Sargon Akadski

Sargon Akadski
Vladavina	2334. p. n. e. – 2279. p. n. e.
Nasljednik	Rimush
Supružnik	Tashlultum
Djeca	Rimush, Enheduana, Manishtushu, Ibarum, Abaish-Takal
Dinastija	Akadska dinastija
Otac	La'ibum
Rođenje	o. 2350. p. n. e. Azupiranu, Mezopotamija
Smrt	2279. p. n. e. Akkal, Mezopotomaija
Mjesto sahrane	Akkad, Mezopotamija

Sargon Akadski (akadski jezik: 𒈗𒁺 Šarru-kīnu "Zakoniti kralj"; poznat i kao "Sargon Veliki" i "Veliki kralj; o. 2350. p. n. e – o. 2279. p. n. e) bio je akadski vladar i osnivač grada Akada. Poznat je u historiji kao "Gospodar četiri strane svijeta" i prvi vladar koji je uspio osvojiti i ujediniti sve sumerske gradove-države u jedinstvenu državu Akad. Bio je utemeljitelj Akadske dinastije i prvog višenacionalnog carstva koje je obuhvatalo velike dijelove Mezopotamije između Perzijsko-arapskog zaljeva i Sredozemnog mora: dijelove današnjeg zapadnog Irana, Male Azije i Sirije.^[1] Bio je osnivač prve semitske dinastije u tom području, a smatra se i osnivačem mezopotamske vojne tradicije.^[2]

Sargon je poznat gotovo u potpunosti iz legendi i priča koje su očuvale njegov ugled kroz 2.000 godina mezopotamske historije ispisane klinastim pismom, a ne iz dokumenata koji su pisani za vrijeme njegovog života. Nedostatak podataka iz tog vremena se objašnjava činjenicom da je glavni grad Akad (sumerski Agade), koji je Sargon naredio da se izgradi, nikada nije otkriven i iskopan. Bio je uništen na kraju dinastije koju je Sargon osnovao i nikada više nije bio naseljen, barem ne pod imenom Akad. Prema narodnoj predaji, Sargon je bio čovjek skromnog porijekla. Vrtlar ga je pronašao dok je kao beba plutao u korpi na rijeci, a zatim ga je doveo svojoj kuċi i odgojio kao svog sina. Sardonov pravi otac je nepoznat kao ni njegovo ime tokom djetinjstva je nepoznato. Za njegovu majku se smatra da je bila sveštenica u jednom od gradova kod srednjeg toka rijeke Eufrat.^[2] Bez pomoći uticajnih prijatelja ili rodbine Sargon je dostigao mjesto peharnika na dvoru Ur-Zababa vladara grada Kiša, sjeverno od drevne zemlje Sumer. Kasnije će proglasiti nezavisnost te dati da se izgradi grad Akad, odakle će započeti da gradi vlastito carstvo.^[2]

Akadske legende govore da je Sargon predvodio svoju vojsku u 34 bitke na području južne Mezopotamije. U jednoj od tih bitaka Sargon je porazio vladara Uruka Lugalzaggisija u srednjem Sumeru, te ga je okovanog u lance odveo do hrama u svetom gradu Nippuru. Tu je Sargon uz pomoć sveštenika iz Nippura ozvaničio svoj status kralja Sumera i Akada. Na taj način je slijedio i poštovao tradiciju koja je uspostavljena još iz prahistorijskog Ubaid perioda oko 5200. p. n. e. i koja će trajati sve do srednjovijekovnog islamskog perioda (oko 800. n. e.). Lugalzaggisi je vojnim putem već ranije uspio da ujedini gradove-države Sumera porazivši ih sve tvrdeċi da vlada ne samo sumerskim gradovima-državama nego i onim na krajnjem zapadu sve do Mediterana. Sargon je pobijedio kraljeve Lagaša, osvojio kraljevstva Mari (istočna Sirija), Ebla (sjeverna Sirija), područje današnjeg Lebanona, te vodio uspješne bitke u Elamu i planinama Zagros u jugozapadnom Iranu.^[3]

Sargon uskoro postaje kralj nad svim gradovima južne Mezopotamije. Bio je prvi veliki vladar za koga je semitski jezik poznat kao akadski, a ne sumerski bio jezik kojim je Sargon govorio od rođenja iako su neki raniji kraljevi sa semitskim imenima bili upisani u sumersku listu kraljeva. Njegova pobjeda je međutim bila ostvarena tek nakon brojnih dobijenih bitaka, jer se svaki grad nadao da ċe povratiti svoju nezavisnost od Lugalzaggisija bez podpadanja pod vlast novog gospodara pod imenom Sargon. Možda je prije ovih podviga, u vrijeme kada je prikupljao sljedbenike i vojsku Sargon dao sebi titulu Sharru-kin ("Zakoniti kralj") u znak podrške stupanju na prijestolje koje nije postignuto na ustaljeni način putem nasljeđivanja. Historijski zapisi i dalje su veoma skromni, tako da postoji velika praznina u podacima koji se odnose na ovaj period.^[2] Akadska dinastija uspostavljena od strane Sargona Akadskog imala je samo 5 kraljeva koji su vladali ukupno 150 godina. Za to vrijeme njihove ideje su uveliko promijenile jezik, umjetnost, religiju i kulturu Mezopotamije. Njihove novine u vojnoj taktici i zakonima će opstati u narenih 2000 godina i biće koriŝteni tokom nadmoćnih vladavina područjem Mezopotamije od strane Babilona i Asirije pa sve do osvajanja tog područja od strane dinastije Ahemenida iz Perzije 539. p. n. e.^[4]

