Izvorni kôd stranice Marija Terezija, kraljica Ugarske

Nemate dopuštenje da uredite ovu stranicu, iz sljedećeg razloga:
Your IP address is in a range that has been blocked on all Wikimedia Foundation wikis.
The block was made by ‪EPIC‬. The reason given is Open proxy/Webhost: See the help page if you are affected.
Start of block: 09:48, 2 juli 2024
Expiry of block: 09:48, 2 juli 2025
Your current IP address is 206.189.44.186. The blocked range is 206.189.32.0/20.
Navedite sve gornje podatke u upite ili zahtjeve za deblokadu. Ako smatrate da ste greškom blokirani, dodatne informacije i uputstva možete pronaći na stranici o globalnoj smjernici "Zabranjeni otvoreni proksiji".
U suprotnom, zahtjev za blokadu postavite na Meta-Wikiju. You could also send an email to the stewards VRT queue at stewards@wikimedia.org including all above details.
Možete vidjeti i kopirati izvorni kôd ove stranice.
{{Preusmjerenje|Marija Terezija}}
{{Infokutija Vladar
| Ime             =Marija Terezija
| Titula          =Carica Svetog Rimskog Carstva <small>([[#Puna titula|dalje]])</small>
| Slika           =Kaiserin Maria Theresia (HRR).jpg
| Opis slike      =
| Prethodnik      =[[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Karlo III]]<!---Karlo VI, ne Karlo VII--->
| Nasljednik      =[[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]]
| Nasljeđivanje   =[[spisak ugarskih vladara|Kraljica Ugarske]] i [[Historija Hrvatske|Hrvatske]];<br />[[spisak austrijskih vladara|nadvojvotkinja Austrije]]
| Vladavina       =20. oktobar 1740 – 29. novembar 1780.
| Krunidba        =25. juni 1741.
| Nasljeđivanje1  =[[Spisak čeških vladara|Kraljica Češke]]
| Vladavina1      =1743 – 29. novembar 1780.
| Krunidba1       =12. maj 1743.
| Prethodnik1     =[[Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva|Karlo III]]<!---Karlo VII, ne Karlo VI--->
| Nasljednik1     =[[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]]
| Supružnik       =[[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva]]
| Djeca           = {{plainlist|
* [[Marija Ana Austrijska (1738–1789)|Marija Ana]]
* [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva]]
* [[Marija Kristina Tešinska|Marija Kristina, vojvotkinja Tešina]]
* [[Marija Elizabeta Austrijska (1743–1808)|Marija Elizabeta]]
* [[Karlo Josip Austrijski (1745–1761)|Karlo Josip]]
* [[Marija Amalija Austrijska|Marija Amalija, vojvotkinja Parme]]
* [[Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva]]
* [[Marija Ivana Gabrijela Austrijska|Marija Ivana]]
* [[Marija Josipa Austrijska (1751–1767)|Marija Josipa]]
* [[Marija Karolina Austrijska|Marija Karolina, kraljica Napulja i Sicilije]]
* [[Ferdinand Este-Austrijski]]
* [[Marija Antoaneta|Marija Antoaneta, kraljica Francuske]]
* [[Maksimilijan Franjo Austrijski|Maksimilijan II Franjo, knez-izbornik Kölna]]}}
| Dinastija       =[[Habsburg]]
| Otac            =[[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva]]
| Majka           =[[Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttela]]
| Datum rođenja   ={{Datum rođenja|1717|05|13}}
| Mjesto rođenja  =[[Beč]]
| Datum smrti     ={{Datum smrti i godine|1780|11|29|1717|05|13}}
| Mjesto smrti    =Beč
}}

'''Marija Terezija'''{{efn|Kao vladar Ugarske i holandskih vojvodstava i grofovija, Marija Terezija se ponekad navodi kao '''Marija II Terezija''', budući da je druga Marija koja je vladala tim prostorima (nakon [[Marija Anžuvinska|Marije Anžuvinske]] i [[Marija Burgundska|Marije od Valoisa]]).}} (13. maj 1717 – 29. novembar 1780) bila je jedini ženski vladar svih habsburških posjeda i posljednji član [[dinastija Habsburg|dinastije Habsburg]]. Vladala je kao [[nadvojvotkinja]] [[Austrija|Austrije]], [[kraljica]] [[Mađarska|Ugarske]], [[Češka|Češke]], [[Hrvatska|Hrvatske]], Galicije i Lodomerije, kao vojvotkinja Mantove, Milana, Parme, Piacenze i Guastalle, te kao vladarica Austrijske [[Holandija|Holandije]] i brojnih grofovija. Brakom je bila [[carica]] [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda]], njemačka kraljica, velika [[vojvotkinja]] [[Toskana|Toskane]] i kratko vojvotkinja Lotaringije.

Postala je vladarica po smrti svoga oca, cara [[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Karla VI]], u oktobru [[1740]]. godine. Otac joj je [[Pragmatička sankcija iz 1713.|Pragmatičkom sankcijom iz 1713. godine]] omogućio da naslijedi njegove teritorije koje su se inače mogle naslijeđivati samo po muškoj liniji i od strane muškaraca. Po njegovoj smrti, [[Saksonija]], [[Pruska]], [[Bavarska]] i [[Francuska]], koje su Karlu VI obećale da će podržati Mariju Tereziju pri nasljeđivanju njegovih kruna, povukle su svoja obećanja. Pruska je napala Austriju, što je izazvalo osam godina dug sukob poznat kao [[Rat za austrijsko naslijeđe]].

Marija Terezija je poticala i provodila [[#Reforme|raznovrsne i mnogobrojne reforme]] uz pomoć svojih ministara. Reformisala je [[obrazovanje]] i finansiranje, poticala [[trgovina|trgovinu]] i razvoj [[agrikultura|agrikulture]], što je značajno ojačalo Austriju. Ipak, nije dopustila vjersku toleranciju, a putopisci iz 18. stoljeća njen su režim smatrali netolerantnim i praznovjernim.<ref>Dawson Beales, 69.</ref>

Iako se od nje očekivalo da vlast prepusti mužu [[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva|Franji]], a kasnije sinu [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josipu]], koji su formalno bili njeni savladari u Austriji i Češkoj, Marija Terezija je bila [[apsolutna monarhija|apsolutni vladar]] svojih posjeda.<ref>Dawson Beales, 39.</ref> Kritikovala je i nije odobravala mnoge Josipove odluke. Opirala se podjeli Poljske, ali je bila prisiljena odobriti je. Imala je šesnaestero djece među kojima su bili [[Marija Antoaneta|francuska kraljica]], [[Marija Karolina Austrijska|napuljska kraljica]], [[Marija Amalija Austrijska (parmska vojvotkinja)|parmska vojvotkinja]], i dva cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija nije posjedovala intelekt svojih sinova, ali su je ipak karakterisale osobine cijenjene kod monarha: dobrodušnost, razumnost, odlučnost, te, najvažnije od svega, spremnost da prizna svoju grešku i mentalnu superiornost svojih savjetnika. Kao mlada vladarica koja je morala voditi dva dinastička rata, vjerovala je da njen interes mora biti interes njenih podanika; kao iskusna vladarica shvatila je da interes njenih podanika mora biti njen interes.<ref>Kann, 157.</ref><ref name="RRT410">Russell Richards Treasure, 410</ref>

== Djetinjstvo ==

Drugo, ali najstarije preživjelo dijete [[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Karla VI]], cara Svetog Rimskog Carstva, i [[Elizabeta Kristina od Braunschweiga-Wolfenbüttela|Elizabete Kristine od Braunschweiga-Wolfenbüttela]], Marija Terezija se rodila rano u jutro [[13. maj]]a [[1717]]. godine, nedugo nakon smrti svoga jedinog brata Leopolda. Rođenje ženskog djeteta izazvalo je veliko razočarenje kod cara i stanovnika Beča.<ref>Mahan, 11–12.</ref><ref>Morris, 8.</ref> Istoga dana krštena je kao '''Marija Terezija Valpurga Amalija Kristina''' ([[njemački jezik|njemački]]: ''Maria Theresia Walburga Amalia Christina''). Opisi njenog krštenja ističu da je novorođenče imalo prednost nad svojim rodicama, [[Marija Josipa Austrijska (poljska kraljica)|Marijom Josipom]] i [[Marija Amalija Austrijska (carica Svetog Rimskog Carstva)|Marijom Amalijom]], kćerkama Karlovog starijeg brata i prethodnika [[Josip I, car Svetog Rimskog Carstva|Josipa I]], što je potvrđivalo da će careva novorođena kćerka preuzeti mjesto prijestolonasljednice, iako je car Karlo VI sa svojim bratom i ocem potpisao sporazum kojim je obećao da će prednost pri nasljeđivanju, u slučaju izumiranja muške linije, imati kćerke Karlovog starijeg brata Josipa.<ref>Crankshaw, 17.</ref><ref>Mahan, 5–6.</ref>

Marija Terezija je ličila na svoju majku i mlađu sestru, [[Marija Ana Austrijska (holandska guvernerica)|Mariju Anu]]. Bila je krupna i snažna, krupnih plavih oči, svijetle kose i širokih usta.<ref name="RRT410"/><ref>Mahan, 228.</ref>

== Pitanje nasljedstva ==
[[Datoteka:Andreas_Moeller_-_Erzherzogin_Maria_Theresia_-_Kunsthistorisches_Museum.jpg|mini|lijevo|Marija Terezija kao jedanaestogodišnja djevojčica. Cvijeće koje nosi u svojoj podignutoj haljini predstavlja njenu plodnost i očekivanje da rodi mnogo djece u budućnosti.<ref>Levy, 122.</ref>]]

[[Dinastija Habsburg]], koja je još u 17. stoljeću brojala mnogo članova, bila je u opasnosti od izumiranja u trenutku rođenja Marije Terezije. Njen otac je bio posljednji muški član dinastije Habsburg, čiji je stariji (španski) ogranak izumro [[1700]]. godine. Međutim, Karlu sin nije bio potreban samo da bi spasio dinastiju; habsburški posjedi su se ravnali prema [[salijski zakonik|salijskom zakonu]] koji je sprječavao žene i potomke u ženskoj liniji da naslijede prijestolje. Car Karlo VI je stoga četiri godine prije rođenja Marije Terezije izdao [[Pragmatička sankcija iz 1713.|Pragmatičku sankciju]], kojom je želio osigurati prijestolja svojoj najstarijoj kćeri u slučaju izumiranje loze po muškoj liniji. Ženskoj lozi je nasljeđivanje hrvatskog trona bilo dozvoljeno već [[1712]]. godine.<ref name=sabor>{{Cite web |url=http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1760 |title=Hrvatska pragmatička sankcija iz 1712. godine |access-date=26. 5. 2008 |archive-url=https://web.archive.org/web/20101203012932/http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1760 |archive-date=3. 12. 2010 |url-status=dead }}</ref> Većina evropskih država priznala je valjanost sankcije i Marijino Terezijino pravo na tron, ali neke će povući svoju odluku nakon Karlove smrti.

