Bakanalije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
prijevod uvoda s engleskoga (en:Special:diff/1236484170) |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
'''Bakanalije''' su bile popularni, neslužbeni i privatno organizirani [[Rimsko Carstvo|rimski]] festivali u čast rimskom bogu [[Dioniz|Bacchusu]], temeljeni na raznim ekstaznim elementima grčkih [[Dionizijski festival|dionizijskih festivala]]. Gotovo je sigurno da ih se povezivalo s izvorno rimskim kultom boga [[Liber|Libera]] te da su se počeli izvoditi u Rimu oko 200. g. pr. Kr. Kao i kod drugih [[Misterijski kultovi|misterijskih kultova]] [[Antika|antičkoga]] doba (u kojima bi mogli sudjelovati samo [[Inicijacija|inicijanti]], tzv. ''mystai''), ne zna se mnogo o obredima vezanima uz bakanalije. Iz povijesnih je izvora poznato da su bile popularne i dobro organizirane diljem središnjeg i istočnog [[Apeninski poluotok|Apeninskog poluotoka]].<ref name="Walsh1996">{{cite journal|last1=Walsh|first1=P. G.|date=1996|title=Making a Drama out of a Crisis: Livy on the Bacchanalia|journal=Greece & Rome|volume=43|issue=2|pages=188–203|doi=10.1093/gr/43.2.188|jstor=643095}}</ref><ref name="Takács2000">{{cite journal|last1=Takács|first1=Sarolta A.|date=2000|title=Politics and Religion in the Bacchanalian Affair of 186 B.C.E.|journal=Harvard Studies in Classical Philology|volume=100|pages=301–310|doi=10.2307/3185221|jstor=3185221}}</ref><ref name="Gildenhard & Zissos 2016">{{cite book|last1=Gildenhard|first1=Ingo|title=Ovid, Metamorphoses, 3.511-733: Latin Text with Introduction, Commentary, Glossary of Terms, Vocabulary Aid and Study Questions|last2=Zissos|first2=Andrew|date=2016|publisher=Open Book Publishers|isbn=978-1-78374-085-7|editor1-last=Gildenhard|editor1-first=Ingo|pages=65–68|chapter=The Bacchanalia and Roman Culture|jstor=j.ctt1fzhh5b.10|editor2-last=Zissos|editor2-first=Andrew}}</ref> |
'''Bakanalije''' su bile popularni, neslužbeni i privatno organizirani [[Rimsko Carstvo|rimski]] festivali u čast rimskom bogu [[Dioniz|Bacchusu]], temeljeni na raznim ekstaznim elementima grčkih [[Dionizijski festival|dionizijskih festivala]]. Gotovo je sigurno da ih se povezivalo s izvorno rimskim kultom boga [[Liber|Libera]] te da su se počeli izvoditi u Rimu oko 200. g. pr. Kr. Kao i kod drugih [[Misterijski kultovi|misterijskih kultova]] [[Antika|antičkoga]] doba (u kojima bi mogli sudjelovati samo [[Inicijacija|inicijanti]], tzv. ''mystai''), ne zna se mnogo o obredima vezanima uz bakanalije. Iz povijesnih je izvora poznato da su bile popularne i dobro organizirane diljem središnjeg i istočnog [[Apeninski poluotok|Apeninskog poluotoka]].<ref name="Walsh1996">{{cite journal|last1=Walsh|first1=P. G.|date=1996|title=Making a Drama out of a Crisis: Livy on the Bacchanalia|journal=Greece & Rome|volume=43|issue=2|pages=188–203|doi=10.1093/gr/43.2.188|jstor=643095}}</ref><ref name="Takács2000">{{cite journal|last1=Takács|first1=Sarolta A.|date=2000|title=Politics and Religion in the Bacchanalian Affair of 186 B.C.E.|journal=Harvard Studies in Classical Philology|volume=100|pages=301–310|doi=10.2307/3185221|jstor=3185221}}</ref><ref name="Gildenhard & Zissos 2016">{{cite book|last1=Gildenhard|first1=Ingo|title=Ovid, Metamorphoses, 3.511-733: Latin Text with Introduction, Commentary, Glossary of Terms, Vocabulary Aid and Study Questions|last2=Zissos|first2=Andrew|date=2016|publisher=Open Book Publishers|isbn=978-1-78374-085-7|editor1-last=Gildenhard|editor1-first=Ingo|pages=65–68|chapter=The Bacchanalia and Roman Culture|jstor=j.ctt1fzhh5b.10|editor2-last=Zissos|editor2-first=Andrew}}</ref> |
||
