Idi na sadržaj

Hronična limfocitna leukemija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Datum izmjene: 30 decembar 2021 u 06:22; autor: InternetArchiveBot (razgovor | doprinosi) (Rescuing 2 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0.8.5)
(razl) ← Starija izmjena | Trenutna verzija (razl) | Novija izmjena → (razl)
Pregledana verzija ove stranice, odobrena dana 30 decembar 2021, zasnovana je na ovoj izmjeni.
Hronična limfocitna leukemija
(Hronična limfocitna leukemija B-ćelija[1])
Razmaz periferne krvi sa ćelijama CLL-a
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10C91.1
ICD-9V10.60 204.1 V10.60
ICD-O:M9823/3 (CLL)
9670/3 (SCL)
DiseasesDB2641
MedlinePlus000532
eMedicinemed/370
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D015451

Definicija

[uredi | uredi izvor]

Hronična limfocitna leukemija (CLL) je tip kancera kod kojeg koštana srž stvara previše limfocita (tipa bijelih krvnih zrnaca).[2][3] U ranoj dobi obično nema simptoma. Kasnije može se dogoditi nebolno oticanje limfnih čvorova, osjećaj umora, vrućica, noćno znojenje ili gubitak kilograma bez jasnog razloga.[2][4] Javljaju se i povećanje slezene i nizak nivo crvenih krvnih zrnaca (anemija).[2][5] Tipski se pogoršava s godinama.[2]

Znaci i simptomi

[uredi | uredi izvor]
Dijagram pogođenih ćelija

Većini ljudi dijagnosticira se CLL na temelju rezultata rutinskog testa krvi koji pokazuje visok broj bijelih krvnih ćelija, posebno veliki porast broja cirkulirajućih limfocita.[4] Ovi ljudi uglavnom nemaju simptome.[4] Rjeđe, CLL se može pojaviti s uvećanim limfnim čvorovima. To se naziva malim limfocitnim limfomom. Rjeđe, bolest dolazi na vidjelo tek nakon što ćelije karcinoma prevladaju koštanu srž, što rezultira niskim nivoom crvenih krvnih zrnaca, neutrofila ili trombocita Ili postoji vrućica, noćno znojenje, gubitak težine i osjećaj umora.[4]

CLL se može grupirati preko malih limfocitnih limfoma (SLL) kao jedna bolest sa dvije kliničke prezentacije.[6] Dok se kod CLL bolesne ćelije šire iz koštane srži, u SLL se šire iz limfnog tkiva. CLL-ima u gotovo svim slučajevima prethodi određeni podtip monoklonske limfocitoze B-ćelija (MBL). Ovaj podtip, nazvan MBL tip hronične limfocitne leukemije (CLL tipa MBL), je asimptomatski, indolenni hronični poremećaj, u kojem osobe pokazuju blagi porast broja cirkulirajućih B-ćelija limfocita. Te B-ćelije su nenormalne: one su monoklonske, tj. proizvedene su od jedne predačke B-ćelije i imaju neke od istih ćelijskih proteinskih markera, nenormalnosti hromosoma i genskih mutacija u CLL.[7][8] CLL / SLL MBL sastoje se od dvije grupe: CLL s malim brojem/SLL ima monoklonsku B-ćelijsku krvnu sliku < 0,5x9 ćelija/litar (tj. 0,5x9/L) dok CLL/SLL MBL s visokim brojem ima monoklonskih B-ćelija u krvi ≥ 0,5x9/L,<5x109/L.[9] Osobama sa krvnom slikom ovih monoklonskih B-ćelija >5x9/L dijagnosticira se da ima CLL. CLL/SLL MBL s malim brojem rijetko ako ikad pređe u CLL, dok MBL sa velikim brojem CLL/SLL to čini po stopi od 1-2% godišnje. Dakle, CLL se može pojaviti kod osoba s dugom prošlošću s visokim brojem CLL/SLL MBL. Ne postoji utvrđeni tretman za ove osobe, osim praćenja razvoja različitih komplikacija poremećaja i njihovog napredovanja u CLL.[10][11]

Uzrok

[uredi | uredi izvor]