U mladosti, Marija Terezija je uživala u pjevanju i streličarstvu. Otac joj je branio jahanje, ali je naučila osnove za potrebe svoje [[krunidba|krunidbe]] u Ugarskoj. Careva porodica je uživala u izvođenju [[Opera (muzika)|opera]], uključujući i Mariju Tereziju.<ref>Crankshaw, 19.</ref> Obrazovali su je [[isusovci]]. Njeno poznavanje [[latinski jezik|latinskog jezika]] bilo je smatrano dobrim, ali njeno obrazovanje je općenito bilo loše. Slabo obrazovanje rezultiralo je nedostatkom manira i formalnog govora kojima su se odlikovali njeni prethodnici. Naime, govorila je, a često i pisala, [[bečki njemački|bečkim njemačkim]] kojim su govorile njene dvorjanke i sluškinje.<ref>Spielman, 206.</ref> Razvila je blizak odnos s groficom [[Marie Karoline von Fuchs-Mollard]], koja ju je učila [[bonton]]u. Iako je proveo cijelu svoju vladavinu trudeći se da osigura svojoj kćerki habsburška prijestolja, car Karlo VI se do kraja života nadao da će dobiti sina i nikada nije pripremio Mariju Tereziju za ulogu vladara.<ref>Crankshaw, 20.</ref><ref name="Mahan, 22">Mahan, 22.</ref><ref name="Browning37">Browning, 37.</ref>

== Brak ==
[[Datoteka:MariaTheresiaFranzStephan.jpg|mini|desno|Marija Terezija s mužem, carem Franjom I, [[1746]]. godine.]]

Pitanje braka Marije Terezije bilo je od izuzetne važnosti. Od izbora njenog muža zavisilo je koja će dinastija naslijediti dinastiju Habsburg. Njen prvi zaručnik bio je lotarinški princ Klement, koji je trebalo da dođe na carski dvor [[1723]]. godine. Umjesto Klementa, na dvor su stigle vijesti o njegovoj smrti od [[boginje|boginja]]. Klementov stariji brat, princ [[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva|Franjo Stjepan]], bio je pozvan na carski dvor, ali car je i dalje razmatrao druge mogućnosti, poput udaje kćeri za [[Karlo III Španski|Karla]], mlađeg sina španskog kralja [[Filip V Španski|Filipa V]] i njegove utjecajne supruge [[Elizabeta od Parme|Elizabete]], prije nego što je objavio zaruke Marije Terezije i Franje Stjepana.<ref>Mahan, 26.</ref>
{| class="toccolours" style="float: left; margin-left: 0em; margin-right: 1em; font-size: 85%; background:#c6dbf7; color:black; width:20em; max-width:40%" cellspacing="5"
| align="left"| ''"Ona je vrlo ponosna princeza koja očeve gubitke smatra i svojim gubicima. Ona uzdiše i žudi za [[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva|svojim lotarinškim vojvodom]] cijeli dan i cijelu noć. Ako spava, spava da bi ga sanjala, a ako se probudi, probudi se da bi govorila o njemu sa svojom dvorjankom."''
|-
| align="left"| Zapisi britanskog ambasadora.<ref>Mahan, 36.</ref>
|}
Dana [[12. februar]]a [[1736]]. godine udala za lotarinškog vojvodu [[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva|Franju Stjepana]], koji je od svoje petnaeste godine živio na dvoru cara Karla VI. Franjo Stjepan je pristao po vjenčanju vojvodstvo Lotaringiju zamijeniti za veliko vojvodstvo Toskanu, koje je trebao dobiti nakon smrti posljednjeg člana dinastije [[Medici]], kako bi se postigla ravonoteža u [[Evropa|Evropi]] nakon [[Rat za poljsko naslijeđe|Rata za poljsko naslijeđe]]. Za razliku od mnogih osoba svoga vremena, Marija Terezija je uistinu bila zaljubljena u svoga supružnika, ali brak je patio zbog Franjine nevjere.<ref>Mahan, 261.</ref>

Marija Terezija je postala velika vojvotkinja Toskane [[9. juli|9. jula]] [[1737]]. godine kada je njen muž naslijedio to veliko vojvodstvo. Sljedeće godine, po otpustu Franje iz vojske, car Karlo VI poslao je kćerku i zeta u [[Firenca|Firencu]] kako bi trijumfalno ušli u grad. U Firenci su ostali kratko, pošto ih je Karlo VI ubrzo pozvao nazad, bojeći se da ne umre dok je njegova prestolonasljednica miljama daleko.<ref name="Crankshaw26">Crankshaw, 26.</ref> U ljeto iste godine, Austrija je trpjela poraze tokom [[Rusko-turski rat (1735–1739)|Rusko-turskog rata]]. Osmanlije su povratile teritorij koji je Austrija dobila u Srbiji, [[Vlaška|Vlaškoj]] i [[Vilajet Bosna|Bosni]]. Stanovništvo Beča se bunilo protiv rata zbog njegove skupoće, a Franjo Stjepan je bio preziran.<ref name="Crankshaw26"/>

== Dolazak na vlast ==
[[Datoteka:Oath of Fealty to Maria Theresa.jpg|mini|desno|Procesija Marije Terezije kroz [[Beč]], [[22. novembar]] [[1740]]. godine. [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Trudna]] kraljica je na putu za [[Katedrala sv. Stjepana|Katedralu sv. Stjepana]] gdje će prisustvovati misi prije nego što je plemstvo prizna za vladaricu.<ref name="Spielman207">Spielman, 207.</ref>]]
Car Karlo VI umro je [[20. oktobar|20. oktobra]] [[1740]]. godine u [[Beč]]u. Vjeruje se da je umro od trovanja gljivama.{{efn|Gljive su bile Karlov posljednji obrok, a vjerovanje da su one uzrokovale njegovu smrt potaklo je [[Voltaire]]a da napiše kako je ''tanjir gljiva promijenio historiju Evrope''. Mahan, 54; Crankshaw, 3.}} Ostavio je Austriju u teškom stanju. Državna blagajna bila je prazna zbog nedavnog rata s Osmanlijama i [[Rat za poljsko naslijeđe|Rata za poljsko naslijeđe]].<ref>Crankshaw, 3.</ref> Vojsku je činilo samo 80.000 vojnika, od kojih većina nije bila plaćena mjesecima, ali ipak bila iznimno vjerna i odana Mariji Tereziji kao svom novom suverenu.<ref>Saperstein, 33.</ref><ref>Roider, 22, 103.</ref>

Marija Terezija se, kao novi monarh, našla u teškoj situaciji. Nije znala dovoljno o državničkim poslovima i nije bila svjesna slabosti očevih ministara. Odlučila je poslušati očev savjet da zadrži njegove savjetnike, a ostatak poslova povjeri mužu kojeg je smatrala iskusnijim. Obje odluke, iako razumljive, će se pokazati lošim. Deset godina kasnije, Marija Terezija se, pišući svoj ''Politički testament'', ogorčeno prisjećala okolnosti pod kojima je naslijedila očeve krune:

<blockquote>''Našla sam se bez novca, nepriznata, bez vojske, iskustva i vlastitog znanja, te na kraju i bez ijednog savjetnika, budući da je svaki od njih u početku želio čekati i vidjeti kako će se stvari razvijati.''<ref name="Browning37"/><ref>Dawson Beales, 24.</ref></blockquote>

Prvo iskazivanje autoriteta nove vladarice predstavljao je formalno priznavanje njene vlasti od strane austrijskih zemalja [[22. novembar|22. novembra]] [[1740]]. godine. Bio je to detaljno isplaniran javni događaj koji je služio kao formalno priznanje Marije Terezije kao zakonitog vladara Austrije. Istog dana je u [[Hofburg]]u položena zakletva na vjernost Mariji Tereziji.<ref name="Spielman207"/> Za kralja [[Češka|Češke]] [[krunidba|krunisana]] je [[25. juni|25. juna]] [[1741]]. godine u [[katedrala sv. Martina|Katedrali svetog Martina]], tradicionalnom mjestu krunidbe čeških monarha.

