Pavlini

Pavlini
Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae

( grb)

Kratica naziva:

O.S.P.P.E.

Godina osnivanja:

1215.

Godina reorganiziranja:

Reorganizator:

Mjesto osnivanja:

Pilisszentkereszt, Ugarska

Blaženi Euzebije

utemeljitelj:

Blaženi Euzebije

krilatica: Solus Cum Deo Solo

Službeni jezik:

Sjedište:

Jasna gora, Poljska

[[ ]]:

čelni čovjek:

Roditeljski red:

Augustinci

Redovi nastali iz ovog reda:

Podredovi:

Broj pripadnika:

500

Poznati pripadnici:

kardinal Juraj Utišinović Martinuzzi, Gros Bertalan

Odijelo:

bijeli habit

Pavlini ili Red svetog Pavla prvog pustinjaka (latinski: Ordo Fratrum Sancti Pauli Primi Eremitae, kratica: OSPPE) je jedan od rimokatoličkih redova kasnog srednjeg vijeka.

Cilj Pavlinskog reda je kontemplacija o Bogu u samoći, prakticiranje liturgijskih molitvi, realizacija duha pokore, širenje kulta sv. Marije, apostolski rad u korist crkve, naviještanje Božje riječi i vršenje sakramenata.^[1]

Historija reda

Pavlini su nastali početkom 13. vijeka u Ugarskoj, na valu velikog pustinjačkog pokreta koji je tokom 11. i 12. vijeka zahvatio cijelu Evropu.

Na čelu pokreta bio je blaženi Euzebije (mađarski: Boldog Özséb), kanonik iz Esztergoma, koji je okupio pustinjake koji su živjeli po šumama Mađarske i Hrvatske i podigao s njima crkvu Svetog Križa (Szent Kereszt) kod sela Pilisszentkereszt na Planini Pilis. Euzebije se fokusirao na život u zajednici, molitvu, post i težak fizički rad.^[1]

Red je odobrio papa Klement V. - 1308., i propisao im kao pravila reda ona sv. Augustina.^[1] Red je za svog patrona odabrao sv. Pavla iz Tebe, kog se smatra prvim pustinjakom.^[1]

Pavlini su za svoj moto odabrali - solus cum Deo (samo s Bogom), a za svoju odjeću 1345. bijelu boju.^[1]

U drugoj polovici 14. vijeka red se proširio naročito po Poljskoj, samostan Jasna gora u Czestochowi, koji je uskoro postao njegov drugi dom.^[1]

Nakon donošenja Edikta o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama cara Josipa II. - 1781. ukinuti su brojni redovi, među njima i Pavlini.

Pavlini su uspjeli preživjeti zahvaljujući tome što se njihov Jasna gora u Poljskoj, tada bio u Carskoj Rusiji, dakle izvan jurisdikcije Josipa II..

Pavlinskih samostana danas ima od Poljske, preko Mađarske, Hrvatske, Latvije, Ukrajine, Belorusije, Češke, Slovačke, Njemačke, Engleske, Italije, Sjedinjenih Ameičkih Država, Australije. Ima ih i po Africi (Kamerun) i Južnoj Americi.^[1]

U pedeset zajednica živi oko 500 redovnika odjevenih u bijelo.^[1]

Pavlini u južnoslavenskim zemljama

Najveći i najpoznatiji pavlinski samostan bio je onaj iz Lepoglave sa gimnazijom iz 1656.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 „Chi siamo?” (talijanski). Paulini. Pristupljeno 22. 01. 2016.

Vanjske veze

Službene stranice reda (en), (it), (pl)

[brit-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 ^1,4 ^1,5 ^1,6 ^1,7 „Chi siamo?” (talijanski). Paulini. Pristupljeno 22. 01. 2016.

[1]