Fenikija
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Fenikija (grč. Phoinike - purpurna zemlja) je bila područje istočnog Sredozemlja, na teritoriji današnjeg Libana, Izraela i Sirije. Područje se prostiralo otprilike od Al Ladhakija (Latakia) do Akkoa. Stanovnici su sami nazvali zemlju Kanaan.
Historija
[uredi | uredi izvor]Porijeklo Feničana je nepoznato. Odakle su došli, jesu li tu živjeli prije i pod kojim uvjetima jesu pitanja na koja arheolozi još nisu dali odgovor. Teorije kažu da su oni izravni potomci Kanaanaca, koji su naseljavali ovo područje prije njih. Neki drevni zapisi govore da su došli s Indijskog okeana. Herodot je tvrdio u nekim svojim spisima da su narodi koji govore semitskim jezikom oko 2750. p. n. e. osnovali svoja prva naselja na ovom prostoru.
Neke moderne teorije govore da su oni potomci afroazijskih Poenita, mornara koji su doplovili s Nila i Crvenog mora, a potiču negdje iz južnih područja Jemena ili Eritreje.
Slabljenjem Egipta i slomom kretske aristokratije, Feničani su osnovali trgovačke samostalne gradove kao što su Biblos, Tir, Sidon, kao i Bejrut, duž obale Sredozemnog mora, koji preuzimaju cjelokupnu trgovinu na području Sredozemlja. Uglavnom zaslugom Tira, koji je imao prevlast u Feniciji, Feničani su stvorili značajne kolonije u zapadnom Sredozemlju.
Negdje oko 875. p. n. e. fenički gradovi su usponom Asirije izgubili svoju samostalnost. Za vrijeme vladavine faraona Neka II, Feničani su 620. ili 610. p. n. e. oplovili Afriku. Ekspedicija je krenula iz Crvenog mora i poslije tri godine se vratila kroz Gibraltar u Egipat. 573. p. n. e., poslije 13 godina opsade, grad Tir je pao pod upravu babilonskog kralja Nabukodonozora II Od 539. p. n. e. Fenicijom vlada Perzija. Poslije učestvovanja u egipatskoj pobuni protiv Artakserksa III, grad Sidon je 343. p. n. e. spaljen i uništen.
Aleksandru Velikom su svi fenički gradovi otvorili vrata osim grada Tira, koji se 332. p. n. e. branio 7 mjeseci i na kraju bio uništen. Podjelom Aleksandrovog carstva Fenicija je pripala Seleukidima, a zatim Rimljanima. U grčko-rimskom periodu Feničani se heleniziraju i romaniziraju, a dijelom nestaju i među Aramejcima.
Kultura
[uredi | uredi izvor]Kulturni doprinos Feničana savremenoj civilizacija je višestruk. Svojim putovanjima upoznali su istočne obale Atlantskog okeana (evropske i afričke) i već u ono vrijeme oplovili Afriku. Bili su veoma cijenjeni i kao dobri brodograditelji. Svojim brodovima prevozili su robu po cijelom Sredozemlju. Njihovo zanatstvo bilo je veoma razvijeno. Znali su praviti nakit i posuđe od srebra, predmete od stakla, te purpurnu boju od posebne vrste morskih školjki. Proizvodili su i staklo koje su dobijali iz pijeska sa plaža. Zahvaljujući razvijenoj trgovini feničanski gradovi su bili veoma bogati. Njihova najveća kulturna tekovina je svoje feničko pismo, iz kojeg se razvilo grčko pismo, a time i latinica i glagoljica i ćirilica (alphabet, po prvom slovu feničkog pisma, aleph), ali koje je bilo i osnova hebrejskog i arapskog pisma. Ovo feničansko pismo razvilo se iz tzv. sinajskog pisma koje se koristilo od 18. do 12. vijeka prije nove ere. To je bilo prvo glasovno pismo u kojem je svaki glas imao svoj znak. Većina današnjih naroda svoja pisma temelji na osnovu Feničanskog alfabeta.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