Nova vladarica nije računala na to da bi ostale evropske zemlje mogle pokušati zauzeti njen teritorij. Odmah je započela sebi pribavljati carsku titulu. Pošto je, kao ženu, nisu mogli izabrati za cara Svetog Rimskog Carstva, trudila se da osigura carsko prijestolje mužu, kojeg je već bila učinila svojim zvaničnim savladarom u Austriji i Češkoj [[21. novembar|21. novembra]] [[1740]]. godine. Najveća prijetnja ovom planu zauzimanja carskog prijestolja, kao i njenim nasljeđenim krunama, bit će bavarski vojvoda [[Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva|Karlo Albert]], muž njene starije rodice [[Marija Amalija Austrijska (carica Svetog Rimskog Carstva)|Marije Amalije]].<ref>Browning, 38.</ref><ref>Dawson Beales, 183.</ref>

== Rat za austrijsko naslijeđe ==
{{Glavni|Rat za austrijsko naslijeđe}}
[[Datoteka:Friedrich Zweite Jung.jpg|mini|desno|[[Fridrik II, kralj Pruske]] (''onaj zli čovjek'', kako ga je nazivala Marija Terezija <ref name="Holborn218">Holborn, 218.</ref>), bio je doživotni i najveći neprijatelj Marije Terezije.]]
[[Datoteka:Coronationmariatheresiaaustria.jpg|mini|desno|[[Krunidba]] Marije Terezije kao češkog kralja.]]
{| class="toccolours" style="float: left; margin-left: 0em; margin-right: 1em; font-size: 85%; background:#c6dbf7; color:black; width:20em; max-width:40%" cellspacing="5"
| align="left"| ''"Kao što već znate, ona gaji veliku mržnju prema Francuskoj i s tom nacijom joj je najteže biti u miru, ali obuzdaje ove osjećaje osim kada smatra da bi joj koristilo iskazivanje istih. Prezire Vaše veličanstvo, ali priznaje Vaše sposobnosti. Ne može zaboraviti gubitak Šleske ni prestati žaliti za vojnicima koje je izgubila u ratu s Vama."''
|-
| align="left"| Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II.{{efn|Po završetku Rata za austrijsko naslijeđe, pruski kralj Fridrik II je poslao grofa Podewilsa na bečki dvor kao ambasadora. Podewils je pisao detaljne opise fizičkog izgleda Marije Terezije i njenog načina života. Mahan, 230.}}
|}
[[Fridrik II, kralj Pruske]], čiji je otac priznao Pragmatičku sankciju,<ref name="Crankshaw37">Crankshaw, 37.</ref> uvjeravao je Mariju Tereziju da su njegove namjere u potpunosti časne. Njenom mužu Franji je čak napisao pismo kojim mu je obećao svoj glas pri biranju cara.<ref>Crankshaw, 41.</ref> U decembru je poslao izaslanike u Beč sa zahtjevom da mu Marija Terezija prepusti [[Šleska|Šleske]], mineralima bogati austrijski teritorij koji je graničio s Prusijom. Marija Terezija je odbila bez razmišljanja.<ref name="Crankshaw, 43">Crankshaw, 43.</ref> Pruska je do tada već bila zauzela Šleziju. Velika Britanija je Mariji Tereziji ponudila 12.000 vojnika u slučaju da svi mirovni pregovori propadnu.<ref name="Crankshaw, 43"/> Austrijske trupe koje su se borila protiv pruske vojske brojale su 6.000 vojnika, a predvodio ih je general [[Maximilian Ulysses Browne]].<ref>Crankshaw, 51.</ref>

Budući da je Austriji falilo iskusnih vojnih komandanata, Marija Terezija je oslobodila maršala [[Wilhelm Reinhard von Neipperg|Wilhelma Reinharda von Neipperga]], kojeg je njen otac bio zatvorio zbog njegove slabe izvedbe u ratu s Osmanlijama. Neipperg je preuzeo komandu nad austrijskom vojskom u martu. Austrijanci su pretrpjeli veliki poraz aprila iste godine. Francuska je za to vrijeme planirala uništavanje austrijske države i podjelu njenog teritorija između Pruske, Bavarske, Saksonije i Španije.<ref>Crankshaw, 56.</ref> Beč je bio u panici pošto nijedan od savjetnika Marije Terezije nije očekivao da će ih Francuska izdati. [[George II od Velike Britanije|George II]], kralj Velike Britanije, i sam Franjo molili su Mariju Tereziju da pregovara s Pruskom, na što je ona nevoljko pristala.<ref>Crankshaw, 57–58.</ref> Britanski kralj je ponudio [[Głogów]], [[Świebodzin]], i [[Grünberg]], za što Marija Terezija nije znala. Fridrik je odbio ovu ponudu i ušao u alijansu s Francuskom u junu.<ref name="Crankshaw38">Crankshaw, 38.</ref>

Do jula su propali svi pokušaji da se spriječi rat. [[Mauricije Saksonski]] je već bio prešao [[Rajna|Rajnu]] i ušao u [[Sveto Rimsko Carstvo]], a Saksonija je napustila Austriju i pridružila se Francuskoj.<ref name="Crankshaw75">Crankshaw, 75.</ref> Palatinat se udružio s [[Köln]]om i Bavarskom, a britanski kralj George II je svoj [[Braunschweig-Lüneburg]] proglasio neutralnim.<ref name="Crankshaw37"/>

Marija Terezija se okrunila za ugarskog kralja [[25. juni|25. juna]] [[1741]]. godine nakon nekoliko mjeseci provedenih u pregovorima s ugarskim plemstvom i učenja jahanja koje je bilo potrebno za ceremoniju.{{efn|Kako bi zadovoljila one koji su njen spol smatrali najvećom preprekom vladanju, Marija Terezija je nosila titule muškog roda. Tako je zvanično bila nadvojvoda Austrije (a ne nadvojvotkinja), kralj Ugarske (a ne kraljica) i kralj Češke (a ne kraljica). Nijedan pisac iz 18. stoljeća nije ovakvu upotrebu titula nazvao neprimjerenom ili nemogućom. Levy, 118; Browning, 67.}} Dana [[26. oktobar|26. oktobra]] iste godine, bavarski vojvoda [[Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva|Karlo Albert]] je osvojio [[Prag]]. i proglasio se kraljem Češke. Prodao je pruskom kralju Fridriku II grofoviju [[Glatz]] po sniženoj cijeni u zamjenu za njegov glas pri izborima za cara, te je bio izabran za cara Svetog Rimskog Carstva [[24. januar]]a [[1742]]. godine. Istog dana vojska Marije Terezije je zauzela [[Minhen]], carev glavni grad.<ref>Crankshaw, 93.</ref> Dana [[11. juni|11. juna]] [[1742]]. godine u [[Berlin]]u je potpsian sporazum koji je okončan sukob Austrije i Pruske. Francuske trupe su napustile Češku u zimu iste godine. Dana [[12. maj]]a [[1743]]. godine Marija Terezija se okrunila za kralja Češke u [[Katedrala sv. Vida|Katedrali sv. Vida]].<ref>Crankshaw, 96.</ref><ref>LeCaine Agnew, 84.</ref>

Planovi Francuske su se raspali kada je Karlo Albert umro u januaru [[1745]]. godine. Francuzi su pregazili Austrijsku Holandiju u maju, a [[13. septembar|13. septembra]] Franjo je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva, te je Marija Terezija tako postala carica. Pruska je priznala Franju za cara, a Marija Terezija je priznala gubitak Šleske u decembru [[1745]]. godine.<ref>Crankshaw, 99.</ref> Rat se nastavio još tri godine, a okončan je sporazumom [[1748]]. godine kojim je ponovno priznat austrijski gubitak Šlezije, a Marija Terezija je još morala predati Parmu.<ref>Crankshaw, 100.</ref>

== Sedmogodišnji rat ==
{{Glavni|Sedmogodišnji rat}}
[[Fridrik II, kralj Pruske|Fridrikov]] napad na [[Saksonija|Saksoniju]] u avgustu [[1756]]. godine započeo je [[Sedmogodišnji rat]]. Marija Terezija je planirala u ratu povratiti izgubljenu teritoriju Šleske.<ref>Crankshaw, 238.</ref> Marija Terezija je ušla u savez s Francuskom i Rusijom, a komandu nad svojom vojskom prepustila je [[Maximilian Ulysses Browne|Maximilianu Ulyssesu Brownu]]. Nakon jedne nepresudne bitke [[1756]]. godine zamijenila ga je svojim djeverom i zetom (bratom svoga muža i udovcem svoje sestre), lotarinškim princom [[Karlo Aleksandar Lotarinški|Karlom Aleksandrom]].<ref>Crankshaw, 240.</ref> Sljedeća bitka je predstavljala veliku pobjedu Austrije.

