboravio u zatvoru dvije i pol. Kada ga je papa Pio IX. 1870. g. imenovao zagrebačkim nadbiskupom Josip Mihalović staje u obranu hrvatske autonomije a protim mađarske hegemonije. Papa Pio IX. imenuje ga kardinalom 1877. godine i sudjeluje u konklavama 1878. g. kod izbora pape Lava XIII. Godine 1880. Zagreb je pogodio snažan potres u kojem je bila teško oštećena i zagrebačka katedrala. Od tada pa sve do smrti 16. siječnja 1891. g. najveća mu je briga bila obnova katedrale koju nije doživio. Katedrala je završena 1899. g.