Pobješnjeli Max 2: Cestovni ratnik (eng. Mad Max 2: The Road Warrior) australski je postapokaliptični film koji je napisao i režirao George Miller. Drugi je dio filmskog serijala Pobješnjeli Max u kojem glavnu ulogu Maxa Rockatanskyja tumači Mel Gibson.

Mad Max 2
RežijaGeorge Miller
ProducentByron Kennedy
Scenario
NaracijaHarold Baigent
UlogeMel Gibson
MuzikaBrian May
FotografijaDean Semler
Montaža
  • David Stiven
  • Michael Balson
  • Tim Wellburn
StudioKennedy Miller Productions
DistribucijaWarner Bros.
Datum(i) premijere
24. 12. 1981 (1981-12-24) (Australija)
Trajanje96 min.[1]
Zemlja Australija
Jezikengleski
Budžet4,5 mil. A$[2]
Bruto prihod
  • 10,8 mil. A$ (Australija)[3]
  • 23,7 mil. US$ (Kanada i SAD)[4]
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Mad Max (1979) Mad Max Beyond the Thunderdome (1985)

Radnja filma odvija se oko skupine doseljenika koja brani svoje naselje s rafinerijom od bandi koje se žele dočepati vrijedne nafte. Premijerno je prikazan 24. prosinca 1981., te je dobio mnoge pozitivne kritike, koje su hvalile odličnu glumu Mela Gibsona, vizualne efekte, kostimografiju te brze i nasilne scene borbi i potjere. Film je ostvario odličan uspjeh u kinodvoranama te je nominiran za šest nagrada Saturn, uključujući najbolju režiju za Millera, najboljeg glumca za Gibsona, najboljeg sporednog glumca za Brucea Spencea, najbolji scenarij za Millera, Haysesa i Hannanta te osvojenu nagradu za najbolji međunarodni film. Film je tijekom godina stekao kultni status, snimljeni su nastavci Pobješnjeli Max 3: Thunderdome 1985. godine, dok je četvrti dio serijala sniman 2012. i 2013. godine te je kino-distribucija najavljena za 2015. godinu.

Uloge

uredi
Glavne uloge
  • Mel Gibson - "Mad" Max Rockatansky, bivši član australske autocestovne patrole, koji napušta službu nakon što mu banda motorista ubija ženu i dijete, te luta pustinjom u potrazi za hranom i gorivom
  • Bruce Spence - pilot lutalica koji traži gorivo i namirnice. Umjesto automobila, putuje pustinjom starom letjelicom nalik na helikopter. Nakon smrti Pappagalla, postaje vođa naseljenika.
  • Emil Minty - dječak koji živi u blizini rafinerije. Ne zna govoriti, te se brani ubojitim metalnim bumerangom. Na kraju filma, otkriva se da je on pripovjedač filma, koji se prisjeća svog susreta sa Maxom.
  • Michael Preston - Pappagallo, idealistični vođa doseljenika koji brane zabarikadiranu rafineriju.
  • Kjell Nilsson - Humungus, nasilni vođa bande motoriziranih vandala. Lice mu je uvijek sakriveno hokejaškom maskom, što je Miller u intervjuu 1985. objasnio time da je Humungus bivši vojni časnik koji je doživio teške opekline lica, te da je "mogao služiti u istoj jedinici kao i njegov suparnik Pappagallo."
  • Vernon Wells - Wez, motorist s irokez frizurom, koji služi kao desna ruka Humungusu. Miller je u istom intervjuu izjavio da su Wez i Max zrcalne slike jedan drugog, s time da su oboje povezani s vođama svog kampa, te da su oboje doživjeli smrt svojih bližnjih u prošlosti.

Produkcija

uredi

Nakon prvog Pobješnjelog Maxa, George Miller je dobio mnoge ponude iz Hollywooda, između ostalih i ponudu da režira Ramba. Zajedno s Terryjem Hayesom radio je na scenariju za horor film sa specijalnim efektima, međutim nakon nekog vremena bio je sve zainteresiraniji za snimanje nastavka Pobješnjelog Maxa, budući da je s većim budžetom mogao biti ambiciozniji. Film je sniman 12 tjedana u blizini gradića Broken Hill u Novom Južnom Walesu, te je Miller kasnije izjavio da su na njegovo stvaranje izuzetno utjecali filmovi Akira Kurasave.[5]

Kritike

uredi

Film je ostvario komercijalni uspjeh, zaradivši 3,7 milijuna dolara u Australiji, te 11,3 milijuna u SAD-u i Kanadi samo od kućnog iznajmljivanja ovog filma.[5]

Cestovni ratnik je dobio mnoge pozitivne kritike, te se smatra jednim od najboljih filmova 1981. godine.[6][7] Na stranici Rotten Tomatoes do travnja 2014. ima ocjenu 100 %.[8] Filmski kritičar Roger Egbert iz Chicag Sun-Timesa naziva ga "filmom čiste akcije i kinetičke energije" te "jednim od nemilosrdno najagresivnijih filmova ikad snimljenih". Ističe i da se u filmu "vizija nasilne budućnosti" ne razvija kroz karaktere i dijalog već koristeći "najoskudnijih djelova zapleta". Također hvali akcijske scene, posebice posljednju scenu potjeru.