Marija Terezija je otvoreno žalila za gubicima francuske vojske [[1758]]. godine. Austrija, potpomognuta Rusijom, je dobijala bitke sve dok, [[1762]]. godine, nije umrla ruska carica [[Elizabeta Petrovna]], koja je, kao i carica Marija Terezija, bila veliki neprijatelj pruskog kralja Fridrika II. Njena smrt je poznata kao "''čudo porodice Brandenburg''" jer je spasila Fridrikovu dinastiju; njen sestrić i nasljednik, car [[Petar III Romanov]], se divio Fridriku i poništio odluke svoje tetke vezane za rat, te ukinuo rusku podršku Mariji Tereziji. Pruska je nakon toga izbacila Austrijance iz Saksonije i Francuze iz [[Hessen-Kassel]]a. Pošto je sada postala opravdana opasnost da Fridrik napadne Austriju i Francusku, obje države su se predale. Dok je Francuska izgubila veliki broj svojih američkih kolonija, granice Austrije su ostale nepromjenjene.<ref>Lever, 257.</ref>

== Porodični život ==
[[Datoteka:Maria Theresia Familie.jpg|mini|desno|Marija Terezija s porodicom [[1754]]. godine.]]
U rasponu od 20 godina Marija Terezija je rodila 16 djece od kojih je 13 preživjelo djetinjstvo. Prvo dijete, Marija Elizabeta (1737–1740), rodilo se malo prije prve godišnjice braka Marije Terezije i Franje Stjepana. Djetetov spol je opet uzrokovao veliko razočarenje, a razočarenja će uzrokovati i sljedeća dva rođenja, pošto su nakon Marije Elizabete uslijedile još dvije djevojčice, [[Marija Ana Austrijska (1738–1789)|Marija Ana]] i Marija Karolina (1740–1741). Car Karlo VI nije dočekao rođenje unuka koji se rodio dok se Marija Terezija borila da sačuva svoje teritorije. Svoje prvo muško dijete, [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Josipa]], nazvala je po [[sveti Josip|svetom Josipu]], kojem se tokom trudnoće molila za sina. Najdraže dijete Marije Terezije, [[Marija Kristina Tešinska|Marija Kristina]], rodila se na njen 25. rođendan, četiri dana prije pobjede nad austrijskom vojskom u [[Chotusitz]]u. Još petero djece se rodilo tokom [[Rat za austrijsko naslijeđe|Rata za austrijsko naslijeđe]]: [[Marija Elizabeta Austrijska (1743–1808)|Marija Elizabeta]], [[Karlo Josip Austrijski (1745–1761)|Karlo Josip]], [[Marija Amalija Austrijska|Marija Amalija]], [[Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva|Leopold]] i Marija Karolina (1748–1748). Tokom ovoga perioda za Mariju Tereziju nije bilo odmora; rat i rađanja su se morali odvijati istovremeno. Petero djece se rodilo tokom primirja između Rata za austrijsko naslijeđe i [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]]: [[Marija Ivana Gabrijela Austrijska|Marija Ivana]], [[Marija Josipa Austrijska (1751–1767)|Marija Josipa]], [[Marija Karolina Austrijska|Marija Karolina]], [[Ferdinand Este-Austrijski|Ferdinand]], i [[Marija Antoaneta]]. Svoje posljednje dijete, [[Maksimilijan Franjo Austrijski|Maksimilijana Franju]], rodila je tokom Sedmogodišnjeg rata, u 39. godini života.<ref>Mahan, 266–271, 313</ref> Marija Terezija je često izjavljivala da želi ići u bitke, ali je bivala spriječena neprestanim trudnoćama.<ref name="Holborn218"/><ref>Dawson Beales, 21, 39</ref>

Majka Marije Terezije, carica Elizabeta Kristina, umrla je [[1750]]. godine. Četiri godine kasnije umrla je grofica Marie Karoline von Fuchs-Mollard, učiteljica Marije Terezije. Marija Terezija je iskazala svoju zahvalnost grofici Fuchs tako što je naredila da bude sahranjena u [[Carska kripta|Carskoj kripti]] zajedno s [[Habsburgovci]]ma kao jedina osoba koja nije pripadala toj dinastiji.<ref name="Mahan, 22"/>

Nedugo nakon što je završila rađanje mlađe djece, Marija Terezija se suočila sa zadatkom pronalaženja bračnih partnera za stariju djecu. Bračne pregovore je vodila zajedno s ratnim kampanjama i državnim poslovima. Djecu je tretirala s ljubavlju, ali ih je koristila kao pijune u dinastičkim igrama, a njihovu sreću je žrtvovala za dobrobit države.<ref name="RRT410"/> Bila je brižna majka i pisala je svojoj djeci najmanje jednom sedmično, te je vjerovala da ima autoritet nad njima, makar oni bili carevi i kraljice.<ref name="DB194">Dawson Beales, 194.</ref>

[[Datoteka:Mariatheresiaoldfamily.jpg|mini|lijevo|Marija Terezija s porodicom kao udovica, [[1776]]. godine.]]

Marija Terezija je teško oboljela od [[boginje|boginja]] kratko poslije svoga 50. rođendana. Marija Terezija je preživjela, ali njena snaha, [[Marija Josipa Bavarska]], koja ju je zarazila, nije.<ref>Crankshaw, 273.</ref> Marija Terezija je prisilila svoju kćerku, nadvojvotkinju Mariju Josipu, da se moli s njom na nezapečaćenom grobu carice Marije Josipe. Nadvojvotkinja Marija Josipa, koja se spremala poći u Napulj i udati se za napuljskog kralja, dobila je simptome boginja dva dana kasnije i ubrzo umrla. Mlađa sestra, Marija Karolina, ju je zamijenila i postala napuljska kraljica. Marija Terezija je sebe krivila za kćerkinu smrt do kraja života budući da tada nije bio poznat koncept produžene inkubacije, te se vjerovalo da se Marija Josipa zarazila boginjama pored nepropisno zatvorenog groba bratove supruge.{{efn|Potrebne su najmanje dvije sedmice da se osip pojavi nakon što se osoba zarazi boginjama. Pošto se osip na Mariji Josipi pojavio dva dana nakon kontakta sa grobom zaražene pokojnice, Marija Josipa se morala zaraziti mnogo prije odlaska u kriptu. Hopkins, 64.}}
 
U aprilu [[1770]]. Marija Terezija je udala svoju najmlađu kćerku, Mariju Antoniju (kasnije poznatu kao Marija Antoaneta), za budućeg francuskog kralja [[Luj XVI Francuski|Luja XVI]]. Obrazovanje Marije Antonije bilo je u velikoj mjeri zanemareno, pa se Marija Terezija trudila obrazovati kćerku što je moguće bolje kada je francuski dvor izrazio interesovanje za nju. S Marijom Antoanetom je bila u konstantnom kontaktu i insistirala je da zna za sve aktivnosti svoje kćerke, te ju je često kritikovala zbog njene lijenosti i nemogućnosti da zanese. Nije voljela povučenost sina Leopolda, a Ferdinanda je kritikovala zbog neorganiziranosti, Mariju Amaliju zbog slabog poznavanja [[francuski jezik|francuskog jezika]] i oholosti, te Mariju Karolinu zbog njene političke aktivnosti. Jedino dijete koje nije konstantno kritikovala bila je Marija Kristina, koja je uživala majčino potpuno povjerenje, ali koja ipak nije uspjela zadovoljiti majčina očekivanja u jednom pogledu: nije rodila nijedno dijete osim kćerke koja je umrla nedugo nakon rođenja. Jedna od najvećih želja carice Marije Terezije bilo je imati što je više moguće unučadi, a u trenutku smrti imala je tek oko 20 unučadi, od kojih su sve najstarije preživjele kćerke bile nazvane po njoj.{{efn|Najstarije kćerke djece Marije Terezije bile su austrijska nadvojvotkinja [[Marija Terezija Austrijska (1762–1770)|Marija Terezija]] (od Josipa), saksonska kraljica [[Marija Terezija Austrijska (saksonska kraljica)|Marija Terezija]] (od Leopolda), ugarska i češka kraljica i carica [[Marija Terezija Napuljska|Marija Terezija]] (od Marije Karoline), sardinska kraljica [[Marija Terezija Este-Austrijska (sardinska kraljica)|Marija Terezija]] (od Ferdinanda) i francuska kraljica [[Marija Terezija Francuska|Marija Terezija]] (od Marije Antoanete).}}

== Vjerska uvjerenja i vjerska politika ==
[[Datoteka:Maria Theresa of Austria family.jpg|mini|desno|Marija Terezija s porodicom slavi dan [[Sveti Nikola|svetog Nikole]] [[1762]]. godine, djelo nadvojvotkinje [[Marija Kristina Tešinska|Marije Kristine]], omiljene kćerke Marije Terezije, koje prikazuje buržoazijsku udobnost carskog doma.<ref>Fraser, Antonia, 15.</ref>]]

Kao i svi članovi dinastije Habsburg, Marija Terezija je bila rimokatolkinja i to vrlo pobožna. Vjerovala je da je jedinstvo u vjeri neophodno za miran život društva i kategorično odbijala ideju vjerske tolerancije. Bez obzira na svoju religioznost, Crkvi nikada nije dozvolila da se miješa u stvari koje je ona smatrala prerogativom monarha, a Rim je držala na pristojnoj udaljenosti. Kontrolisala je izbor nadbiskupa, biskupa, i opata.<ref name="Mahan251">Mahan, 251.</ref>

Njena pobožnost se razlikovala od pobožnosti njenih prethodnika budući da su na nju utjecale [[jansenizam|jansenističke]] ideje. Aktivno je podržavala prelazak stanovništva na [[rimokatoličanstvo]] tako što je obezbjeđivala penzije preobraćenicima. Tolerisala je [[grkokatoličanstvo|grkokatolike]] i isticala njihovu jednakost s rimokatolicima.<ref name="Mahan251"/><ref name="Crankshaw308">Crankshaw, 308.</ref><ref>Himka, 5.</ref>

Pored svoje predanosti [[kršćanstvo|kršćanstvu]], Marija Terezija je bila poznata i po svom asketskom načnu življenja, pogotovo tokom svog 15 godina dugog udovištva.<ref>Saperstein, 449.</ref>

=== Isusovci ===

Njen odnos s [[isusovci]]ma je bio vrlo složene prirode. Članovi ovoga reda su je obrazovali, služili kao njeni ispovjednici i kao odgajatelji njenog najstarijeg sina. Isusovci su bili moćni i utjecajni u prvim godinama vladavine Marije Terezije. Međutim, ministri Marije Terezije su je uspjeli uvjeriti da oni predstavljaju opasnost njenom autoritetu. Uz oklijevanje i žaljenje, Marija Terezija je izdala naredbu kojom je isusovce uklonila isusovce iz svih institucija monarhije, te se potrudila da se naredba strogo izvršava. Zabranila je [[publikacija|publikaciju]] bule [[papa Klement XIII|pape Klementa XIII]], u kojoj je bila izražena podrška isusovcima, te je vrlo brzo izvršila konfiskaciju njihove imovine kada je [[papa Klement XIV]] ukinuo taj red.<ref name="Mahan254">Mahan, 254.</ref>