CLL može biti uzrokovan mnogim različitim mutacijama, a najčešće su delecije u regiji 13q14.3, (u 50% slučajeva CLL), kao i trisomija u hromosoma 12 (u 20% slučajeva), druge delecije (tj. u regijama 11q22-23, 17p13 ili 16q21) i rjeđe, translokacije (naprimjer, uključuji regiju 13q14).[12] CLL također može biti uzrokovan nizom epigenetičkih promjena, koje se mogu klasificirati u tri različita podgrupe metilacije (B-naivnih ćelija, memorijskih B-ćelija i srednja). Neke relevantne genetičke mutacije mogu biti naslijeđene. Budući da u svim slučajevima ne postoji nijedna pojedinačna mutacija koja uzrokuje CLL, osjetljivost nekoga može e desiti kada se naslijedi više mutacija koje povećavaju rizik od CLL.[13] Do 2014. godine identificirano je vrlo malo ovih mutacija ili značajnih „rizičnih alela“. Muškarci imaju otprilike dvostruko veću vjerovatnoću da obole od CLL-a nego žene, a rizik se povećava s godinama.[14] Relativno je rijetka među Azijatima. Izloženost proizvodima marke Agent Orange povećava rizik od CLL, a izloženost virusu hepatitisa C može povećati rizik. Ne postoji jasna veza između izloženosti ionizujućem zračenju i rizika razvoja CLL-a. Transfuzija krvi isključena je kao faktor rizika.[5]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]
Mikrografija limfnog čvora pogođenog B-CLL sa karakterističnim centrom za proliferaciju (desno ), sastavljen od većih, svjetlije obojenih ćelija boja H&E

Na CLL se obično prvo posumnja dijagnozom bolesti limfocitoza, povećanjem tipa bijelih krvnih zrnaca, na testu kompletna krvna slika. Ovo je često slučajni nalaz prilikom rutinske posjete ljekaru. Najčešće je broj limfocita veći od 5.000 ćelija po mikrolitru (µl) krvi, ali može biti i veći. Prisustvo limfocitoze kod starije osobe trebalo bi podstaknuti jaku sumnju na CLL i potvrdni dijagnostički test, posebno treba izvesti protočnu citometriju, osim ako je klinički nepotrebno.

Razmaz periferne krvi koji pokazuje obilje oštećenih ćelija poznatih kao razmazne ćelije ili mrljaste ćelije također može ukazivati na prisustvo bolesti (takve ćelije nastaju zbog nedostatka karcinomskih ćelija u vimentinu , citoskeletnom proteinu).[15]

Razmazne ćelije periferne krvi

Diferencijalna dijagnoza

[uredi | uredi izvor]
Limfoidni poremećaji koji se mogu predstaviti kao hronična leukemija i mogu se zamijeniti s tipskom B-ćelijskom jroničnom limfoidnom leukemijom [16]
Folikulski limfom
Limfom marginalne slezenske zone
Čvorni rubni limfom B-ćelija
Limfom plaštanih ćelija
Leukemija trepljastih ćelija
Prolimfocitna leukemija (B-ćelija ili T-ćelija)
Limfoplazmacitni limfom
Sézaryjev sindrom
Prigušena leukemija / limfom T-ćelija odraslih

Hematološki poremećaji koji svojim kliničkim ispoljavanjem, ponašanjem i mikroskopskim izgledom mogu nalikovati CLL-u, uključuju limfom ćelijskog plašta, limfom rubne zone, prolimfocitnu leukemiju B-ćelija i limfoplazmacitni limfom.

  • B-ćelijska prolimfocitna leukemija, srodni, ali agresivniji poremećaj, ima ćelija sa sličnim fenotipom, ali su znatno veće od normalnih limfocita i imaju istaknuto jedarce. Razlika je važna jer se prognoza i terapija razlikuju od CLL-a.
  • Leukemija trepljastih ćelija je također neoplazma B-limfocita, ali neoplazijske ćelije imaju izrazitu morfologiju pod mikroskopom (ćelije leukemije trepljastih ćelija imaju osjetljive, trepljaste izbočine na površinama) i jedinstvenu ekspresiju molekula markera.

