Geostacionarna orbita

Pregledana verzija ove stranice, odobrena dana 11 oktobar 2023, zasnovana je na ovoj izmjeni.

Geostacionarna orbita specijalni je slučaj geosinhrone orbite.^[1] To je kružna orbita oko planete Zemlje s inklinacijom 0° (tijelo je iznad Zemljinog ekvatora), pri čemu je period orbite tijela jednak sideričkom periodu rotacije planete Zemlje. Tijelo na ovakvoj orbiti za posmatrača na Zemlji stalno će imati isti položaj na nebu, tj. njegove su koordinate u horizontskom koordinatnom sistemu konstantne.

Velika poluosa geostacionarnih orbita iznosi 42.164 km (napomena da se računa od centra Zemlje).

Veliki broj vještačkih satelita, najčešće telekomunikacijskih i navigacijskih, nalazi se na ovakvoj orbiti.

Ovakvu orbitu prvi je predložio Herman Potočnik 1929. u svom djelu Raketni motor. Kasnije je Arthur C. Clarke 1945. također opisao ovu vrstu putanje oko Zemlje. Ponekad se u njegovu čast ova vrsta orbita naziva Clarkeova orbita.

Također pogledajte

Svemirski lift

Reference

^ http://static.astronomija.co.rs/astronautika/NASA/shuttle/shuttle/brzina.htm (sr)

Vanjski linkovi

http://www.sque.co.uk/physics/geostationary-orbit/ Arhivirano 20. 11. 2008. na Wayback Machine
http://science.nasa.gov/realtime/jtrack/3d/jtrack3d.html Arhivirano 4. 5. 2005. na Wayback Machine

[orbita-1] ttp://static.astronomija.co.rs/astronautika/NASA/shuttle/shuttle/brzina.htm (sr)

[1]