Oštarije

Područje Oštarija naseljeno je još od mlađrg kamenog doba, kasnije se na njemu d 9. do potkraj 2. st. pr. Kr. nalaze Japodi iza kojih su ostali na Vinogradišću, Krpelu, i Velikoj i Maloj Viničici ostaci utvrđenih naselja (gradina) među kojima se spominje i Metulum.

Naselje se spominje prvi puta u modruškom urbaru iz 1486. godine, a 1521. i 1531. pale ga Turci.

Oštarije su mjestoo sa četiri mosta, od kojih je najopoznatiji kameni Marmontov most, koji nosi ime po upravitelju tadašnje Ilirije napoleonovom maršalu Marmontu, izgrađenom preko sada suhog korita rijeke Zagorska Mrežnica.

Oštarije naseljava stanovništvo koje govori oštarskim dijalekrtom čakavsko-ikavskog govora za razliku od obližnjeg Oglulina gdjre je raširen kajkavski dijalekt. Glavninu ovog stanovništva su Božičevići, Juričići, Mihaljevići, Gračanini, Cindrići, Franjkovići, Bokulići, Grdići, Neralići, Pribanići, Prebegi, Mrvoši, Rendulići i drugi. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 1407 stanovnika^[1] te 482 obiteljskih kućanstava.^[2]

Neke od riječi i fraza koje govore izvorni oštarski čakavci su:

• misto... mjesto, naselje
• kulko... koliko
• na svitu... na svijetu
• letrika... elektrika
• dućan... trgovina
• tuliko.. toliko
• Nima se ča delat... nema se šta radit

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.^[3]

•  
  Kolodvor u Oštarijama

    Ovaj nedovršeni članak o naselju u Hrvatskoj: Oštarije treba dopuniti.
Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.