Sargonu nije bilo dovoljno da vlada samo Mezopotamijom, nego je težio i da obezbijedi povoljne trgovinske ugovore sa svim ostalim područjima tadašnjeg poznatog svijeta. Zahvaljujući svom energičnom temperamentu, Sargon je vojnički osvojio gradove duž srednjeg Eufrata u sjevernoj Siriji i srebrom bogate planine južne Anadolije. On je također vladao Susom glavnim gradom Elama jedne od najjačih sila starog Bliskog istoka. U Zagros planinama zapadnog Irana je otkriven jedini istinski zapis o njegovoj vladavini. Tolika je bila njegova slava da su ga neki trgovci u jednom gradu u Anadoliji (vjerovatno u srednjoj Turskoj) molili da interveniše i riješi njihovu lokalnu svađu. Prema legendi, Sargon je sa grupom svojih ratnika krenuo na nevjerovatan put u grad Burushanda (Purshahanda) kojem se ni danas ne zna tačna lokacija. Na kraju je bilo dovoljno samo njegovo pojavljivanje na licu mjesta da bi se riješio spor.

Kao rezultat njegove vojne vještine i dobrih organizacionih sposobnosti kao i baštine sumerskih gradova država koju je naslijedio vojnim osvajanjima, ranije uspostavljena trgovina sa vanjskim svijetom nastavila je da se razvija. To se posebno odnosi na trgovinu uz dolinu oko rijeke Ind, obale Omana, ostrva i obale perzijskog zaliva, trgovinu kedrovim drvetom iz Lebanona, srebrom bogatog Taurskog gorja, Kapadokije, ostrvo Kreta, a vjerovatno i sa samom Antičkom Grčkom.

Tokom Sargonove vladavine akadski jezik je bio prilagođen pismu koji se prethodno koristio u sumerskom jeziku. Novi stil kaligrafije koji je vidljiv na glinenim pločicama ove dinastije se također jasno vidi na cilindričnim pečatima iz tog vremena, sa lijepo uređenim i napravljenim scenama iz mitologije i svečanog života. Čak i da se ovaj novi umjetnički stil ne može pripisati direktno ličnom utjecaju Sargona, to ipak pokazuje da u njegovom novom glavnom gradu nisu bile važne samo vojne i ekonomske vrijednosti.

Zbog nedostatka zapisa iz tog vremena nisu poznati mnogi detalji vezani za događaje tokom njegove vladavine. Ni broj godina tokom kojih je živio, a ni vremenski period tokom kojeg je vladao ne može se tačno utvrditi. Godina 2334. p. n. e. se sada koristi kao datum na koji se historičari oslanjaju i za koji se pouzdano zna da predstavlja početak dinastije iz grada Agade. U skladu sa sumerskom listom kraljeva, Sargon je vladao kao kralj 56 godina.^[5] Iako je Sargon bio protiv ideje o kraljevskom nasljeđivanju sa oca na sina i o kontroli cijele porodice nad carstvom, ipak je postavio svoju kćerku kao visoku sveštenicu u gradu Ur. Samog Sargona su naslijedili njegovi sinovi Rimuš i Maništušu, koje su opet naslijedili njihovi potomci i sve tako do pada Akadske dinastije. Njihova vladavina je bila opravdavana božanskom odlukom boginje Ištar. Ova nova politička ideologija je bila učvršćivana kroz umjetnost, sa predstavljanjem herojskih skulptura kraljeva u prirodnoj veličini i stećaka sa scenama velikih pobjeda nad protivnicima.

Kao dio procesa objedinjavanja u svom carstvu Sargon je naredio da se standardizuju mjere za težinu i dužinu, kao i da se u upotrebu uvede semitski jezik (staroakadski jezik) u svim administrativnim i zvaničnim dokumentima. Uspostavljanje političkog glavnog grada Akada (Agade), uz obnavljanje središta pažnje na grad Nippur kao vjerskog središta za cijelo područje imalo je za cilj podrivanje autonomije bivših sumerskih gradova država.

Nekadašnji sumerski gradovi države nisu nikada u potpunosti prihvatali akadsku vladavinu.^[3] Kasniji dio njegove vladavine je bio ispunjen pobunama, a koju kasniji književni zapisi opisuju kao svetogrđe djela koja je Sargon navodno počinio. Međutim, to se može relativizirati kao uobičajeni uzroci svih nevolja koje Sumerani i Akadijanci pripisuju jedni drugima. Nevolje su u stvari vjerovatno uzrokovane nemogućnošću jednog čovjeka (ma kako on bio energičan) da kontroliše tako jedno ogromno carstvo bez razvijene i iskusne administracije. Nema dokaza da je Sargon bio posebno nasilan vladar, niti to da ga Sumerani nisu voljeli zbog toga što je bio semitskog porijekla. Carstvo nije propalo u potpunosti, zbog toga što su njegovi nasljednici bili u stanju da sačuvaju svoje naslijeđe, a kasnije generacije su smatrale Sargona najznačajnijom ličnošću u svojoj cjelokupnoj historiji.^[5]

Pripisujući svoj uspjeh pokroviteljstvu boginje Ištar u čiju čast je grad Agade bio podignut, Sargon Akadski je postao prvi veliki graditelj carstva. Dva kasnija asirska kralja su u njegovu čast dobila ime po njemu. Iako su šturi podaci koji govore o njegovom prethodniku Lugalzaggisiju, oni pokazuju da je širenje izvan sumerske domovine već ranije započeto. Kasniji stanovnici Mezopotamije su smatrali Sargona osnivačem vojne tradicije koja se proteže kroz cjelokupnu historiju njihovih naroda.^[5]

Commons ima datoteke na temu: Sargon Akadski