Slučaj Selotejp

Dana 9. 7. 1991. započeti su napadi na Osijek, koji se našao opkoljen s tri strane. Prva topovska granata razorila je stan na sedmom katu stambene zgrade u naselju Sjenjak. Dana 1. 8. padaju Dalj, Erdut i Aljmaš, okolna mjesta Osijeka. Grad prima mnogobrojno prognano, preživjelo stanovništvo. Procjenjuje se da je na Osijek ispaljeno 50.000 granata i bombi.^[6] Od 2. 5. 1991. do 26. 7. 1994. u tom gradu primljene su u bolnice 5.222 ranjene osobe, od kojih je 954 poginulo. Uništeno je ili oštećeno više od 8.000 stambenih zgrada.^[7] Godine 1991. odigrao se slučaj „Selotejp”.^[8]

Materijal koji su prikupili policijski istražitelji tijekom mandata Josipa Begovića poslužio je načelniku PU osječko-baranjske da sastavi kaznenu prijavu koja je Državnom odvjetništvu poslužila kao temelj za slučaj Selotejp, tj. za podizanje kaznenih prijava protiv Branimira Glavaša, Ivice Krnjaka, Dine Kontića, Tihomira Valentića, Zdravka Dragića i Gordane Getoš-Magdić u vezi s ubojstvima, ranjavanjima i mučenja osječkih civila srpskog etniciteta.

Kao žrtve ubojstava u kaznenoj prijavi navedeno je 10 osoba: Branko Lovrić, Milutin Kutlić, Alija Šabanović, Bogdan Počuća, Jovica Grubić, Petar Ladnjak, Milenko Stanar, Svetislav Vukajlović i još dvije do danas neidentificirane žrtave koje su ubijene i nestale u Osijeku 1991. i 1992. Na tijelima većine žrtava bili su vidljivi tragovi fizičkog zlostavljanja, a bile su usmrćene iz vatrenog oružja u glavu.^[1][9]

Radoslav Ratković, bivši djelatnik osječke bolnice koji je i sam trebao biti ubijen, preživio je pucanj u glavu i bacanje u Dravu, a nekoliko sati poslije sam je vidio i likvidaciju osječkog liječnika Milutina Kutlića. Ratkovića, koji je preživio pokušaj ubojstva 7. 12. 1991, trojica uniformiranih muškaraca od rodbine odveli su u nepoznatom smjeru, a što mu se dogodilo te noći Ratković je ispričao nekoliko godina poslije: „Odvezli su me u podrum dvorišne zgrade u Dubrovačkoj 30 i tukli nekoliko sati, tražeći da priznam s kojim četnicima surađujem. Nisam imao što priznati pa su me oko 20 sati kroz Tvrđu odvezli do Drave. Jedan mi je pucao u lijevi obraz i nogom me gurnuo u rijeku. Metak je prošao kroz jezik i desnu čeljust, ali me nije usmrtio. Izronio sam pa me osvijetlio baterijom i pucao još jednom, pogodivši me u usta. Metak je izišao kroz gotovo isto mjesto”. Pošto su egzekutori otišli, Ratković se izvukao na dravski nasip. Tad je neopažen vidio kako ubijaju još jednu žrtvu koju je prepoznao kao doktora Milutina Kutlića s kojim je radio u bolnici.^[1]

Godine 2009. Sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda Glavaša proglasilo je krivim po zapovjednoj odgovornosti i u slučaju Garaža i Selotejp, za što je dobio pet, odnosno osam godina, pa mu je izrečena jedinstvena kazna od 10 godina zatvora. Drugooptuženi Ivica Krnjak osuđen je na osam godina zatvora, Gordana Getoš Magdić na sedam, a ostala trojica optuženih u slučaju „selotejp” – Dino Kontić, Tihomir Valentić i Zdravko Dragić – nepravomoćno su osuđeni na po pet godina.^[10][11]