=== Jevreji i protestanti ===
[[Datoteka:MariaTheresa.png|desno|200px|Marija Terezija, bakropis iz 19. stoljeća]]
Iako je na kraju odustala od pokušaja da preobrati svoje nekatoličke podanike na rimokatoličanstvo, Marija Terezija je [[Jevreji|Jevreje]] i [[protestantizam|protestante]] smatrala opasnim za državu i trudila se ukloniti ih.<ref name="DB14">Dawson Beales, 14.</ref> Marija Terezija je vjerovatno bila monarh s najviše predrasuda prema Jevrejima, pošto je naslijedila sve tradicionalne predrasude svojih predaka i razvila nove. Ova njena izrazita osobina bila je produkt radikalne religioznosti i nije bila skrivana za vrijeme njenog života.<ref>Saperstein, 446.</ref> Godine [[1777]]. napisala je o Jevrejima:

<blockquote>''Ne poznajem veću kugu od ove rase, koja svojim prevarama, kamatarenjem i pohlepnošću tjera moj narod na prosjačenje. Zbog toga Jevreji treba da budu držani što je dalje moguće i izbjegavani.''<ref>Saperstein, 447.</ref></blockquote>

Vršila je veliki pritisak na svoje jevrejske podanike dižući izrazito visoke poreze. U decembru [[1744]]. godine svojim ministrima je predložila protjerivanje svih Jevreja iz svojih nasljednih teritorija. Ona je namjeravala protjerati ih do [[1. januar]]a, ali je prihvatila savjet svojih ministara koji su, zabrinuti zbog broja budućih izbjeglica, smatrali da je bolje rok podužiti do juna. Protestante je iz Austrije preselila u [[Transilvanija|Transilvaniju]], te srezala broj vjerskih praznika i monastičkih redova. Godine [[1777]]. odustala je od namjere da protjera moravske protestante nakon što je njen sin, [[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva]], zaprijetio da će [[abdikacija|abdicirati]] i kao car i kao njen suvladar. Na kraju je bila prisiljena obezbijediti im neku vrstu tolerancije tako što im je dozvolila da se samostalno mole na svoj način. Josip je majčinu vjersku politiku smatrao nepravednom, štetnom, i protivnom vjeri.<ref name="Mahan254"/><ref name="DB14"/><ref name="Holborn222">Holborn, 222.</ref>

U trećoj deceniji svoje vladavine, potaknuta Abrahamom Mendelom Thebenom, svojim "dvorskim Jevrejem" kojeg je voljela i rado slušala, Marija Terezija je izdala edikte kojim je osigurala neku vrstu zaštite Jevrejima. Zabranila je prisilno pokrštavanje jevrejske djece [[1762]]. godine. Sljedeće godine je zabranila katoličkom kleru iznuđivanje novca od Jevreja, a [[1764]]. godine je naredila puštanje Jevreja koji su bili zatvoreni zbog optužbi da su ubili kršćanskog dječaka i njegovu krv koristili u svojim ritualima. Bez obzira na svoj izraženi [[antisemitizam]], Marija Terezija je podržavala industrijsku i trgovačku aktivnost Jevreja u svojim državama.<ref>Patai, 203.</ref><ref>Penslar, 32–33.</ref>

== Reforme ==
[[Datoteka:Maria Theresia11.jpg|mini|lijevo|Carica Marija Terezija [[1762]]. godine.]]
Marija Terezija je bila konzervativna po pitanju državnih stvari kao i po pitanju vjerskih, ali je svoja lična uvjerenja stavila po strani i po savjetu svojih ministara učinila značajne reforme koje su ojačale austrijsku vojnu i birokratičku efikasnost.<ref name="Byrne38">Byrne, 38.</ref> Zadužila je grofa [[Friedrich Wilhelm von Haugwitz|Friedricha Wilhelma von Haugwitza]] za modernizovanje carstva. Haugwitz je okupio vojsku od 100.000 ljudi koji su bili plaćeni novcem ubiranim od svake zemlje carstva. Centralna vlast je bila odgovorna za vojsku. Haugwitz je Mariji Tereziji predložio oporezivanje plemstva koje nikada do tada nije moralo plaćati porez, što je ona prihvatila.<ref>Crankshaw, 192.</ref>

Marija Terezija je uspjela udvostručiti državni prihod između [[1754]]. i [[1764]]. godine iako su njeni pokušaji da oporezuje kler i plemstvo bili samo djelimično uspješni.<ref name="Byrne38"/><ref name="Crankshaw195">Crankshaw, 195.</ref> Ove finansijske reforme su značajno popravile ekonomiju.<ref>Crankshaw, 196.</ref>

Godine [[1760]]. Marija Terezija je osnovala državni savjet kojeg su čini državni kancelar, tri člana visokog plemstva i tri viteza. Državni savjet je služio kao skup iskusnih ljudi čiji je zadatak bio savjetovati monarha. Iako državni savjet nije imao nikakvu izvršnu ili zakonodavnu vlast, predstavljao je važnu razliku u strukturi vlade Austrije, kojom je vladala nadvojvotkinja Marija Terezija, i Pruske, kojom je vladao kralj [[Fridrik II, kralj Pruske|Fridrik II]]; za razliku od Fridrika, Marija Terezija nije bila autokrat koji je vladao isključivo po svojoj želji. Pruska će ovakvu strukturu vlade usvojiti tek nakon [[1807]]. godine.<ref name="Holborn222"/>

Godine [[1775]]. Marija Terezija je uspjela balansirati budžet Austrije po prvi put u historiji.<ref>Crankshaw, 306.</ref>

=== Medicina ===
[[Datoteka:MariaTheresia Maske.jpg|mini|desno|Marija Terezija s pozorišnom maskom [[1744]]. godine. Teatar je smatrala izvorom razonode i nacionalnog ponosa, te je insistirala na posebnim pravilima čiji je zadatak bio naglašavanje moralnog tona.<ref>Morris, 92–93.</ref>]]
[[Gerard van Swieten]], kojeg je Marija Terezija pozvala iz Holandije nakon smrti svoje sestre [[Marija Ana Austrijska (holandska guvernerica)|Marije Ane]], osnovao je najveću bolnicu u Evropi i služio kao lični ljekar Marije Terezije.

[[Infantilni mortalitet]] bio je veliki problem u Austriji. Swietena je zadužila da prouči problem, a zatim se pokazala izuzetno mudrom izdavši dekret koji je [[autopsija|autopsije]] svih bolesnika koji umru u bolnicama učinila obaveznim. Ovaj zakon, koji je i danas važi, rezultirao je nastankom najvažnijih i najpotpunijih podataka o autopsijama na svijetu. Marija Terezija je na taj način doslovno ubrzala razvoj medicine u cijelom svijetu.<ref>Langer i Scheer, 106.</ref>

Njena odluka da podvrgne svoju djecu [[inokulacija|inokulaciji]] nakon epidemije boginja [[1767]]. godine, u kojoj je i sama bila zaražena i koja je odnijela život njene kćerke, bila je odgovorna za promjenu negativnog mišljenja ljekara o inokulaciji.<ref>Dawson Beales, 158.</ref><ref>Melograni i Cochrane, 27.</ref> Marija Terezija je lično uvela inokulaciju u Austriju tako što je u svojoj palači [[Schönbrunn]] ugostila i lično posluživala prvih 65 djece podvrgnutih inokulaciji.<ref>Hopkins, 64–65.</ref>

=== Građanska prava ===

Mešu ostalim reformama bio je i ''Codex Theresianus'', započet [[1752]]. godine i završen [[1766]]. godine, koji je definisao [[građansko pravo]].<ref name="Crankshaw195"/> Godine [[1776]]. u Austriji je zabranjen lov na vještice i mučenje, te je, po prvi put u [[historija Austrije|historiji Austrije]], smrtna kazna ukinuta i zamijenjena radom. Marija Terezija se protivila ukidanju mučenja kao metode ispitivanja osumnjičenih, po čemu se drastično razlikovala od sina Josipa, u čemu ju je podržavalo svećenstvo. Marija Terezija, rođena i odgojena između [[barok]]a i [[rokoko]]a, nikada nije bila u stanju u potpunosti prevazići naslijeđene i stečene predrasude. Bilo joj je iznimno teško uklopiti se u intelektualnu sferu [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]], te je zbog toga sporo pratila reforme građanskih prava na kontinentu.<ref>Kann, 154, 179.</ref>

=== Crkva ===
{| class="toccolours" style="float: left; margin-left: 0em; margin-right: 1em; font-size: 85%; background:#c6dbf7; color:black; width:20em; max-width:40%" cellspacing="5"
| align="left"| ''"Ona je neobično ambiciozna i želi učiniti svoju dinastiju slavnijom nego što je ikada bila."''
|-
| align="left"| Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II.<ref name="Mahan, 230">Mahan, 230.</ref>
|-
| align="left"| ''"Uspjesi te žene su uspjesi velikog čovjeka."''
|-
| align="left"| Zapisi pruskog kralja Fridrika II.<ref>Fraser, David, 134.</ref>
|}
Glavne reforme vezane za [[Rimokatolička Crkva|Rimokatoličku Crkvu]] su bile provedene za vrijeme vladavine Marije Terezije, dok su reforme za vrijeme vladavine njenog sina Josipa bile u vezi s njihovim nekatoličkim podanicima. Crkvena poltika Marije Terezije, kao i crkvene politike njenih prethodnika, bila je bazirana na superiornosti vlade u odnosima Crkve i države, ali se nisu ticale crkvene organizacije.<ref>Kann, 187.</ref> Zabranila je stvaranje novih groblja bez prethodnog dopuštenja vlade, te je tako prekinula nehigijenske i nezdrave načine sahranjivanja koji su bili pospješivali epidemije.<ref>Crankshaw, 310.</ref>