Svi maligni tumori B-ćelija krvi i koštane srži mogu se međusobno razlikovati kombinacijom ćelijske mikroskopske morfologije, ekspresije molekula markera i specifičnih defekata gena, povezanih s tumorom. To se najbolje postiže procjenom krvi, koštane srži i povremeno limfnih čvorova kod patologa sa specifičnim treningom u poremećajima krvi. Protočni citometar neophodan je za analizu ćelijskih markera, a otkrivanje genetičkih problema u ćelijama može zahtijevati vizualizaciju promjena u DNK, fluorescentnim sondama pomoću fluorescentne hibridizacije in situ (FISH).

Uzrok i dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Faktori rizika uključuju porodičnu anamnezu bolesti.[2] Izloženost određenim insekticidima marke Agent Orange također može predstavljati rizik. CLL izaziva nakupljanje B-ćelija limfocita u koštanoj srži, limfnim čvorovima i krvi.[5] Te ćelije ne funkcioniraju dobro i istiskuju zdrave krvne ćelije. CLL je podijeljen u dva glavna tipa: one s mutiranim genom IGHV i one bez njega. Dijagnoza se obično temelji na krvnim testovima i pronalasku velikog broja zrelih limfocita i sobojenih ćelija.[17]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Rani stadij CLL u asimptomatskim slučajevima bolje reagira na pažljivo promatranje, jer nema dokaza da liječenje ranom intervencijom može promijeniti tok bolesti.[18] Imunski nedostaci javljaju se rano u toku CLL-a i oni povećavaju rizik od razvoja ozbiljne infekcije, koju treba primjereno liječiti antibioticima. Kod osoba sa značajnim simptomima, mogu se koristiti hemoterapija ili imunoterapija.[5] Od 2019. godine početni lijek koji se preporučuje često je ibrutinib. Lijekovi fludarabin, ciklofosfamid , i rituximab su prethodno bili početni tretman kod onih koji su inače zdravi.[19]

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Na prognozu može uticati tip mutacije koju ima osoba s CLL.[20] Neki primjeri mutacija i njihove prognoze su: *mutacije u regiji IGHV imaju medijanu ukupnog preživljavanja (OS) više od 20-25 godina, dok nijedna mutacija u ovoj regiji nije povezana sa medijanom OS 8–10 godina;

  • delecija hromosoma 13q povezana je sa medijanom OS od 17 godina; i
  • trisomija hromosoma 12, kao i delecija hromosoma 11q, ima medijanu OS od 9-11 godina.[21] Iako je prognoza vrlo varijabilna i ovisi o različitim faktorima, uključujući ove mutacije, prosjek 5-godišnjeg relativnog preživljavanja je 86,1%.[22] Dužina telomera smatra se dragocjenim prognostičkim pokazateljem preživljavanja.[23]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

CLL je prvenstveno bolest starijih odraslih osoba, sa medijanom starosti 70 godina u vrijeme dijagnoze.[24] Iako rjeđe, CLL ponekad pogađa ljude između 30 i 39 godina. Incidencija brzo raste sa godinama U Sjedinjenim Državama,a tokom 2014. godine očekivano se dijagnosticiranje bilo je oko 15.720 novih slučajeva, a 4.600 pacijenata umire od CLL-a.[25] Zbog produženog preživljavanja, koje je u proteklim decenijama obično iznosilo oko 10 godina, ali koje se može proširiti na normalan životni vijek, prevalencija (broj ljudi koji žive s bolešću) mnogo je veća od incidencije (nove dijagnoze). CLL je najčešći tip leukemije u Velikoj Britaniji, čineći 38% svih slučajeva leukemije. Otprilike 3.200 ljudi dijagnosticirano je bolešću u 2011. godini.[26]

U zapadnim populacijama, subklinička "bolest" može se identificirati kod 3,5% normalnih odraslih osoba,[27] i u do 8% osoba starijih od 70 godina. To jest, mali klonovi B-ćelija sa karakterističnim CLL fenotipom mogu se identificirati kod mnogih zdravih starijih osoba. Klinički značaj ovih ćelija je nepoznat.