Rimski povjesničar [[Livije|Tit Livije]] zapisao je skandaliziran i živopisan opis bakanalija koji sadrži opise obreda pod utjecajem ludila; nasilne seksualne inicijacije bez obzira na spol, dob ili društveni stalež. Livije kult predstavlja kao krvožedni instrument urote protiv rimske države. Iskazuje da je potvrđeno oko sedam tisuća vođa i pripadnika kulta, od kojih je većina pogubljena. Livije je pri tome smatrao da je skandal s bakanalijama bio jedan od dokaza o nezaustavnoj [[Dekadencija|moralnom propadanju]] Rima. Suvremeni povjesničari, međutim, smatraju da je Livijev opis potencijalno nepouzdan zbog njegovih političkih i socijalnih konzervativnih stavova.<ref name="Walsh1996" /><ref>{{cite journal|last1= |
Rimski povjesničar [[Livije|Tit Livije]] zapisao je skandaliziran i živopisan opis bakanalija koji sadrži opise obreda pod utjecajem ludila; nasilne seksualne inicijacije bez obzira na spol, dob ili društveni stalež. Livije kult predstavlja kao krvožedni instrument urote protiv rimske države. Iskazuje da je potvrđeno oko sedam tisuća vođa i pripadnika kulta, od kojih je većina pogubljena. Livije je pri tome smatrao da je skandal s bakanalijama bio jedan od dokaza o nezaustavnoj [[Dekadencija|moralnom propadanju]] Rima. Suvremeni povjesničari, međutim, smatraju da je Livijev opis potencijalno nepouzdan zbog njegovih političkih i socijalnih konzervativnih stavova.<ref name="Walsh1996" /><ref>{{cite journal|last1=|first1= .|date=|title= : the |journal= Rome|volume=|pages=|doi=10./}}</ref> |
||
Kult nije bio zabranjen. Pokušaji [[Rimski senat|senata]] 186. godine da reformira bakanalije (lat. ''[[Senatus consultum de Bacchanalibus]]'') odnosili su se na njihovu veličinu, organizaciju i svećeništvo te propisivali smrtne kazne u slučaju nepoštivanja procedure.<ref name="Takács2000" /><ref>[[T.P. Wiseman]], ''Remus: a Roman myth'', Cambridge University Press, 1995, p.133.</ref> Motivacija za takav zakon vjerojatno nisu bile glasine koje je opisivao Livije, već težnja senata za osnaživanjem svoje civilne, moralne i vjerske vlasti nad Rimom i njegovim saveznicima nakon društvene, političke i vojne krize nastale po [[Drugi punski rat|Drugom punskom ratu]] (218. – 201. g.).<ref>Erich S. Gruen, ''Studies in Greek culture and Roman policy'', University of California Press, 1996, Ch. 2.</ref><ref>{{cite book|last1=Gruen|first1=Erich S.|title=Studies in Greek Culture and Roman Policy|date=1990|publisher=BRILL|isbn=978-90-04-09051-4|pages=34–78|chapter=The Bacchanalian Affair|chapter-url=https://books.google.com/books?id=dnOPjX6GOrgC&pg=PA34}}</ref> Moguće je da su se reformirane bakanalije pripojile [[Liberalije|festivalima u čast boga Libera]] (lat. mn. ''Liberalia''), s obzirom da je u kasnijem razdoblju Rimske republike (od 133.) došlo do sinonimizacije Bacchusa, Libera i Dioniza, a njihovi su misterijski kultovi opstali sve do doba [[Principat|Principata]]. |
Kult nije bio zabranjen. Pokušaji [[Rimski senat|senata]] 186. godine da reformira bakanalije (lat. ''[[Senatus consultum de Bacchanalibus]]'') odnosili su se na njihovu veličinu, organizaciju i svećeništvo te propisivali smrtne kazne u slučaju nepoštivanja procedure.<ref name="Takács2000" /><ref>[[T.P. Wiseman]], ''Remus: a Roman myth'', Cambridge University Press, 1995, p.133.</ref> Motivacija za takav zakon vjerojatno nisu bile glasine koje je opisivao Livije, već težnja senata za osnaživanjem svoje civilne, moralne i vjerske vlasti nad Rimom i njegovim saveznicima nakon društvene, političke i vojne krize nastale po [[Drugi punski rat|Drugom punskom ratu]] (218. – 201. g.).<ref>Erich S. Gruen, ''Studies in Greek culture and Roman policy'', University of California Press, 1996, Ch. 2.</ref><ref>{{cite book|last1=Gruen|first1=Erich S.|title=Studies in Greek Culture and Roman Policy|date=1990|publisher=BRILL|isbn=978-90-04-09051-4|pages=34–78|chapter=The Bacchanalian Affair|chapter-url=https://books.google.com/books?id=dnOPjX6GOrgC&pg=PA34}}</ref> Moguće je da su se reformirane bakanalije pripojile [[Liberalije|festivalima u čast boga Libera]] (lat. mn. ''Liberalia''), s obzirom da je u kasnijem razdoblju Rimske republike (od 133.) došlo do sinonimizacije Bacchusa, Libera i Dioniza, a njihovi su misterijski kultovi opstali sve do doba [[Principat|Principata]]. |
