Pragmatika

Pragmatika ili pragmalingvistika je lingvistička disciplina koja proučava kako se značenje jezičnih sredstava interpretira u odredenoj komunikacijskoj situaciji u odnosu na namjere i uloge govornika i slušatelja.^[1]

Povijest i zadaci

Ovo polje lingvistike i filozofije jezika razvilo se od šezdesetih godina 20. stoljeća.^[2] Bavi se s jedne strane odnosima verbalnih znakova i ljudi koji ih izražavaju ili slušaju, a s druge strane bavi se ovisnošću značenja od konteksta. Pragmatika istražuje i mehanizme implicitne komunikacije. Izučava jezična sredstva čije se značenje može razumjeti isključivo u odgovarajućem kontekstu.

Bavi se funkcioniranjem poruke u procesu komunikacije u skladu sa situacijom, potrebama, očekivanjima, ulogama onih koji sudjeluju, onih koji su uključeni u komunikaciju. Pragmatika obuhvaća proučavanje komunikativnih sredstava s obzirom na čovjeka; šta se događa sa čovjekom kada daje i prima saopćenja; od čega zavisi oblik komunikacije u određenoj prilici i sl. Po Morisovoj podjeli semiotike, pragmatika je, uz sintaksu i semantiku, jedan njen dio i proučava odnos između znaka i primatelja (tumača). Biti pragmatično kompetentan znači biti sposoban pravilno proizvesti i ispravno interpretirati jezičnu činjenicu u skladu sa situacijom u kojoj se komunikacija odvija.

Pragmatika proučava upotrebe jezika na različitim razinama. Pragmatičke teme su npr. ljubaznost, mijenjanje uloga u komunikaciji. Tekst se razmotra sa stajališta analize konverzacije, a također se obraća pažnja na izbor izražajnih sredstava prema kontekstu. Dva ključna koncepta pragmatike su proces izbora i kontekst jer sredstvima koje izabiremo pokušavamo utjecati na sugovornika, a sve ovisi o kontekstu.

Najvažnije teorije unutar pragmatike su:

teorija govornih činova
teorija konverzacijskih implikatura
teorija relevantnosti
presupozicija

Povezano

Izvori

↑ Kordić, Snježana (1991). „Konverzacijske implikature”. Suvremena Lingvistika (Zagreb) 17 (31–32): 87. ISSN 0586-0296. OCLC 440780341. SSRN 3442421. CROSBI 446883. (NSK). Arhivirano iz originala na datum 2013-09-25. Pristupljeno 2019-07-25.
↑ Kordić, Snježana (1990). „Filozofija jezika i pragmatika”. Revija (Osijek) 30 (7): 97. ISSN 0034-6888. CROSBI 446878. (NSK). Arhivirano iz originala na datum 2012-09-10. Pristupljeno 2019-10-27.

Literatura

Ariel, Mira (2008), Pragmatics and Grammar. Cambridge: Cambridge University Press.
Cole, Peter (ur.) (1978), Pragmatics. (Syntax and Semantics, 9). New York: Academic Press.
Dijk, Teun A. van. (1977), Text and Context. Explorations in the Semantics and Pragmatics of Discourse. London: Longman.
Laurence R. Horn i Gregory Ward. (2005), The Handbook of Pragmatics. Blackwell.
Verschueren, Jef, Jan-Ola Östman i Jan Blommaert (ur.) (1995), Handbook of Pragmatics. Amsterdam: Benjamins.

Vanjske veze

International Pragmatics Association (IPrA) Arhivirano 2016-09-26 na Wayback Machine-u
Journal of Pragmatics

[1] Kordić, Snježana (1991). „Konverzacijske implikature”. Suvremena Lingvistika (Zagreb) 17 (31–32): 87. ISSN 0586-0296. OCLC 440780341. SSRN 3442421. CROSBI 446883. (NSK). Arhivirano iz originala na datum 2013-09-25. Pristupljeno 2019-07-25.

[2] Kordić, Snježana (1990). „Filozofija jezika i pragmatika”. Revija (Osijek) 30 (7): 97. ISSN 0034-6888. CROSBI 446878. (NSK). Arhivirano iz originala na datum 2012-09-10. Pristupljeno 2019-10-27.

[1]