Suprotno tome, CLL je rijedak u azijskim zemljama, kao što su Japan, Kina i Koreja, čineći manje od 10% svih leukemija u tim regijama.[28]:1432[24] Niska incidencija je kod japanskih imigranata u SAD i afričkih i azijskih imigranata u Izraelu.[28]

Od svih karcinomi koji uključuju istu klasu krvnih zrnaca, 7% slučajeva je CLL / SLL.[29]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ O'Brien S, Gribben JG (2008). Chronic Lymphocytic Leukemia (jezik: engleski). CRC Press. str. 19. ISBN 9781420068962.
  2. ^ a b c d e "Chronic Lymphocytic Leukemia Treatment". National Cancer Institute (jezik: engleski). 26 October 2017. Pristupljeno 19 December 2017.
  3. ^ Boelens J, Lust S, Vanhoecke B, Offner F (February 2009). "Chronic lymphocytic leukaemia". Anticancer Research. 29 (2): 605–15. PMID 19331210.
  4. ^ a b c d Hallek M, Shanafelt TD, Eichhorst B (April 2018). "Chronic lymphocytic leukaemia". Lancet. 391 (10129): 1524–1537. doi:10.1016/S0140-6736(18)30422-7. PMID 29477250. S2CID 3517733.
  5. ^ a b c d Kipps TJ, Stevenson FK, Wu CJ, Croce CM, Packham G, Wierda WG, et al. (January 2017). "Chronic lymphocytic leukaemia". Nature Reviews. Disease Primers. 3: 16096. doi:10.1038/nrdp.2016.96. PMC 5336551. PMID 28102226.
  6. ^ Rai, Kanti R.; Jain, Preetesh (March 2016). "Chronic lymphocytic leukemia (CLL)-Then and now". American Journal of Hematology. 91 (3): 330–340. doi:10.1002/ajh.24282. ISSN 1096-8652. PMID 26690614.
  7. ^ Jaffe ES (January 2019). "Diagnosis and classification of lymphoma: Impact of technical advances". Seminars in Hematology. 56 (1): 30–36. doi:10.1053/j.seminhematol.2018.05.007. PMC 7394061. PMID 30573042.
  8. ^ Angelillo P, Capasso A, Ghia P, Scarfò L (December 2018). "Monoclonal B-cell lymphocytosis: Does the elderly patient need a specialistic approach?". European Journal of Internal Medicine. 58: 2–6. doi:10.1016/j.ejim.2018.09.006. PMID 30268574.
  9. ^ Tresckow JV, Eichhorst B, Bahlo J, Hallek M (January 2019). "The Treatment of Chronic Lymphatic Leukemia". Deutsches Ärzteblatt International. 116 (4): 41–46. doi:10.3238/arztebl.2019.0041. PMC 6415618. PMID 30855005.
  10. ^ Choi SM, O'Malley DP (December 2018). "Diagnostically relevant updates to the 2017 WHO classification of lymphoid neoplasms". Annals of Diagnostic Pathology. 37: 67–74. doi:10.1016/j.anndiagpath.2018.09.011. PMID 30308438.
  11. ^ Hallek M (September 2017). "Chronic lymphocytic leukemia: 2017 update on diagnosis, risk stratification, and treatment". American Journal of Hematology. 92 (9): 946–965. doi:10.1002/ajh.24826. PMID 28782884.
  12. ^ WHO classification of tumours of haematopoietic and lymphoid tissues. Swerdlow, Steven H., World Health Organization,, International Agency for Research on Cancer (Revised 4th izd.). Lyon. 2017. str. 219. ISBN 978-92-832-4494-3. OCLC 1011064243.CS1 održavanje: others (link)
  13. ^ Sava, Georgina P.; Speedy, Helen E.; Houlston, Richard S. (January 2014). "Candidate gene association studies and risk of chronic lymphocytic leukemia: a systematic review and meta-analysis". Leukemia & Lymphoma. 55 (1): 160–167. doi:10.3109/10428194.2013.800197. ISSN 1029-2403. PMID 23647060. S2CID 207510537.
  14. ^ Strati P, Jain N, O'Brien S (May 2018). "Chronic Lymphocytic Leukemia: Diagnosis and Treatment". Mayo Clinic Proceedings (Review). 93 (5): 651–664. doi:10.1016/j.mayocp.2018.03.002. PMID 29728204.
