Rimsko pravo
Rimsko pravo se razvija od legendarnog osnutka grada Rima pa sve do sloma Rimskog carstva, a nakon toga nastavlja život kroz bizantsko pravo te kroz recepciju rimskog prava u barbarskim državama Zapada tokom srednjeg vijeka. Ponovno oživljava tjekom renesanse, kada se njegovi instituti iznova otkrivaju te izučavaju za potrebe novonastale robne privrede začetka kapitalističkog sistema a zatim, sve do danas, vrše utjecaj i žive u institutima, osobito građanskim, i u suvremenom pravu.
Drevni Rim | |||
Članak je dio serije: | |||
| |||
Periodi | |||
---|---|---|---|
Rimsko Kraljevstvo 753. pne. – 510. pne. Rimska Republika | |||
Redovni magistrati | |||
| |||
Izvanredni magistrati | |||
| |||
Titule | |||
Imperator
| |||
Institucije i pravo | |||
| |||
Druge države |
Najčešća podjela prava danas, je ona iz XIX stoljeća, tzv. pandektna (pandectae - grčko ime Digesta). Po njoj građansko pravo djelimo na:
Iako primjenjiva na rimsko pravo, ova podjela nije nešto po čemu bi rimski pravnik prepoznao svoj pravni sistem. Duhu rismkog pravničkog razmišljanja bliži je tzv. Gajev ili institucionalni sustav građanskog prava:
- Ius Privatum - Privatno pravo
- Ius quod ad personas pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na osobe)
- Osobe sui iuris te alieni iuris (doslovce: vlastitog i tuđeg prava)
- Latini i Peregrini
- Rimski građani
- Ius quod ad res pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na stvari)
- Rimsko stvarno pravo
- Rimsko pravo sukcesija za slučaj smrti (nasljedno pravo)
- Rimsko obvezno pravo
- Ius quod ad actiones pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na tužbe)
Osim toga rimsko pravo obuhvaća i javni dio, danas manje značajan:
- Ius Publicum - Javno pravo
gdje su osobito važna pitanja:
Vanjski linkovi
uredi- A very good collection of resources maintained by professor Ernest Metzger.
- The Roman Law Library by Professor Yves Lassard and Alexandr Koptev