||
Posljednja izmjena od 3. kolovoza 2024. u 10:12
Bakanalije su bile popularni, neslužbeni i privatno organizirani rimski festivali u čast rimskom bogu Bacchusu, temeljeni na raznim ekstaznim elementima grčkih dionizijskih festivala. Gotovo je sigurno da ih se povezivalo s izvorno rimskim kultom boga Libera te da su se počeli izvoditi u Rimu oko 200. g. pr. Kr. Kao i kod drugih misterijskih kultova antičkoga doba (u kojima bi mogli sudjelovati samo inicijanti, tzv. mystai), ne zna se mnogo o obredima vezanima uz bakanalije. Iz povijesnih je izvora poznato da su bile popularne i dobro organizirane diljem središnjeg i istočnog Apeninskog poluotoka.[1][2][3]
Rimski povjesničar Tit Livije zapisao je skandaliziran i živopisan opis bakanalija koji sadrži opise obreda pod utjecajem ludila; nasilne seksualne inicijacije bez obzira na spol, dob ili društveni stalež. Livije kult predstavlja kao krvožedni instrument urote protiv rimske države. Iskazuje da je potvrđeno oko sedam tisuća vođa i pripadnika kulta, od kojih je većina pogubljena. Livije je pri tome smatrao da je skandal s bakanalijama bio jedan od dokaza o nezaustavnoj moralnom propadanju Rima. Suvremeni povjesničari, međutim, smatraju da je Livijev opis potencijalno nepouzdan zbog njegovih političkih i socijalnih konzervativnih stavova.[1][4]
Kult nije bio zabranjen. Pokušaji senata 186. godine da reformira bakanalije (lat. Senatus consultum de Bacchanalibus) odnosili su se na njihovu veličinu, organizaciju i svećeništvo te propisivali smrtne kazne u slučaju nepoštivanja procedure.[2][5] Motivacija za takav zakon vjerojatno nisu bile glasine koje je opisivao Livije, već težnja senata za osnaživanjem svoje civilne, moralne i vjerske vlasti nad Rimom i njegovim saveznicima nakon društvene, političke i vojne krize nastale po Drugom punskom ratu (218. – 201. g.).[6][7] Moguće je da su se reformirane bakanalije pripojile festivalima u čast boga Libera (lat. mn. Liberalia), s obzirom da je u kasnijem razdoblju Rimske republike (od 133.) došlo do sinonimizacije Bacchusa, Libera i Dioniza, a njihovi su misterijski kultovi opstali sve do doba Principata.
- ↑ a b Walsh, P. G. 1996. Making a Drama out of a Crisis: Livy on the Bacchanalia. Greece & Rome. 43 (2): 188–203. doi:10.1093/gr/43.2.188. JSTOR 643095
- ↑ a b Takács, Sarolta A. 2000. Politics and Religion in the Bacchanalian Affair of 186 B.C.E. Harvard Studies in Classical Philology. 100: 301–310. doi:10.2307/3185221. JSTOR 3185221
- ↑ Gildenhard, Ingo; Zissos, Andrew. 2016. The Bacchanalia and Roman Culture. Gildenhard, Ingo; Zissos, Andrew (ur.). Ovid, Metamorphoses, 3.511-733: Latin Text with Introduction, Commentary, Glossary of Terms, Vocabulary Aid and Study Questions. Open Book Publishers. str. 65–68. ISBN 978-1-78374-085-7. JSTOR j.ctt1fzhh5b.10
- ↑ Orlin, Eric M. 2002. Foreign Cults in Republican Rome: Rethinking the Pomerial Rule. Memoirs of the American Academy in Rome. 47: 1–18. doi:10.2307/4238789. JSTOR 4238789
- ↑ T.P. Wiseman, Remus: a Roman myth, Cambridge University Press, 1995, p.133.
- ↑ Erich S. Gruen, Studies in Greek culture and Roman policy, University of California Press, 1996, Ch. 2.
- ↑ Gruen, Erich S. 1990. The Bacchanalian Affair. Studies in Greek Culture and Roman Policy. BRILL. str. 34–78. ISBN 978-90-04-09051-4
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||