  15. ^ Greer JP, Arber DA, Glader B, List AF, Means Jr RT, Paraskevas F, Rodgers GM, Foerster J, ured. (2014). Wintrobe's clinical hematology (Thirteenth izd.). Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 978-1451172683.
  16. ^ Kasper, Dennis L.; Fauci, Anthony S.; Hauser, Stephen L.; Longo, Dan L.; Larry Jameson, J.; Loscalzo, Joseph (17 April 2015). "Malignancies of Lymphoid Cells". Harrison's Principles of Internal Medicine (19 izd.). str. 695. ISBN 9780071802161.
  17. ^ Ferri FF (2017). Ferri's Clinical Advisor 2018 E-Book: 5 Books in 1 (jezik: engleski). Elsevier Health Sciences. str. 750. ISBN 9780323529570.
  18. ^ Stilgenbauer, Stephan; Furman, Richard R.; Zent, Clive S. (2015-05-01). "Management of Chronic Lymphocytic Leukemia". American Society of Clinical Oncology Educational Book (35): 164–175. doi:10.14694/EdBook_AM.2015.35.164. ISSN 1548-8748. PMID 25993154.
  19. ^ Hallek M (September 2017). "Chronic lymphocytic leukemia: 2017 update on diagnosis, risk stratification, and treatment". American Journal of Hematology. 92 (9): 946–965. doi:10.1002/ajh.24826. PMID 28782884.
  20. ^ Bosch, Francesc; Dalla-Favera, Riccardo (November 2019). "Chronic lymphocytic leukaemia: from genetics to treatment". Nature Reviews. Clinical Oncology. 16 (11): 684–701. doi:10.1038/s41571-019-0239-8. ISSN 1759-4782. PMID 31278397. S2CID 195804409.
  21. ^ "Chronic Lymphocytic Leukemia Treatment (PDQ®)–Health Professional Version - National Cancer Institute". www.cancer.gov (jezik: engleski). 2020-10-09. Pristupljeno 2020-12-07.
  22. ^ "Chronic Lymphocytic Leukemia - Cancer Stat Facts". SEER (jezik: engleski). Pristupljeno 2020-12-07.
  23. ^ Rossi D, Lobetti Bodoni C, Genuardi E, Monitillo L, Drandi D, Cerri M, et al. (June 2009). "Telomere length is an independent predictor of survival, treatment requirement and Richter's syndrome transformation in chronic lymphocytic leukemia". Leukemia. 23 (6): 1062–72. doi:10.1038/leu.2008.399. hdl:2434/663837. PMID 19340005.
  24. ^ a b Shanshal M, Haddad RY (April 2012). "Chronic lymphocytic leukemia". Disease-a-Month. 58 (4): 153–67. doi:10.1016/j.disamonth.2012.01.009. PMID 22449365.
  25. ^ National Cancer Institute (January 1980). "General Information About Chronic Lymphocytic Leukemia". Pristupljeno 2007-09-04.
  26. ^ "Chronic lymphocytic leukaemia (CLL) statistics". Cancer Research UK. Pristupljeno 27 October 2014.
  27. ^ Rawstron AC, Green MJ, Kuzmicki A, Kennedy B, Fenton JA, Evans PA, et al. (July 2002). "Monoclonal B lymphocytes with the characteristics of "indolent" chronic lymphocytic leukemia are present in 3.5% of adults with normal blood counts". Blood. 100 (2): 635–9. doi:10.1182/blood.V100.2.635. PMID 12091358.
  28. ^ a b Kaushansky K, Lichtman M, Beutler E, Kipps T, Prchal J, Seligsohn U (2010). Williams Hematology (8th izd.). McGraw-Hill. ISBN 978-0071621519.
  29. ^ Turgeon, Mary Louise (2005). Clinical hematology: theory and procedures. Hagerstown, MD: Lippincott Williams & Wilkins. str. 283. ISBN 978-0-7817-5007-3. Frequency of lymphoid neoplasms. (Source: Modified from WHO Blue Book on Tumour of Hematopoietic and Lymphoid Tissues. 2001, p. 2001.)CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Hematološka maligna histologija

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Hronična_limfocitna_leukemija&oldid=3386575"