=== Obrazovanje ===
[[Datoteka:Anton von Maron 005.jpg|mini|desno|Marija Terezija kao udovica [[1773]]. godine. ''Mir'' drži krunu od maslinovih grančica iznad njene glave, potvrđujući tako njen vladarski status. Ovo je bio posljednji naručeni portret Marije Terezije.<ref>Levy, 116–117.</ref>]]
Marija Terezija je bila svjesna neadekvatnosti birokratije, a znala je i da se poboljšanje ne može očekivati ako se ne uzgoji nova svjest društva i ne reformira obrazovanje, što je i učinila [[1775]]. godine. Sva djeca, bez obzira na spol, od šeste do dvanaeste godine morala su pohađati školu. Novi sistem obrazovanja bio je baziran na pruskom sistemu obrazovanja. Reforme obrazovanja su bile dočekane s pobunama u mnogim selima; Marija Terezija je ove pobune ugušila naređivanjem hapšenja svih onih koji su odbijali školovati svoju djecu. Iako je njena ideja bila dobra, reforme nisu bile uspješne kao što su trebale da budu; u nekim dijelovima Austrije polovina stanovništva je još uvijek bila nepismena u 19. stoljeću.<ref name="Holborn222"/><ref>Grell i Porter, 200.</ref>

Nekatolicima je dozvolila da pohađaju univerzitete i dozvolila uvođenje sekularnih predmeta (poput [[pravo|prava]]) u univerzitete, zbog čega je došlo do pada [[teologija|teologije]] kao glavnog osnova univerzitetskog obrazovanja.<ref name="Crankshaw308"/><ref name="Byrne38"/>

== Udovištvo i odnos sa sinom ==

[[Franjo I, car Svetog Rimskog Carstva]], umro je [[18. august]]a [[1756]]. godine dok je s dvorom bio u [[Innsbruck]]u na svadbi njihovog drugog sina [[Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva|Leopolda]]. Marija Terezija je bila devastirana. Njihov najstariji sin Josip je izabran za cara Svetog Rimskog Carstva. Marija Terezija je prestala nositi svaku vrstu nakita, ošišala kosu, obojila sobe u crno i oblačila se u crninu do kraja života. Potpuno je napustila dvorski život, javne događaje i teatar. Kroz cijelo udovištvo mjesec august i osamnaesti dan svakog mjeseca je provodila sama u svojoj sobi, što je negativno utjecalo na njeno mentalno zdravlje.<ref name="Crankshaw267">Crankshaw, 267.</ref><ref>Levy, 112.</ref> Svoje duševno stanje po Franjinoj smrti je opisala riječima:

<blockquote>''Sada se jedva poznajem. Postala sam poput životinje bez pravog života ili razuma.''<ref name="Crankshaw267"/></blockquote>

Svog najstarijeg sina Josipa je proglasila Franjinim nasljednikom na mjestu svog savladara. Od tada pa nadalje, majka i sin su imali česte ideološke rasprave. Marija Terezija je u februaru [[1766]]. godine pretrpjela još jedan gubitak: umro je Haugwitz. Sinu je prepustila apsolutnu kontrolu nad vojskom po smrti grofa [[Leopold Joseph von Daun|Leopolda Josepha von Dauna]].<ref>Crankshaw, 268, 271.</ref>

Odnos između Marije Terezije i Josipa bio je komplikovan zbog razlike u njihovim ličnostima. U usporedbi s Marijom Terezijom, Josip je bio intelektualno superiorniji, ali majčina dominanta ličnost je često izazivala Josipovo povlačenje. Ponekad se otvoreno divila njegovim talentima i postignućima, a istovremeno ga kritikovala iza njegovih leđa.<ref name="DB183">Dawson Beales, 183–184.</ref> Svojoj prijateljici je napisala:

<blockquote>''Jedno drugo viđamo samo za večerom... Njegova ćud je gora i gora svakog dana... Molim te, spali ovo pismo... Samo želim izbjeći javni skandal.''<ref name="DB183"/></blockquote>
[[Datoteka:Anton von Maron 006.png|mini|lijevo|Josip, najstariji sin i savladar Marije Terezije [[1775]]. godine.]]
U drugom pismu, upućenom istoj osobi, žalila se:

<blockquote>''On me izbjegava... Ja sam jedina osoba koja stoji između njega i krune, pa sam zbog toga prepreka i teret. Samo moja [[abdikacija]] može popraviti naš odnos.''<ref name="DB183"/></blockquote>

Naravno, na kraju je bila nagovorena da ne abdicira. Sam Josip je često prijetio da će abdicirati kao njen suvladar i car Svetog Rimskog Carstva, ali i on je bio nagovoren da to ne uradi. Međutim, njene prijetnje abdikacijom su rijetko bile smatrane ozbiljnjim; bilo je poznato da Marija Terezija svoj oporavak od boginja [[1767]]. godine smatrala znakom da Bog želi da ona vlada do smrti. U Josipovom interesu je bilo da ona ostane na prijestolju do svoje smrti, jer je tako imao nadređenog kojeg je mogao okrivljavati za svoje neuspjehe, te je tako izbjegavao preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.<ref name="DB183"/>

Josip je s ministrima isplanirao podjelu Poljske uprkos protivljenju Marije Terezije. Njen osjećaj za pravdu ju je tjerao da odbaci ideju podjele države koja bi naštetila narodu te države. Josip ju je uvjerio da je već kasno odbaciti planove. Uz to, Marija Terezija je sama pristala na podjelu Poljske kada je shvatila da će pruski kralj [[Fridrik II, kralj Pruske|Fridrik II Veliki]] i ruska carica [[Katarina II Aleksejevna|Katarina II Velika]] podijeliti Poljsku učestvovala Marija Terezija ili ne. Kao kraljica Ugarske, Marija Terezija je polagala pravo na [[Galicija i Lodomerija|Galiciju i Lodomeriju]] koju su ugarski vladari priželjkivali od 13. stoljeća, te je na kraju i preuzela tu pokrajinu i postala kraljica Galicije i Lodomerije. Prema Fridrikovim riječima, "''što je više plakala, više je uzela''".<ref>Crankshaw, 285.</ref><ref>Ingrao, 195.</ref><ref>Magocsi, 92.</ref>

== Smrt ==
[[Datoteka:Kaisergruft 2286201074 fdea9c4cfa b.jpg|mini|desno|Marija Terezija i njen muž su sahranjeni u zajedničkom grobu čiju je izradu i ispisavanje Marija Terezija naredila za vrijeme svog života. Kada je umrla dodan je samo datum njene smrti.]]
{| class="toccolours" style="float: left; margin-left: 0em; margin-right: 1em; font-size: 85%; background:#c6dbf7; color:black; width:20em; max-width:40%" cellspacing="5"
| align="left"| ''"Nikada se ne brine za zdravlje i oslanja se samo na svoje kršno tijelo za snagu i izdržljivost. Nije zimogrizna, te čak i usred zime sjedi pored otvorenog prozora. Njen ljekar je ozbiljno opominje, ali ona se na to samo smije."''
|-
| align="left"| Pismo pruskog ambasadora pruskom kralju Fridriku II, oko 1748.<ref name="Mahan, 230"/>''
|}
Malo je vjerovatno da se Marija Terezija ikada u potpunosti oporavila od [[boginje|boginja]] koje je prebolovala [[1767]]. godine, kao što su pisci iz 18. stoljeća tvrdili. Patila je od kratkoće daha, hroničnog umora, kašlja, [[nekrofobija|nekrofobije]] i [[nesanica|nesanice]], a kasnije je dobila i [[edem]]. Od smrti njenog muža pa do njene vlastite smrti pogoršavalo se i njeno mentalno zdravlje.<ref>Mahan, 334.</ref>

Marija Terezija se razboljela [[24. novembar|24. novembra]] [[1780]]. godine, naizgled od prehlade. Njen ljekar je bio svjestan da je bolest teška. Dana [[28. novembar|28. novembra]] kasnije tražila je [[bolesničko pomazanje]], a sljedećeg dana, u 21 sat, umrla je okružena svojom djecom. S njom je umrla [[dinastija Habsburg]]. Josip, koji je ''[[de iure]]'' vladao zajedno s majkom još od [[1765]]. godine, njenom smrću je postao samostalni vladar.<ref>Crankshaw, 336–338.</ref><ref>Leland Goldsmith, 272.</ref>

Iza sebe je ostavila obnovljeno carstvo koje je utjecalo na ostatak Evrope dugo nakon njene smrti. Njeni nasljednici su se ugledali na njen primjer i nastavili modernizovati carstvo. Pripajanje Kraljevine Galicije i Lodomerije je doprinijelo stvaranju još jačeg multinacionalnog karaktera carstva koji će na kraju dovesti do njegovog uništenja.<ref>Del Testa, Lemoine i Strickland, 119.</ref>

Uvođenjem obaveznog školovanja kao metode [[germanizacija|germanizacije]] je na kraju izazvalo preporod češke kulture.<ref>Di Duca, 15.</ref><ref>Carroll, 38.</ref><ref>Glajar, 75.</ref>

Marija Terezija je sahranjena zajedno s mužem u [[Carska kripta (Beč)|Carskoj kripti]], u lijesu čiju je izradu naredila za života.<ref>Mahan, 335.</ref>

== Puna titula ==

Puna titula Marije Terezije nakon muževe smrti glasila je:

''Marija Terezija, [[milošću Božijom]], carica-udovica Svetog Rimskog Carstva, kraljica Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije, itd, nadvojvotkinja Austrije, vojvotkinja Burgundije, Štajerske, Koruške, Kranjske, Brabanta, Limburga, Luksemburga, Gueldersa, Württemberga, Gornje i Donje Šleske, Milana, Mantue, Parme, Piacenze, Guastalle, Auschwitza, Zatora, Lotaringije, i Bara velika kneginja Transilvanije, kneginja Švabije, markgrofica Moravije, Burgaua, Gornje i Donje Lusatije, grofica Habsburga, Flandrije, Tyrola, Hennegau, Kyburga, Gorizije, Gradiške i Namura, gospodarica Marka i Mechlina, vojvotkinja-udovica Lotaringije i Bara, velika vojvotkinja-udovica Toskane.''<ref>Roider, 1.</ref>{{efn|Na njemačkom: ''Maria Theresia von Gottes Gnaden Heilige Römische Kaiserinwitwe, Königin zu Ungarn, Böhmen, Dalmatien, Kroatien, Slavonien, Gallizien, Lodomerien, usw., Erzherzogin zu Österreich, Herzogin zu Burgund, zu Steyer, zu Kärnten und zu Crain, Großfürstin zu Siebenbürgen, Markgräfin zu Mähren, Herzogin zu Braband, zu Limburg, zu Luxemburg und zu Geldern, zu Württemberg, zu Ober- und Nieder-Schlesien, zu Milan, zu Mantua, zu Parma, zu Piacenza, zu Guastala, zu Auschwitz und Zator, Fürstin zu Schwaben, gefürstete Gräfin zu Habsburg, zu Flandern, zu Tirol, zu Hennegau, zu Kyburg, zu Görz und zu Gradisca, Markgräfin des Heiligen Römischen Reiches, zu Burgau, zu Ober- und Nieder-Lausitz, Gräfin zu Namur, Frau auf der Windischen Mark und zu Mecheln, Herzoginwitwe zu Lothringen und Baar, Großherzoginwitwe zu Toskana''.}}

== Porijeklo ==

Za razliku od većine ostalih članova dinastije Habsburg, roditelji Marije Terezije nisu bili u bliskom srodstvu, te Marija Terezija stoga nije bila pogođena genetskim defektima poput [[Habsburška usna|habsburške usne]].{{efn|Članovi dinastije Habsburg su se redovno vjenčavali sa svojim prvim rođacima ili nećacima/nećakinjama. Primjeri su brakovi [[Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva|cara Leopolda I]] i njegove sestrične [[Margareta Terezija Španska|Margarete Terezije]], koja je bila kćerka španskog kralja [[Filip IV Španski|Filipa IV]] (čiji su roditelji bili rođaci u prvom koljenu) i njegove sestrične [[Marijana Austrijska|Marijane]] (čiji su roditelji bili rođaci u prvom koljenu); španskoga kralja [[Filip IV Španski|Filipa IV]] i njegove sestrične [[Ana Austrijska (španska kraljica)|Ane]], itd. Najbolji primjer Habsburgovca s genetskim mahanama nastalim uslijed ovakvih brakova je španski kralj [[Karlo II Španski|Karlo II]]. (Dawson Beales, 21).}}

{| class="prettytable" style="background:#FFDEAD; font-size:85%; text-align:center"
|- bgcolor="#FF8800"
!colspan="9"|Informacije o porodici
|-
|'''Pradjedovi<br />i pranane'''
|colspan="2"|
[[Ferdinand III, car Svetog Rimskog Carstva|Car Ferdinand III]] (1608–1657)<br />
∞ 1631<br />
[[Marija Ana Španska]] (1606–1646)<br />
|colspan="2"|
[[Filip Vilim Palatinski]] (1615–1690)<br />
∞ 1653<br />
[[Elizabeta Amalija od Hessen-Darmstadta]] (1635–1709)<br />
|colspan="2"|
[[Antonije Ulrik od Braunschweig-Wolfenbüttela]] (1633–1714)<br />
∞ 1656<br />
[[Elizabeta Julijana od Holstein-Norburga]] (1634–1704)<br />
|colspan="2"|
[[Albert Ernest I od Oettingen-Oettingena]] (1642–1683)<br />
∞ 1665<br />
[[Kristina Fridrika od Württemberga]] (1644–1674)<br />
|-
|'''Djedovi<br />i nane'''
|colspan="4"|
[[Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva|Car Leopold I]] (1640–1705)<br />
∞ 1676<br />
[[Eleonora Magdalena Nojburška]] (1655–1720)<br />
|colspan="4"|
[[Ludovik Rudolf od Braunschweig-Wolfenbüttela]] (1671–1735)<br />
∞ 1690<br />
[[Kristina Luiza od Oettingena]] (1671–1747)<br />
|-
|'''Roditelji'''
|colspan="8"|
[[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Car Karlo VI]] (1685–1740)<br />
∞ 1708<br />
[[Elizabeta Kristina od Braunschweig-Wolfenbüttela]] (1691–1750)<br />
|- bgcolor="#FFAA00"
|colspan="9"|
'''Marija Terezija (1717–1780)'''
|}

{{Porodično stablo 5
|collapsed=y |title=Preci Marije Terezije Austrijske u pet generacija
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #fcb;
|1= 1. '''Marija Terezija Austrijska'''
|2= 2. [[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva]]
|3= 3. [[Elizabeta Kristina od Braunschweiga-Wolfenbüttel]]
|4= 4. [[Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva]]
|5= 5. [[Eleonora Magdalena Nojburška]]
|6= 6. [[Ludovik Rudolf od Braunschweiga-Lüneburga]]
|7= 7. [[Kristina Luiza od Oettingena]]
|8= 8. [[Ferdinand III, car Svetog Rimskog Carstva]]
|9= 9. [[Marija Ana Španska]]
|10= 10. [[Filip Vilim Palatinski]]
|11= 11. [[Elizabeta Amalija od Hesse-Darmstadta]]
|12= 12. [[Antonije Ulrik od Braunschweiga-Wolfenbüttela]]
|13= 13. [[Elizabeta Julijana od Schleswig-Holstein-Sønderburg-Norburga]]
|14= 14. [[Albert Ernest I od Oettingen-Oettingen]]
|15= 15. [[Kristina Fridrika od Württemberga]]
|16= 16. [[Ferdinand II, car Svetog Rimskog Carstva]]
|17= 17. [[Marija Ana Bavarska]]
|18= 18. [[Filip III Španski]]
|19= 19. [[Margareta Austrijska (1584–1611)|Margareta Austrijska]]
|20= 20. [[Volfgang Vilim od Neuburga]]
|21= 21. [[Magdalena Bavarska]]
|22= 22. [[Georg II od Hesse-Darmstadta]]
|23= 23. [[Sofija Eleonora Saksonska]]
|24= 24. [[Avgust od Braunschweiga-Lüneburga]]
|25= 25. [[Doroteja od Anhalt-Zerbsta]]
|26= 26. [[Fridrik od Schleswig-Holstein-Sønderborg-Norburga]]
|27= 27. [[Eleonora od Anhalt-Zerbsta]]
|28= 28. [[Joakim Ernest od Oettingena]]
|29= 29. [[Ana Doroteja od Hohenlohe-Neuenstein-Gleichena]]
|30= 30. [[Eberhard III od Württemberga]]
|31= 31. [[Ana Katarina od Salm-Kyrburga]]
}}

== Također pogledajte ==
* [[Talir Marije Terezije]]