U svojoj recenziji Vincent Canby iz The New York Timesa kaže: "Nikada se filmska vizija post-nuklearnog-holokaustnog svijeta nije činila tako pusta kao u brutalnom, punom akcije te ponekad humorističnom apokalističnom filmu Georga Millera Cestovni ratnik, ekstravagantnoj filmskoj fantaziji koja izgleda kao oživjeli sadomazohistički strip". Charles Michenger za Newsweek posebno hvali Gibsonovu glumu.

Richard Scheib hvali film kao "jednu od rijetkih situacija kada je nastavak ostvari dramatično poboljšanje kvalitete od svog prethodnika", te hvali "najuzbudljive akrobacije i sudare ikad stavljene na filmsko platno". Pauline Kael naziva Cestovnog ratnika "mutantskim filmom nastalim iz doslovno svi akcijskih žanrova" koji stvara "kontinuirani rast energije", međutim kritizira Millerov "pokušaj iskorištavanja univerzalnog koncepta heroja" ističući da to "čini film nezabavnim i sentimentalnim".[9]

Nagrade

uredi

Film je dobio mnoge pohvale iz Akademije znanstvene fantastike, fantastike i horor filmova koja dodjeljuje nagradu Saturn. Uz osvojenu nagradu za najbolji međunarodni film, bio je nominiran i za nagrade za najboljeg redatelja, najbolji scenariji te za najbolji dizajn kostima. Također, Mel Gibson i Bruce Spence su bili nominirani za najboljeg, te najboljeg sporednog glumca. Losanđelesko udruženje filmskih kritičara ga je proglasilo najboljim stranim filmom, te je dobio priznanja i od Australskog filmskog instituta, koje ga je nagradilo nagradama za najbolju režiju, kostimografiju, montažu, produkciju i zvuk.[10]

Utjecaji i reputacija

uredi

Serijal Pobješnjeli Max, sa svojim distopičnim apokaliptičnim i post-apokaliptičnim prikazom budućnosti je inspirirao mnoge umjetnike da u svojim radovima pokušaju rekreirati atmosferu iz serijala. Također, klubovi obožavatelja Cestovnog ratnika djeluju još uvijek u 21. stoljeću. Godine 2008., časopis Empire ga je uvrstio na listu 500 najboljih filmova svih vremena[11], slično kao i The New York Times, koji ga je uvrstio u popis najboljih 1000 filmova.

Glazba

uredi

Glazbu za film je napisao australski skladatelj Brian May. Ploča započinje pjesmom "Montage/Main Title" u kojoj pripovjedač objašnjava događanja u prvom nastavku. Slijede pjesme koje su snimane za prikaze borbi između Maxa i bande ("Confrontation", "Marauder's Massacre", "Max Enters Compound"; "Gyro Saves Max"; and "Break Out"), dok je "Montage" korištena za scenu bjega cisterne. Posljednje pjesme su "Finale and Largo" i "End Title" u kojoj pripovjedač opisuje bijeg doseljenika na obalu i početak njihovog novog života.

Popis pjesama
  1. "Montage/Main Title" (04:53)
  2. "Confrontation" (02:32)
  3. "Marauders' massacre" (03:13)
  4. "Max Enters Compound" (04:08)
  5. "Gyro saves Max" (03:55)
  6. "Break out" (03:26)
  7. "Finale and Largo" (05:06)
  8. "End title" (03:19)
  9. "SFX Suite" (04:36)

Izvori

uredi
  1. MAD MAX 2 (18)”. British Board of Film Classification. 19 January 1982. Pristupljeno 19. III 2015. 
  2. David Stratton, The Avocado Plantation: Boom and Bust in the Australian Film Industry, Pan MacMillan, 1990, str. 81-84
  3. Film Victoria – Australian Films at the Australian Box Office pristup 19. III 2012
  4. Box Office Information for Mad Max 2 pristup 21. V 2010
  5. 5,0 5,1 David Stratton, The Avocado Plantation: Boom and Bust in the Australian Film Industry, Pan MacMillan, 1990., stranice 81.-84.
  6. „The Greatest Films of 1981”. Filmsite.org. Pristupljeno 21 May 2010. 
  7. „The Best Movies of 1981 by Rank”. Films101.com. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-16. Pristupljeno 21 May 2010. 
  8. The Road Warrior Movie Reviews, Pictures”. Rotten Tomatoes. Flixster. Pristupljeno 21 May 2010. 
  9. Scheib, Richard (1990). „Mad Max 2 aka The Road Warrior”. Moria. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-20. Pristupljeno 24 May 2010. 
  10. Mad Max 2: Award Wins and Nominations”. IMDb.com. Pristupljeno 21 May 2010. 
  11. Empire's The 500 Greatest Movies of All Time”. Empire Magazine. Pristupljeno 21 May 2010. 

Vanjske veze

uredi