Zuiderzee

Zuiderzee je imao površinu od nekih 5000 km²,^[1] a od Sjevernog mora razvajao ga je luk nekadnašnjih pješčanih sprudova iz kojih su nastali današnji Zapadnofrizijski otoci. Negdje oko 400. taj nizinski kraj naselili su Frižani, kako je upravo tad počela rasti razina mora, oni su prvi počeli graditi visoke humke (terp ili werden), zapravo prava brda koja su im služila da se za visokih voda sklone od njih. Ona su po svojim dimenzijama spadala u ondašnja velika inženjerska djela čovječanstva.^[1]

Teritorij koji je tek kasnije postao zaljev Zuiderzee još je u 1. vijeku bio jedan konglomerat slatkovodnih jezera, od kojih su centralno i najveće Rimljani zvali Lacus Flevo.^[1] Ta jezera nisu bila izravno povezana s morem, već su njihove vode oticale putem rukavaca rijeke Rajne. U kasnijim vremenima, kad je porasla razina mora (250–600) odnosno riječnih korita, centralno jezero se značajno povećalo. Razina voda drastično se povećala u 13. vijeku, ponajviše tokom velikih poplava 1219. i 1282. kada je potopljen veliki teritorij. Tada se formirao i zaljev Zuiderzee.^[1]

Već negdje oko 1000. čitavo područje Zuiderzeea bilo je potpuno ograđeno pješčanim obalnim nasipima.^[1] Oni su omogućavali kontrolu vodostaja unutar tako zaštićenog terena, a izgradnjom kanala kojima je oticao višak voda omogućena je gradnja manjih poldera. Do 1667. tehnika gradnje poldera razvila se do te mjere da je već onda bilo zamisli da se izgradi brana na ulazu u Zuiderzee. Ipak, ništa se nije poduzelo sve do katastrofalne poplave 1916. koja je ubrzala usvajanje i razradu planova koje je osmislio Cornelis Lely. Nakon tog je u periodu od 1927. do 1932. na sjevernom ulazu u Zuiderzee podignuta brana Afsluitdijk ("Prilagodljiva brana"), duga 31 km.^[2] Na taj način je od zaljeva ponovno formirano jezero nazvano IJsselmeer, odvojeno od vanjskog Waddenskog mora (dio Sjevernog mora).

Do početka 1980-ih, melioracionim radovima stvorena su četiri ogromna poldera, uglavnom poljoprivrednog zemljišta. Oni su uključivali izgradnju detaljno razrađenog sistema pumpnih stanica, obrambenih nasipa i kanala sa ustavama.^[1] Nakon svih tih radova gotovo polovica zemljišta nekadašnjeg IJsselmeera, točnije 1620 km² od ukupno 3440 km², bila je isušena.^[1] Ograđivanje IJsselmeera i smanjenje njegove površine omogućilo je također da se nekadašnja boćata voda izmjeni u pitku, zahvaljujući stalnom pritjecanju voda Rajninog rukavca IJssela. Projekt Cornelisa Lelyja ipak nije završen u potpunosti jer se 1980-ih odustalo od izgradnje petog planiranog poldera Markerwaarda.^[1]

• Zuiderzee na portalu Encyclopædia Britannica (en)}