== Napomene ==
{{napspisak}}

== Reference ==
{{reference}}

== Bibliografija ==
{{refbegin|30em}}
* Barnes, Broda Otto: ''Hypothyroidism: the unsuspected illness'' HarperCollins 1976 {{ISBN|0-690-01029-X}}
* Browning, Reed: ''The War of the Austrian Succession'' Palgrave Macmillan 1995 {{ISBN|0-312-12561-5}}
* Byrne, James M: ''Religion and the Enlightenment: from Descartes to Kant'' Westminster John Knox Press 1997 {{ISBN|0-664-25760-7}}
* Caroll, Harry J: ''The development of civilization: a documentary history of politics, society, and thought, Volume 2'' Scott, Foresman 1969
* Crankshaw, Edward: ''Maria Theresa'', Longman publishers 1969
* Cochrane, Lydia G. & Melograni, Piero: ''Wolfgang Amadeus Mozart: a biography'' University of Chicago Press 2007 {{ISBN|0-226-51956-2}}
* Dawson Beales, Derek Edward: ''Joseph II: In the shadow of Maria Theresa, 1741-1780'' Cambridge University Press 1987 {{ISBN|0-521-24240-1}}
* Dawson Beales, Derek Edward: ''Enlightenment and reform in 18th-century Europe'' I.B.Tauris 2005 {{ISBN|1-86064-950-5}}
* Del Testa, David W; Lemoine, Florence; Strickland, John: ''Government leaders, military rulers, and political activists, Part 107'' Greenwood Publishing Group 2001 {{ISBN|1-57356-153-3}}
* Ellenius, Allan; European Science Foundation: ''The Origins of the Modern State in Europe: 13th to 18th Centuries'' Oxford University Press 1998 {{ISBN|0-19-820550-3}}
* Fraser, Antonia: ''Marie Antoinette: the journey'' Anchor Books 2001 {{ISBN|0-385-48949-8}}
* Fraser, David: ''Frederick the Great: King of Prussia'' A. Lane 2000 {{ISBN|0-7139-9377-4}}
* Glajar, Valentina: ''The German legacy in East Central Europe as recorded in recent German-language literature'' Boydell & Brewer 2004 {{ISBN|1-57113-256-2}}
* Goodwin, A: ''The New Cambridge Modern History'' CUP Archive 1976 {{ISBN|0-521-29108-9}}
* Grell, Ole Peter & Porter, Roy: ''Toleration in Enlightenment Europe''
* Himka, John-Paul: ''Religion and nationality in Western Ukraine: the Greek Catholic Church and Ruthenian National Movement in Galicia, 1867-1900'' McGill-Queen's Press - MQUP 1999 {{ISBN|0-7735-1812-6}}
* Holborn, Hajo: ''A History of Modern Germany: 1648-1840'' Princeton University Press 1982 {{ISBN|0-691-00796-9}}
* Hopkins, Donald R: ''The greatest killer: smallpox in history, with a new introduction'' University of Chicago Press 2002 {{ISBN|0-226-35168-8}}
* Ingrao, Charles W: ''The Habsburg monarchy, 1618-1815'' Cambridge University Press 2000 {{ISBN|0-521-78505-7}}
* Jones, Colin: ''The Great Nation: France from Louis XV to Napoleon'', University of Columbia Press 2002 {{ISBN|0-231-12882-7}}
* Kann, Robert A.: ''A history of the Habsburg Empire, 1526-1918'' University of California Press 1980 {{ISBN|0-520-04206-9}}
* Langer, Stephen E. ''i'' Scheer, James F: ''Solved: The Riddle of Illness'' McGraw-Hill Professional 2000 {{ISBN|0-658-00293-7}}
* LeCaine Agnew, Hugh: ''The Czechs and the lands of the Bohemian crown'' Hoover Press 2004 {{ISBN|0-8179-4492-3}}
* Leland Goldsmith, Margaret: ''Maria Theresa of Austria'' A. Barker, ltd. 1936
* Lever, Evelyne: ''Madame de Pompadour: A Life'' FSR 2002 {{ISBN|0-374-11308-4}}
* Levy, Allison Mary: ''Widowhood and visual culture in early modern Europe, Issue 7630'' Ashgate Publishing Ltd. 2003 {{ISBN|0-7546-0731-3}}
* Magocsi, Paul R. ''i'' Canadian Institute of Ukrainian Studies & Harvard Ukrainian Research Institute: ''Galicia: a historical survey and bibliographic guide'' University of Toronto Press 1983 {{ISBN|0-8020-2482-3}}
* Mahan, J. Alexander: ''Maria Theresa of Austria'', READ BOOKS 2007 {{ISBN|1-4067-3370-9}}
* Morris, Constance Lily: ''Maria Theresa - The Last Conservative'' READ BOOKS 2007 {{ISBN|1-4067-3371-7}}
* Patai, Raphael: ''The Jews of Hungary: history, culture, psychology'' Wayne State University Press 1996 {{ISBN|0-8143-2561-0}}
* Penslar, Derek Jonathan: ''Shylock's children: economics and Jewish identity in modern Europe'' University of California Press 2001 {{ISBN|0-520-22590-2}}
* Roider, Karl A: ''Maria Theresa'' Prentice-Hall 1973 {{ISBN|0-13-556191-4}}
* Russell Richards Treasure, Geoffrey: ''The making of modern Europe, 1648-1780'' Taylor & Francis 1985 {{ISBN|0-416-72370-5}}
* Saperstein, Marc: ''Your voice like a ram's horn": themes and texts in traditional Jewish preaching'' Hebrew Union College Press 1996 {{ISBN|0-87820-417-2}}
* Spielman, John Philip: ''The city & the crown: Vienna and the imperial court, 1600-1740'' Purdue University Press 1993 {{ISBN|1-55753-021-1}}
* Temperley, H.W.V: ''Frederick the Great and Kaiser Joseph'' Routledge 1968 {{ISBN|0-7146-1518-8}}
* Wyatt, Walter James: ''Hungarian Celebrities'' BiblioBazaar LLC 2009 {{ISBN|1-110-82046-1}}
{{refend}}

== Vanjski linkovi ==
{{Commonscat|Maria Theresa of Austria}}
* [https://web.archive.org/web/20080521032350/http://www.bjelovar.hr/O-Bjelovaru/Povijest/Carica-Marija-Terezija.aspx Carica Marija Terezija]
* [https://web.archive.org/web/20080604023042/http://www.daz.hr/arhol/hedjbeli_3b.htm Ključna  zbivanja u hrvatskoj povijesti od 1527. do 1868. godine]

{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Vladarske titule}}
{{Redoslijedna kutija 2 na 3
|titula1=[[Spisak čeških vladara|Kraljica Češke]]
|titula2=[[Spisak parmskih vladara|Vojvotkinja Parme]]
|titula3=[[Spisak ugarskih vladara|Kraljica Ugarske]]<br />[[Spisak hrvatskih kraljeva|Kraljica Hrvatske]]<br />[[Spisak austrijskih vladara|Nadvojvotkinja Austrije]]<br />[[Spisak milanskih vladara|Vojvotkinja Milana]]<br />Vladarica Nizozemske
|titula4=[[Spisak čeških vladara|Kraljica Češke]]
|godine1=(1740–1741)
|godine2=(1740–1748)
|godine3=(1740–1780)
|godine4=(1743–1780)
|prethodnik1=[[Karlo VI, car Svetog Rimskog Carstva|Car Karlo VI]]
|prethodnik2=[[Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva|Car Karlo VII]]
|nasljednik1=[[Karlo VII, car Svetog Rimskog Carstva|Car Karlo VII]]
|nasljednik2=[[Filip, vojvoda Parme|Filip]]
|nasljednik3=[[Josip II, car Svetog Rimskog Carstva|Car Josip II]]
}}
{{Titule po braku}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=Carica Svetog<br />Rimskog Carstva
|godine=(1745–1765)
|prethodnik=[[Marija Amalija Austrijska (carica)|Marija Amalija<br />Austrijska]]
|nasljednik=[[Marija Josipa od Bavarske]]
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}

{{Ugarski kraljevi}}
{{Istaknuti članak}}

[[Kategorija:Rođeni 1717.]]
[[Kategorija:Umrli 1780.]]
[[Kategorija:Biografije, Beč]]
[[Kategorija:Kraljevi Češke]]
[[Kategorija:Kraljevi Ugarske]]
[[Kategorija:Kraljevi Hrvatske]]
[[Kategorija:Nadvojvode Austrije]]
[[Kategorija:Vojvode Parme]]
[[Kategorija:Vojvode Milana]]
[[Kategorija:Vojvode Luksemburga]]
[[Kategorija:Vojvode Brabanta]]
[[Kategorija:Vojvode Limburga]]
[[Kategorija:Grofovi Flandrije]]
[[Kategorija:Grofovi Hainauta]]
[[Kategorija:Grofovi Namura]]
[[Kategorija:Ženski monarsi]]
[[Kategorija:Habsburgovci]]
[[Kategorija:Carice Svetog Rimskog Carstva]]
[[Kategorija:Rat za austrijsko naslijeđe]]
Šabloni koji su upotrebljeni na ovoj stranici:
Marija Terezija (uredi)
Šablon:BROJMJESECA (uredi)
Šablon:Cite web (uredi)
Šablon:Commonscat (pogledaj izvor) (poluzaštićeno)
Šablon:Datum rođenja (uredi)
Šablon:Datum smrti i godine (pogledaj izvor) (poluzaštićeno)
Šablon:Efn (uredi)
Šablon:Glavni (pogledaj izvor) (poluzaštićeno)
Šablon:ISBN (uredi)
Šablon:Infokutija (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Šablon:Infokutija Vladar (uredi)
Šablon:Infokutija vladar (uredi)
Šablon:Istaknuti članak (uredi)
Šablon:Kraj redoslijedne kutije (uredi)
Šablon:Main other (uredi)
Šablon:NAZIVMJESECA (uredi)
Šablon:Napspisak (uredi)
Šablon:Naslov ikona (uredi)
Šablon:Navbox (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Šablon:Navkutija (pogledaj izvor) (poluzaštićeno)
Šablon:Plain link (uredi)
Šablon:Plainlist (uredi)
Šablon:Plainlist/styles.css (uredi)
Šablon:Porodično stablo 5 (uredi)
Šablon:Porodično stablo 5/styles.css (uredi)
Šablon:Početak redoslijedne kutije (uredi)
Šablon:Preusmjerenje (uredi)
Šablon:Redoslijedna kutija 1 na 1 (uredi)
Šablon:Redoslijedna kutija 2 na 3 (uredi)
Šablon:Refbegin (uredi)
Šablon:Refbegin/styles.css (uredi)
Šablon:Refend (uredi)
Šablon:Reference (uredi)
Šablon:Refspisak (uredi)
Šablon:Refspisak/styles.css (uredi)
Šablon:Side box (uredi)
Šablon:Spisaknapomena (uredi)
Šablon:Sporedni okvir (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Šablon:Titule po braku (uredi)
Šablon:Ugarski kraljevi (uredi)
Šablon:Vladarske titule (uredi)
Modul:Age (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Ahnentafel (pogledaj izvor) (poluzaštićeno)
Modul:Arguments (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Check isxn (uredi)
Modul:Citation/CS1 (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/COinS (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/Configuration (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/Date validation (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/Identifiers (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/Utilities (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/Whitelist (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Citation/CS1/styles.css (uredi)
Modul:Date (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Hatnote (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Hatnote list (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Infobox (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Infobox/styles.css (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:InfoboxImage (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Main (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Navbar (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Navbar/configuration (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Navbar/styles.css (uredi)
Modul:Navbox (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:No globals (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Redirect (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Redirect hatnote (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Modul:Side box (pogledaj izvor) (poluzaštićeno)
Modul:Side box/styles.css (uredi)
Modul:Yesno (pogledaj izvor) (zaštićeno)
Nazad na Marija Terezija, kraljica Ugarske.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Marija_Terezija,_kraljica_Ugarske"